Hrvatski Fokus
Povijest

Henry Fielding i barun Franjo Trenk

Trenk je preživio 102 dvoboja. Što u ratu, što u dvobojima ranjen je 14 puta a dva puta osuđivan je na smrt

 

U izvrsnoj knjizi Henryja Fieldinga (1707.-1754.) Tom Jones (objavljenoj 1749.) sve pršti od duhovitosti, izvrsnih mudrosti (sentenci) i blistavih eseja o moralu, ljudskoj prirodi, filozofiji i teologiji pri čemu naglašavam da se tim djelom morao poslužiti i Voltaire pišući Candidea 1759. godine. Što je sve erudit Fielding uzimao u obzir pišući svoje djelo ne znamo, od Lockea do Cervantesa sigurno svašta, ali naglašavamo jedan bitni moment kada gospođa Western svome bratu vlastelinu kazuje: “Brate, nema sumnje da si pravi i savršeni Hrvat! Ali kao što oni imaju određenu korisnu ulogu u caričinoj vojsci (Marije Tereze, op., T.T.), tako i ti nosiš u sebi određenu dobrotu.”

Gospodin Western je čovjek koji je prostosrdačan, bez smisla za nijanse, vrijeme provodi u lovu i pijucka u ugodnom društvu učene gospode. Pomalo je sirov i vatren, ali zdravoga nagona. Ovaj dvolični “kompliment” mu sestra daje ne smatrajući ga vitezom, već radije barbarski staromodnom osobom jer negira njoj kao ženskoj osobi mogućnost da shvaća politiku.

Zahvaljujem Predragu Topiću, Aleksandru Antoloviću i Damiru Biličiću na priređivanju ovog klasičnoga djela engleske i svjetske književnosti koje bi svaki europski džentlemen morao proučiti i držati na povlaštenom mjestu u kućnoj biblioteci.

Hrvati su se istakli u Ratu za austrijsku baštinu (1740.-1748.), pri čemu je zgodna prilika sjetiti se baruna Franje Trenka i čuvene austrijske “zahvalnosti” za počinjene usluge.

Franjo Trenk rodio se je u Reggio Calabriji 1711. godine. Rodio se je kao treće dijete u obitelji oca baruna Ivana Trenka (njem. Johann Heinrich von der Trenck) i majke Marie Anne von Ketteler. Otac mu je bio vojni zapovjednik brodske Tvrđave, a on je odgojen kod šopronskih (Oedenburg) i požeških isusovaca. Godine 1728. stupio je u pješačku pukovniju grofa Nikole Pálffyja br. 8, koju je službu napustio 1731. godine. Od 1731. do 1737. godine živio je na svom imanju Brestovac. Kada mu je 1737. godine od kuge umrla supruga (barunica Josephine von Tillier) i četvero male djece, ponovno se vojno aktivirao. Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu s četom dragovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri, s kojima je uspješno ratovao u ŠleskojAustrijiBavarskoj i Češkoj.

Trenk je preživio 102 dvoboja. Što u ratu, što u dvobojima ranjen je 14 puta a dva puta osuđivan je na smrt. Bio je sin pukovnika Ivana Henrika, Prusa koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije, prešao na katoličanstvo. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskoga naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam. Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz hrvatske regije Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici.

Za života je govorio “Ich bin Schlavoner”, i kada je to govorio plemić pruskoga podrijetla, onda je imao dobar razlog za to. Uz njegovu genijalnost Hrvati su u Europu uveli prvu vojnu glazbu, prvi su u Europi koristili turski instrument činele.

Koliko su panduri bili cijenjeni kao ratnici govori podatak kako su se u razdoblju njihova ratovanja u cijeloj Europi izrađivali dugi lovački noževi s natpisima VIVAT PANDUR i s vrhom koji se zvao pandur spitze.

