Hrvatski Fokus
Povijest

Pismo Načelniku Prefekture Policije u Parizu 11. prosinca godine

Hrvatska je katolički, muslimanski i drugih vjerskih manjina narod koji se i danas smatra Hrvatima

 

Maks Luburić u jednom od svojih pisama piše svojim suradnicima nekako ovako: Psujte me ali nemoj te me tući što Vam pišem skupna pisma. Nekako tako i ja mislim svakog puta kada Vam šaljem i pošaljem nešto što ja mislim – ne da Vi trebate znati ako ne želite – da se treba znati i da se ne zaboravi. Molimo pogledajte francusku politiku. Ispod slike pisma sam na hrvatskom jeziku napisao razlog i razloge ovog pisma. Ako imate bilo koje pitanje glede sadržaja ovog pisma, budite slobodni mi se javiti. Ja sam fala Bogu još živ i ja sam taj koji sam ovo pismo napisao bit će u prosincu 58 godina. Fala dragom Bogu da me pamćenje još uvijek dobro služi tako da bih mogao o tome knjigu napisati… Naglasak u pismu francuskoj policiji je bio: Jugoslavija, četnici Srbi, Draža Mihailović, propast Jugoslavije, ostvarenje Hrvatske Države, Ustaša i glagol USTATI od kojeg su postale Ustaše itd. Iskreni pozdravi svima. Mile Boban. 

Pismo Mile Boban Načelniku Prefekture Policije u Parizu 11. prosinca godine

THE LETTER FROM MILE BOBAN TO THE PARIS POLICE PREFECTURE, ON DECEMBER PISMO MILE BOBAN NAČELNIKU PREFEKTURE, POLICIJE U PARIZU 11. PROSINCA GODINE 1961.

Međutim, politička emigracija se može obaviti direktnom poštom ili će to biti moguće učiniti u budućnosti, ali to nije moguće učiniti bez briga. Ovo pismo je napisano 1961. godine. Riječ je o političkom emigrantu koji je isti kao i francuska verzija lista i to je POTVRDA POLITIČKOG IZBJEGLICE. Načelnik Ministarstva za izdavanje tih dozvola političkim izbjeglicama iz Jugoslavije bio je Srbin Đurović. Napominjemo da je ovo što trebate znati o Bobanu. Počeo me pitati i ispitivati što mi je Ranko Boban, jer po njegovu tj. jugoslavenskome mišljenju general Ranko Boban je “ratni zločinac”. Onda se morate pobrinuti za to i morate se pobrinuti za to i preuzeti to od tamo. Rezultat našeg prvog sastanka i žučne prepirke bio je taj koji mi je uskratio dati “Status političkog emigranta”. Međutim, ja ne želim biti zabrinut za to, ali ne želim učiniti ništa da se to provede, ali ne želim učiniti ništa po tom pitanju, ali ne želim biti politički motiviran od strane iseljenika. Rezultat je da je ovo prvi put Petog ureda Pariške policije, što je usporedivo kao Ministarstvo unutarnjih poslova za strance. Konačno, nakon svih natezanja povuci-potegni sa francuskom policijom dobio sam dozvolu statusa političkog emigranta za pet godina. Prilažem sliku te službene dozvole boravka Mile Bobana. 

Ovo pismo od četiri (4) stranice mi je pretipkala u svom uredu preko svojeg pisaćeg stroj tajnica poduzeća “SOCIETE BOUILLOT” u kojem sam radio. Moj francuski tada nije bio najbolji, ali moje hrvatske ideje su bile najbolje. Prilažem kopiju. 

Godine 1918. hrvatski narod je nasilno ušao u „Jugoslaviju“

Mile Boban. Gospodine, LE HAVRE, 2. PROSINCA 1961. g. šef 5. ureda PARIŠKE POLICIJSKE PREFEKTURE Ovom vas dopisom podsjećam na naše posljednje razgovore 23. studenoga. Nisam vam izrazio sve što sam mislio, ali sada mišljenja savršeno je definiran. Jako sam zahvalan vama i mojim prijateljima što ste nas kao strance primili u svoju zemlju. 

