Raskol među Bunjevcima u Subotici doveden je do usijanja i sve više dobiva političke konotacije
Locirasnje svih ovdašnjih hrvatskih krovnih istitucija u Subotici, koje su sve u rukama bunjevačkih Hrvata, kao i sav novac koji pripada svim Hrvatima u Srbiji, je samo jedan od oblika sustavnog uništavanja hrvatskog manjinskog nacionalnog korpusa u Srbiji kroz dvadesetgodišnje djelovanje bunjevačkog Hrvata Tomislava Žigmanova. Sve što imamo u našoj zajednici i svi ljudi u njoj su Žigmanovljevo djelo, kao i rezultat svega onoga što se danas dešava u njoj.
Danas, kada Republika Hrvatska u tu zajednicu ulaže enormna sredstva svojih poreskih obveznika, ali i sredstva Europske unije, raskol među Bunjevcima u Subotici je doveden do usijanja i sve više dobiva političke konotacije i rasplet će se očito završiti sudskim putem! Jedan raskol je unutar samih bunjevačkih Hrvata i prva tužba je već pala u kojoj pristalice Tomislava Žigmanova tuže struju u „jedinoj relevantnoj hrvatskoj političkoj stranci u Srbiji“ da želi nelegalnim putem smjeniti Žigmanova s mjesta predsjednika te stranke.
Kršenje Statuta DSHV-a
Zbog teškog kršenja odredbi Statuta DSHV, nelegalosti i neligitimnosti, podneo sam Tužbu sa Predlogom za određivanje privremene (mjere) radi utvrđenja ništavnosti…
Bez upute Žigmanova ova tužba ne bi postojala, a iza svega stoji direktan sukob bunjevačkog Hrvata Tomislava Žigmanova i predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća bunjevačke Hrvatice, Jasne Vojnić, koju je na to mjesto upravo ustoličio Žigmanov, kao što je stvorio i cijelo Hrvatsko nacionalno vijeće preko svojih elektora bunjevačkih Hrvata.
Žigmanov je u Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji uveo i politiku, čime se ovo tijelo ne bi smjelo baviti ni pod razno, i danas je to sukob između predsjednice HNV-a Jasne Vojnić, koja je dogurala do saborske zastupnice HDZ-a u Hrvatskoj i iza koje stoji Republika Hrvatska, i predsjednika DSHV-a Tomislava Žigmanova iza kojeg stoje vladjuće strukture u Srbiji i Bunjevci, poseban narod u državi u kojoj živimo, a koji niječe bilo kakvu pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu!!!
U sukob ove dvije hrvatske institucije u samom vrhu, DSHV-a i HNV-a, Žigmanov uvlači i NIU „Hrvatska riječ“, te udruge „Crofond“ (banka ovdašnjeg hrvatskog novca), „Bunjevačko kolo“ i druge udruge koje su također u rukama bunjevačkih Hrvata.
U NIU „Hrvatska riječ“ (čiji izlazak tjednika „Hrvatska riječ“ svakog petka košta našu zajednicu 20.000 eura) jedno vrijeme je ravnatelj bio suprug Žigmanovljeve rođene sestre, Ladislav Suknović, a danas je ravnateljica te krovne medijske institucije ovdašnjih Hrvata supruga rođenog brata Jasne Vojnić, Karolina Bašić!
Vrtići i politika
Druga točka sukoba, ovog puta između bunjevačkih Hrvata i Bunjevaca, je neotvaranje drugog po redu (!) vrtića u selu Donji Tvankut! Sva druga hrvatska djeca u Srbiji mogu samo sanjati vrtić, a Donji Tavankut ih ima dva! Međutim, iako odavno dovršen i svečano otvoren, ovaj vrtić s najsuvremenijom opremom, koji je koštao poreske obveznike republike Hrvatske skoro milijun eura nema uvijeta za rad! Iza ovog stoji permanentan sukob u Subotici između bunjevačkih Hrvata, danas na čelu s Jasnom Vojnić i Bunjevaca na čelu s Veljkom Vojnićem, tehničkim direktorom PU „Naša radost“ u Subotici, koji će se, kako izjavljuje Jasna, u ovom slučaju pokušati riješiti mirnim putem.
Borba oko četvrte krovne hrvatske institucije u Subotici, ZKVH, koja je također u rukama bunjevačkih Hrvata i koja također raspolaže velikim novcem, tek se rasplamsava!
Za to vrijeme rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu još uvijek nije otkupljena u cijelosti i zvrji prazna, a Biografski leksikon Hrvata istročnog Srijema stoji od 2011. godine (zbog nedostatka sredstava!) na prvom tomu na desetom slovu abecede, jer srijemskim Hrvatima treba uništiti i korjene postojanja na ovim prostorima!
Pri svemu tome Beograd sve vrijeme jako dobro zna što radi, dok Zagreb još uvijek tipuje da su najveći Hrvati u Srbiji Bunjevci!!!
I dok se sve ove krovne institucije ne presele u Beograd ili Novi Sad i dobiju prefiks institucija svih Hrvata u Srbiji (ne samo vojvođanskih, čitaj: bunjevačkih), ovdašnjoj hrvatskoj zajednici nema spasa!
