Veći dio života proveo u južnoj Francuskoj
Toma Ilirik (1484./5. – 1528./9.) bio je dalmatinski franjevački teolog, pustinjak, hodočasnik i putujući propovjednik koji je veći dio života proveo u južnoj Francuskoj. Poznat je po navodnom otkriću štovane slike Gospe od Arcachona. Stekao je znatan broj sljedbenika svojim proročkim propovijedanjem i zagovaranjem crkvene reforme. Kasnije je napisao dvije rane kritike Martina Luthera.
Iz Vrane u Osimo
Toma je rođen 1484. ili 1485. godine u gradu Vrani u Dalmaciji. Nadimak Ilirik implicira da je bio Slaven. Dok je još bio dijete, preselio se sa svojom obitelji u Osimo južno od Ancone u Italiji. Rani život proveo je u polju, čuvajući koze. Ništa se ne zna o njegovom obrazovanju, iako je tečno govorio latinski i tvrdio da je bio profesor teologije. Na kraju se pridružio franjevcima opservantima u provinciji Ancona. Godine 1510., u dobi od dvadeset i pet godina, postao je svećenik i putujući propovjednik. U početku je propovijedao u selima Ancone, a kasnije u drugim gradovima u Italiji, kao što su godine 1515. Toma je propovijedao u Republici Dubrovačkoj . Dubrovačke vlasti financirale su njegovo hodočašće u Svetu Zemlju, s kojega se vratio u svibnju 1516. Godine 1518. odlazi kao hodočasnik u Magdaleninu baziliku u Saint-Maximinu i poduzima svoje prvo hodočašće putem Svetog Jakova u Španjolsku. Zatim je otišao na propovjedničko putovanje po južnoj Francuskoj, posjećujući gradove Aix, Grenoble, Toulouse, Nérac, Montauban, Cahors, Willefranche, Condom i Foix. Također je posjetio Ženevu u Svetom Rimskom Carstvu. Godine 1520. pohađao je franjevački generalni kapitul u Bordeauxu. Ponovno je putovao u svetište svetog Jakova i po povratku osnovao samotište u La Teste-de-Buch blizu Arcachona. Navodno je otkrio oštećeni kip Gospe od Arcachona naplavljen na obalu i za njega sagradio drvenu kapelu. Od 1520. do 1525. propovijedao je diljem južne Francuske. Posebno je posjećivao gradove Bordeaux, Toulouse i Lyon. Postao je poznat po svom asketizmu i čestitosti.
Godine 1525. Thomas se povukao u samostan Sainte-Marie de Carnolès blizu Mentona u Kneževini Monako , gdje se zbližio s vladajućom obitelji Grimaldi. Godine 1527. papa Klement VII. imenovao ga je velikim inkvizitorom u Savojskom vojvodstvu kako bi iskorijenio luteranstvo i valdenzijanstvo. Nastavio je povremeno propovijedati u gradovima poput Nice. Umro je u Mentonu 1528. ili 1529. na putu od oratorija do klaustra. Na mjestu gdje je umro zabilježena su čuda. (vh)