Vi ste nas Hrvate uzeli u svoju zaštitu i ujedno nas oslobodio komunističkog jarma i ropstva – koji trenutno haraju našom zemljom – i oslobodili ste nas prijevare, kao i tiranije i neplemenitog “TITA” i njegovih hapšenja i progona. Hrvatski narod samo teži da slobodno živi, da vlada sam sobom kako bi se uzdigao u slobodi i radom i snagom svoga naroda živio u miru. Godine 1918. hrvatski narod je nasilno ušao u „Jugoslaviju“, sastavljenu od više naroda; kojom je upravljao srpski kralj “ALEKSANDAR KARAĐORĐEVIĆ”; koji je stvorio diktaturu za hrvatski narod, te nemilosrdno počeo ubijati, vješati, mučiti Hrvate, koji su govorili da su Hrvati i žele svoju imovinu, svoju Državu Hrvatsku!! Godine 1928. kralj Srbije “ALEKSANDAR” dao je ubio političke Hrvate u beogradskoj skupštini, gdje su ubijeni: predsjednik hrvatskog naroda STJEPAN RADIĆ i njegov brat PAVLE RADIĆ, kao i treći ĐURO BASARIČEK. Ubijeni su po naredbi srpskog kralja, jer su se htjeli odvojiti od Srbije da žive u svojoj Državi Hrvatskoj; jer nisu isti ljudi; Hrvati i Srbi ne mogu živjeti zajedno u istoj državi, koja nema ni svoje narodnosti, ni svog jezika, ni svoje povijesti. Država Hrvatska za glavni grad ima ZAGREB. Hrvatska je katolički, muslimanski i drugih vjerskih manjina narod koji se i danas smatra Hrvatima. Glavni grad Srbije je Beograd. Srbija je pravoslavni narod. Vidite da to nisu isti ljudi, ni po vjeri ni po narodnosti. Dana 10. travnja hrvatski narod je odvojen od Srbije i stvorio je SAMOSTALNOST DRŽAVE HRVATSKE, NDH koja je trajala do 7. svibnja 1945. Za vrijeme rata Srbi su htjeli ubijati i progoniti hrvatski narod sa četnicima Draže Mihailovića i Titovih partizana. Hrvati su se branili od svojih neprijatelja koji su bili protiv Države Hrvatske i hrvatskog naroda. Hrvatski vojnici nisu išli u Srbiju ubijati srpski narod. 

Srpski vojnici su došli u Hrvatsku i ubijali hrvatski narod

Srpski vojnici su došli u Hrvatsku i ubijali hrvatski narod. A ti isti Srbi su nas, pred slobodnim svijetom Zapada, optužili da smo (mi Hrvati) koljački i borci! To nije istina, to je velika LAŽ. Hrvatski vojnici nisu ni koljači ni zločinci. Srbi uvijek govore protiv hrvatskih vojnika i Države Hrvatske. Ako je hrvatski narod griješio, to je bilo da brani svoju slobodu i svoju Državu. Rimsko carstvo i dioba, tog carstvo iz godine 395. na koje smo ponosni, unatoč svim tim grijesima. Zar francuski narod nije branio svoju slobodu i svoju državu tijekom stoljeća? Hrvatski narod zaboravit će zločine počinjene tijekom rata. Ali nikada neće zaboraviti što su Srbi napravili u 15 dana i masakrirali Hrvate: vojnike, civile, žene, djevojke, djecu, starce u Bleiburgu, gradiću u Austriji blizu jugoslavenske granice. Srbi su ti koji su ovako ubijali od 10. do 25. svibnja 1945.. I danas još nisu prestali ubijati hrvatski narod; jer im je u krvi proširenje Srbije. Srbi po svom mentalitetu imaju jedan cilj: istrijebiti Hrvate, a ujedno se dočepati JADRANSKOG MORA. Srbi su u Buenos Airesu 16. srpnja bacili bombu u stan rezerviran za mlade hrvatske iseljenike, usmrtivši trogodišnje dijete, malu djevojčicu DINKU DOMAĆINOVIĆ, a ranili 20 ljudi. S druge strane, nas Hrvate uopće nije briga za Srbe. Ali zašto Srbi žele da se usele u našu Domovinu??? Hrvatski narod nikada ne će dopustiti zajednički život s drugim narodima, a posebno ne sa Srbima. Mi Hrvati u Jugoslaviji nemamo slobodu izražavanja mišljenja, pa ni svoje narodnosti. 

