Kakva katarza Tomislava Žigmanova, sada kada se posvađao s onima koje je stvorio i koji žele da ga se kurtališu!
Stanje u hrvatskoj manjinskoj zajednici u Srbiji je katastrofalno jer je sve u njoj produkt dvadesetogodišnjeg upornog i sistematičnog destruktivnog djelovanja bunjevačkog Hrvata Tomislava Žigmanova. I ljudi koji i danas u toj zajednici bilo što znače, posebno oni na ključnim mjestima u svim krovnim hrvatskim institucijama u Subotici (čast rijetkim izuzecima), su produkt ovog manipulanta, prevaranta i falsifikatora. No, konačno smo ovih dana svjedoci da se stvari mjenjaju, nadajmo se, na bolje.
Tako upravo čitamo priopćenje DSHV-a na svom facebook portalu od 3. svibnja 2025. godine i oduševljavamo se (bar najavi) nadolazećih pozitivnih promjena, u ovom slučaju u ovdašnjim manjimskim hrvatskim medijima (citat u cijelosti, pročitajte ga pažljivo tri puta):
OBJAVA: DSHV – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini
Svjetski dan slobode medija i Hrvati u Vojvodini
U sutonu dana 3. svibnja, kada se svugdje u svijetu obilježava Svjetski dan slobode medija slobodni smo primijetit kako se on u prostoru javnosti hrvatske zajednice u Republici Srbiji prešutio.
Nastavlja se tako, na žalost, sumorna praksa odsustva referiranja na važne društvene fenomene i njihovo svestranije tematiziranje u kontekstu vlastitih konkretnih prilika.
Tim prije je to važno jer se slobodni mediji smatraju ključni konstituensom svake demokracije, pa i one koja vrijedi u zajednicama u nacionalno-manjinskom statusu, kao što je hrvatska. Sloboda medija je, ponovit ćemo i mi, temelj svakog demokratskog društava i jedino ona mogu napredovati ukoliko građani imaju neometani pristup pouzdanim informacijama.
Sloboda medija, naime, garantira točno, istinito i pravodobno informiranje građana, a zahtijeva okruženje u kojem se novinari osjećaju sigurnim. Riječju, njihov rad treba biti oslobođen od bilo kakvih pritisaka i cenzure, ali i pojave autocenzure.
A je li informiranje na materinskom jeziku Hrvata u Vojvodini takvo? Jesu li informacije koje zatičemo u medijskim proizvodima na hrvatskome točne, istinite i pravodobne? Imamo li slučajeve u hrvatskome medijskom prostoru da se nešto ili netko favorizira, a drugo ili drugi iskrivljuje, pa čak i zatomljuje? Ima li u medijima „nadurednika“? Smiju li novinari koji profesionalno rade u hrvatskim medijima o svemu pisati ili na djelu registriramo i (auto)cenzuru? Što oni o tome misle? Kakva je recepcija konzumenata informativnih sadržaja?…
Pitanja se nižu, no odgovora nema. Ni Svjetski dan slobode medija nije iskorišten kao povod da se o tome povede ozbiljna i stručna rasprava…
Zašto hrvatsku zajednicu svladava sve više šutnja o bitnim pitanjima.
Da ne povjerujemo svojim očima onom što čitamo, no pravo iznenađenje je potpis autora ovog teksta: Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a !!!
Kakva katarza Tomislava Žigmanova, sada kada se posvađao s onima koje je stvorio i koji žele da ga se kurtališu!
Ovo priopćenje se odnosi prije svega na NIU “Hrvatska riječ” čiji nas tjednik košta svakog petka 20.000 eura a zabunkerirani je sistem neobjektivnog informiranja!
Tko je sljedeći na tapeti katarze Tomislava Žigmanova?!
