Arkanđeli se zamagle od žalosti
Kad zemljom poteče ljudska krv
smrkava se u podne
zvijezde se sudaraju
mrtve mladiće
koje pokosi smrt
kljuju ptice
ne osjećajući za njima
bol ni tugu
arkanđeli se zamagle od žalosti
Mjesec se nebom vuče
studen i osamljen
oblaci se bacaju
u zemaljske ponore
kad zemljom poteče ljudska krv
iz srca umorene dječice
izlijeću rajske ptice
iz očiju zajecanih žena
pljušte crne suze
posvuda se zaliježe gamad
troskot osvaja polja i njive
zloća zagospodari ljudskim srcima
grobovi izbacuju kosti mrtvih
psi noću reže na duše
koje lutaju izgubljene
kad zemljom poteče ljudska krv