Mi nismo “Jugoslaveni”, nego smo samo Hrvati!

Upravo iz tog razloga trenutno diljem svijeta ima oko dva milijuna hrvatskih iseljenika, koji čekaju odlučujući trenutak oslobođenja naše domovine da se vrate na svoje rodno tlo i konačno uživaju u našoj SAMOSTALNOSTI NDH! Svi Hrvati koji su izvan svoje domovine u slobodnom svijetu mogu dokazati svima kroz našu povijest da nismo “JUGOSLAVENI”, nego HRVATI, pa makar nas naši neprijatelji srbokomunisti tako predstavljali kao dio jugoslavenskog naroda. Srbima je u interesu reći da su Hrvati Jugoslaveni jer je Hrvatska jako bogata svojim JADRANSKIM MOREM i ima preko 1500 otoka. Srbija nema ni more ni otoka, samo ima rijeku koja prolazi kroz Beograd, a zove se “DANUD DUNAV”! Hrvatima nije u interesu lagati kao Srbima. Hrvatima je u interesu reći ono što jesu, a to je da su samo mi Hrvati i to je to. Zato sam došao k vama 23. studenoga i rekao vam da nisam “Jugoslaven”, nego Hrvat, i to bih volio da u moje službene papire napišete moju narodnost HRVAT. Ja nisam od vas tražio ni englesku, ni njemačku, ni talijansku, ni francusku narodnost, nego samo svoju hrvatsku narodnost, kojom se ponosim, kao što se ponosite Vi i svi drugi narodi svojom narodnošću. Vi ste mi to odbili i rekli ste mi da me možete strpati u zatvor. Osim toga, premjestili ste me iz 5. u 8. ured kao kriminalca, bez ikakvog razloga? Gospodine šefe 5. biroa, možete me strpati u zatvor, protjerati iz Vaše Francuske ili me čak ubiti, ali ja se ne bojim. Budite uvjereni, gospodine predstojniče 5. ureda, ako me strpate u zatvor, to ne će biti da sam u vašem zatvoru kao lopov ili zločinac, nego kao pošten čovjek. Ako me protjerate iz Francuske, ni to neće biti da sam protjeran kao lopov ili kriminalac, nego kao pošten čovjek. Ja sam pošten čovjek, koji od vas odano traži svoju hrvatsku narodnost, i koji će uvijek ostati hrvatske narodnosti. Da smo od Vas mi Hrvati pitali našu hrvatsku narodnost u doba kada Vi Francuzi niste imali svoju slobodu 1940.-1944., onda biste nas vrlo dobro razumjeli i s obzirom na ono što nam pripada i na što zakonski imamo pravo, a to je naša hrvatska narodnost, tada bi ju Vi nama dali. A sada kada imate svoju državu, slobodu i svoja prava, ne čudi me što ste to učinili prema meni 23. 11. 1961., jer znam da niste Vi krivi, nego Srbi koji s vama rade i uvijek Vam govore protiv hrvatskog naroda i Države Hrvatske. Vjerujete njima i o onome što Vam oni govore. Zašto ne vjerujete nama Hrvate? Srbi govore da su Hrvati i Srbi jedan narod, ali uvijek govore protiv hrvatskog naroda.

Ustaša je vojnik dragovoljac koji brani svoju slobodu

Dakle, vidite da Hrvati i Srbi nisu isti narod. U ratu su hrvatske vojnike nazivali USTAŠAMA. OUSTAŠA je vojnik dragovoljac koji brani svoju slobodu, svoju narod i svoju državu. Riječ USTAŠA je glagol koji na hrvatskom znači USTATI. Na francuskom glagol USTATI znači SE LEVER = Od glagola USTATI nastala je riječ OUSTAŠA. Gospodine šefe 5. Ureda, najbolje i najbliže mogu prevesti glagol, na francuski naravno, SE LEVER u riječi ŠTIT. Kroz francusku povijest Francuzi su uvijek imali svoje ŠTITOVE za obranu francuskog naroda, francuske slobode i francuske države. Hrvatski vojnici USTAŠE nisu uopće onakvi kakvim Vam ih predstavljaju naši srbokomunistički neprijatelji. Hrvatski vojnik USTAŠA je pošten vojnik koji cijeni i brani svoju slobodu i svoju Državu Hrvatsku. 