Mnogobrojni Trenkovi protivnici dizali su optužbe protiv Trenka. Uglavnom su ga tužili otpušteni časnici a optuživali su ga za:

  • okrutno postupanje s vojnicima i časnicima;
  • silovanje žena i djevojaka;
  • pronevjeru državne blagajne;
  • namjerno puštanje pruskoga kralja Fridrika II., kojega je navodno mogao zarobiti;
  • navodno otpremanje 30.000 pušaka u Slavoniju sa svrhom podizanja bune protiv kraljice itd.

Na sudu su se sve optužbe pokazale neutemeljene, međutim njegovi protivnici su neumorno obnavljali postupak. Kraljica je predlagala Trenku neka moli oprost, ali njegov ponos mu to nije dozvoljavao. Osuđen je u Beču na gubitak čina i doživotnu tamnicu. O navodnoj autobiografiji koja je inspirirala Srećka Albinija za stvaranje operete Barun Trenk, postoje prijepori.

Svoj i mladi burni život skončao je u 38. godini, 4. listopada 1749. godine, u tamnici u Spilbergu kraj Brna, u Moravskoj, nakon što je napisao oporuku i dvije knjige memoara. Njegovo tijelo, odjeveno u kapucinsku halju, položeno je u kriptu kapucinskoga samostana u Brnu, na zemljanom tlu i s glavom položenom na dvije cigle, a zbog atmosferskih prilika njegovo se tijelo u kripti osušilo i mumificiralo. Kasnije ga je njegov pranećak Heinrich von Trenck premjestio u lijes sa staklenim poklopcem u kojemu i danas leži.

  • Trenkovi panduri zadržali su svoj kontinutitet, najduži u povijesti hrvatske vojske, nakon što je Trenkova pukovnija pretvorena u slavonski bataljun  prosinca1748. godine a nekoliko godina kasnije (1756. godine) slavonski bataljun pretvoren je u ugarsku, 53. pješačku pukovniju koja je s kasnijim sjedištem u Zagrebu održana sve do 1918. godine.
  • U Slavoniji u usmenoj predaji žive priče o barunu Trenku u dobrom svjetlu. Bijaše to vrlo neobičan čovjek: izvrstan đak, nadmeni kavgadžija, umjetnik, kockar, ljubavnik, lucidni umjetnik rata, kavge, vrlo vješt borac sabljomkuburom, darežljivi vlastelin, glazbenik i što sve ne!
  • Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj postoje povijesne udruge koje njeguju tradiciju Trenkovih pandura i kada Nijemci viču: “Wir sind Kroaten, wir sind panduren!”, onda postoji jak razlog za to.
  • U Požegi od godine djeluje Gradska glazba “Trenkovi panduri”, a 1997. godine formirana je Povijesna postrojba “Trenkovi panduri”.
  • Od godine naselje u općini Velika gdje se nalazi i Dvorac Baruna Trenka zove se Trenkovo.
  • U Waldmünchenu u okrugu Cham od godine održava se povijesni festival “Trenck der Pandur vor Waldmünchen”, a u istome gradiću 2001. godine otvoren je muzej “Grenzland- und Trenckmuseum” gdje se nalazi trajna izložba posvećena Franji Trenku i njegovim pandurima.
  • godine u Požegi u današnjoj Cehovskoj ulici postavljena mu je spomen ploča i to na mjestu gdje je nekada bila njegova kuća u kojoj je živio za svojih boravaka u Požegi.
  • Hrvatski književnik Hrvoje Hitrecobjavio je  godine roman Špilberk, romansirani životopis baruna Trenka.
  • U Češkoj, u Brnu, nedaleko kapucinskoga samostana gdje je položeno njegovo tijelo je pivnica U Pandurau kojoj se pravi pivo nazvano Baron Trenck, a u Hrvatskoj proizvodi se vinjak Trenk tvrtke Zvečevo.

Teo Trostmann

Povezane objave

Partizansko suđenje njemačkom časniku

HF

Carl Joachim Friedrich Ludwig von Arnim u Dubrovniku

hrvatski-fokus

Novinar koji je previše znao

HF

Rudolf Maixner o Vitu Mariji Bettera Vodopiću

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više