Afrikanci usvajaju feministički sporazum, ali se suprotstavljaju feminističkim ekstremima

Afrika ne prihvaća europske sklonosti individualističkoj politici i legitimizaciji izvanbračnih seksualnih zajednica

Afrička unija usvojila je feministički međunarodni ugovor koji se predstavlja kao napor u borbi protiv nasilja nad ženama. Očekuje se da će sporazum ojačati položaj birokrata EU-a i mehanizama koje financira EU na afričkom kontinentu. Unatoč tome, neke od odredbi ugovora odražavaju sve veću nelagodu Afrike zbog miješanja EU-a u afričku socijalnu politiku.

U veljači je pedeset i pet članica multilateralne organizacije afričkih zemalja objavilo da je usvojilo Konvenciju Afričke unije o okončanju nasilja nad ženama i djevojčicama. Ugovor propisuje sveobuhvatan skup politika za sve zemlje u Africi za rješavanje nasilja nad ženama, uključujući provedbu kaznenog zakona, zdravstvenu skrb i druge socijalne usluge.

Iako su sporazum u velikoj mjeri očistile konzervativne afričke zemlje, on odražava cjelokupni pristup ženskim pitanjima zapadnih liberalnih zemalja. Na primjer, zahtijeva od zemalja da promiču “pozitivnu muškost” – tehnički izraz koji su skovali feministički idealogi u akademskoj zajednici kako bi se odnosio na prihvatljive načine ponašanja muškaraca.

Slično tome, ugovor se nigdje ne odnosi na “nasilje u obitelji”, već se umjesto toga odnosi na “femicid” i nasilje koje su počinili “intimni partneri”. To odražava europske sklonosti individualističkoj politici i legitimizaciji izvanbračnih seksualnih zajednica, umjesto da obitelj vide kao društvenu jedinicu pogođenu obiteljskim nasiljem.

Ugovor zahtijeva od zemalja da slijede ciljeve ugovora kroz “pristup s više dionika”, što podrazumijeva financiranje i partnerstvo s nevladinim organizacijama. Budući da većina afričkih zemalja nema luksuz organizacija civilnog društva, ovaj pristup je još jedan način na koji će skupine koje podržava Zapad i agencije UN-a steći uporište na afričkom kontinentu.

Sporazum se bavi “štetnim praksama” poput sakaćenja ženskih spolnih organa i dječjih brakova, ali nigdje se ne odnosi na prijetnju ženama i djevojčicama od pornografije, uključujući nasilnu pornografiju, prostituciju i seksualnu trgovinu.

Prema novomu Afričkom ugovoru definicija roda odnosi se na “uloge, dužnosti i odgovornosti koje se kulturno ili društveno pripisuju određenom spolu”

Ugovor također podupire provedbu sporazuma koje podupire EU, poput “Protokola iz Maputa” i “Strategije AU-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena”, koji proglašavaju pristup pobačaju pravom u slučajevima silovanja, incesta i zdravstvenih hitnih slučajeva, pa čak i promiču medicinski pobačaj kao dio prava na seksualno i reproduktivno zdravlje.

Umjesto da koristi univerzalno prihvaćenu definiciju roda u tvrdokornom Rimskom statutu kojim je stvoren Međunarodni kazneni sud, koji je definirao rod kao “dva spola, muški i ženski, u kontekstu društva” i ništa više, novi Afrički ugovor usvojio je društvenu definiciju roda koja se odnosi na “uloge, dužnosti i odgovornosti koje se kulturno ili društveno pripisuju određenom spolu”. Iako ovo nije otvorena podrška rodnoj ideologiji, ostavlja otvorena vrata zapadnim zemljama da koriste rodnu ideologiju za provedbu sporazuma.

Ugovor također ostavlja otvorenu mogućnost da zemlje priznaju homoseksualne zajednice kao ekvivalentne obitelji. Ne prisiljava zemlje da priznaju homoseksualne zajednice, ali prepušta zemljama da odluče to učiniti, što izgleda odbacuje definiciju obitelji kao “prirodne i temeljne grupne jedinice” društva koja je trenutno sadržana u međunarodnom pravu.

Iako ukupni ton sporazuma odražava zapadne prioritete i brige, postoje aspekti sporazuma koji pokazuju kako se Afrikanci protive zapadnim socijalnim politikama. Ugovor nema nikakve posebne obveze koje se odnose na pobačaj. Ne uključuje ključne feminističke pojmove poput “rodno uvjetovanog nasilja”. Također izostavlja izraz “intersekcijska” diskriminacija, umjesto toga se odlučuje za “međusobno povezanu”. Prvi je tehnički izraz za promicanje rodne ideologije i homoseksualnosti, drugi je definiran u ugovoru bez pozivanja na takva pitanja.

Možda je najveći dokaz afričkog otpora europskoj intervenciji u afričkoj socijalnoj politici naglasak ugovora na važnosti obitelji. Cilj ugovora uključuje obitelji žrtava kao primarne korisnike politika za rješavanje nasilja nad ženama. To Europljani općenito nisu otvoreni priznati.

Stefano Gennarini, C-Fam, Washington, 1. V. 2025., https://c-fam.org/friday_fax/africans-adopt-feminist-treaty-but-push-back-against-feminist-extremes/