Opro se čovjek u vodi
Izašli smo napokon iz sjene
iz nebivanja
u bivanje
prije nas
rasanili se dan i noć
rodilo se sunce i mjesec
provrelo vrelo
potekla rijeka
zaplovio nebesima oblak
zapjevale ptice
zavijao u gori vuk
oprao se čovjek u vodi
progledao na svjetlu
opro se na noge
dohvatio plod sa stabla
i najeo se
trag njegov
zmija opaka nanjušila
prikrala mu se
zmijskim dahom zapahnula ga
omamila ga i smutila
od daha njezina
postao čovjek zmijolik
odjeća
u koju ga je obukao Stvoritelj
onečistio
krasota lika njegova
potamnjela je
nagost svoju spoznao je
smokvinim lišćem pokrio se
u svijet patnje zakoračio
žudi čovjek za sobom
za bogolikošću svoga lika
zmija himbena
sklupčana
u njegovoj kičmenoj moždini
podmuklo ga uništava
srdžba Stvoriteljeva
na nju je usmjerena