U ratu smo mi Hrvati branili svoju slobodu i svoju državu; i kada smo branili svoju slobodu, automatski smo branili i slobodu naroda Zapada. Pokazali smo to tijekom Drugoga svjetskog rata, a pokazat ćemo opet kad nam se ukaže prilika između istoka i zapada. Oni za koje vjerujete da su bolji od Hrvata uvijek su pripadali istoku, uvijek će pripadati istoku, to su Srbi. KHRUTCHEV (Hruščov) je jednom rekao da će sve pravoslavne narode uzeti pod svoju zaštitu. Zašto je Hruščov ovo rekao? Rekao je jer zna da su svi pravoslavci za RUSIJU i komunizam Rusije. On zna da će se katoličanstvo oduprijeti komunizmu i pokušava sa svim pravoslavcima uništiti katoličanstvo, a kad ga uništi onda će svima nametnuti komunizam. Tako on razmišlja, zar ne? Ne sumnjam ni u Kennedyja, ni u generala De Gaullea, ni u MacMilana, ni u druge predsjednike zapadnih država da ne će dati sve od sebe za ljude koji su se našli pod jarmom i komunističkom diktaturom da ih oslobode, jer žele svoje slobodu kao i druge slobodne zapadne zemlje. HRUŠČOVLJEVU civilizaciju, komunizam i njegovu diktaturu vidjeli smo prošle godine na konferenciji Ujedinjenih naroda u New Yorku, kada je lupnuo cipelom o stol i opet rekao: „Dok sam ja živ, komunistička zastava će se vijoriti nad cijelim svijetom“. Stoga sam sudim da Srbi ostaju vjerni komunizmu i da će se boriti protiv Zapada i naroda zapada, stoga ćemo se mi Hrvati boriti zajedno, s Francuzima, Amerikancima, Englezima i svim drugim narodima Zapada za isti ideal, to jest za slobodu i mir u svijetu! 

ZAKLJUČAK 

a.) Hrvatski narod ne može živjeti sa Srbima, u istoj državi. Hrvatski narod želi svoju neovisnost i SVOJU HRVATSKU DRŽAVU. 

b.) USTAŠA je vojnik dobrovoljac za svoju slobodu i svoju domovinu, odnosno ustanik za obranu svoje slobode i svoje domovine. 

c.) Svaka zemlja ima svoje USTAŠE koji brane svoju slobodu i svoju Državu. 

d.) Što je Jugoslavija danas? To je zemlja diktature i bijede. Jugoslavija je država umjetne tvorevine, bez nacionalnosti, bez jezika i bez povijesti. 

e.) Hrvatski narod je uvijek bio i uvijek će biti protiv Jugoslavije.

 f.) Molim Vas, gospodine predstojniče 5. ureda, ispričavam Vam se zbog ovog pisma. Ja sam samo želio da Vi znate o masakrima hrvatskih vojnika u mjestu BLEIBURGU u mjesecu svibnju 1945.

g.) Doći ću u Vaš ured bez straha i bez sumnje 23. veljače 1962., ali samo kao Hrvat i ništa drugo. 

ŽIVJELA SAMOSTALNA HRVATSKA DRŽAVA! 

ŽIVJELA SLOBODA!

ŽIVJELA FRANCUSKA I HRVATSKA! 

S izrazom mojih iskrenih osjećaja iskreni Vas pozdravlja. OUSTAŠA Mile Boban. 

BOBAN MILE Boban Mile, 60, Rue de Paris, CHARENTON, (Seine)

Povezane objave

Mato Dukovac – vodeći hrvatski pilot u Drugomu svjetskom ratu

hrvatski-fokus

Toma Bassegli i stoljeće prosvjetiteljstva

HF

Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija

hrvatski-fokus

Pismo Stjepanu Heferu 7. svibnja 1964. godine

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više