Veliki intelektualac i mali čovjek Stephen Clissold 

Clissold nigdje u svojim dostupnim javnosti djelima ni jednom riječju ne spominje bleiburški pokolj Hrvata od strane njegovih Engleza

Čitajući uzorno djelo Mije Ivureka (1952., novinar i publicist, bavio se širokim temama od znamenitih Hrvata poput patera Krunoslava Draganovića, do povijesti umjetnosti i naftne industrije) o Milivoju Magdiću (1900. – 1948.) (Mijo Ivurek, Milivoj Magdić (1900.-1948.) – od marksizma do hrvatskog domoljublja i integralnog katoličanstva, Tkanica, Zagreb, 2020., urednik i izdavač: Marijan Majstorović), tj. životnoj evoluciji Magdićevoj od marksista do hrvatskog domoljuba i integralnog katolika, susreo sam se s likom i nedjelom značajnog engleskog intelektualca i povjesničara Stephena Clissolda.

Ivurek navodi da su 27. 3. 1947. Magdića uhitili Englezi (slučajno su istoga nadnevka 1941. Britanci organizirali u Beogradu puč kojim je sasvim nepotrebno Jugoslavija uvučena u svjetski rat op. T.T.). Glavnu ulogu u tomu je imao obavještajni satnik (mayor) Stephen Clissold, koji je prije Drugoga svjetskog rata radio u Zagrebu kao lektor na Filozofskom fakultetu. Pod optužbom za ratni zločin Englezi su isporučili novinara Magdića Jugoslaviji (Magdić je istaknuti novinar časopisa “Spremnost”, umjerenog i čak sklonoga Zapadu, ali nimalo sklonog komunistima i Jugoslaviji op. T.T.).

Magdić je osuđen na smrt 22. 1. 1947., strijeljan 2. 3. 1948. Radilo se o tri neistinite optužbe; da je u mladosti kao komunist surađivao s policijom, da je američki agent, da je stupio u ustašku službu (tek ova treća ima u sebi elemente istine).

Clissold je 1944./45. bio član britanske vojne misije u Jugoslaviji, pod Randolphom Churchillom (Winstonov sin, 1911. – 1968.) koji je prethodno bio u sjevernoj Africi (Randolph) s Fitzroyem Macleanom (1911. – 1996.).

Milivoj Magdić, Dane (Danijel)  Uvanović (1908. – 1947., stručnjak za nuklearnu energiju) i novinar Peroš (Vilim ? – 1947.) pozvani su od Clissolda na kavu, te odmah uhićeni od britanske vojne policije. Clissold je znao ljude “skidati” s brodova, talijanskih kavana, zavoda svetoga Jeronima u Rimu itd. Ova neobična revnost u progonu hrvatskih intelektualaca (koji nisu ratni zločinci, rasisti, pa čak ni fašisti) događa se znatno prije Titova raskida sa Staljinom. U tom kontekstu treba promatrati i Bleiburg i suđenje nadbiskupu (kasnije kardinalu) Stepincu. To je odraz engleske geopolitičke kombinatorike u JI Europi, nikako Clissoldovo soliranje.

Tko je Stephen Clissold (1913. – 1982.)? O tomu ne ćete naći ništa, što je pravo čudo s obzirom na njegovu književnu reputaciju, te odlikovanje Redom britanskoga carstva (1976.). Našao sam Stephena Clissolda kojemu je jedina osobina što je rođen u XVII. stoljeću, istoimenoga igrača kriketa iz XIX. stoljeća (neka šašava britanska igra op. T.T.), čak i osobu toga imena koja je bila životni partner poznatoga homoseksualca i borca za LGBT prava novinara Andrewa Lumsdena. Valjda je toj tajnovitosti uzrok obavještajni rad Stephena Clissolda.

Magistrirao je na Oriel Collegeu u Oxfordu, bio obavještajni časnik u Kairu i Bariju. Njegove knjige se bave najviše poviješću, ali i duhovnošću. Mudrost španjolskih mistika (The wisdom of spanish mystics) nudi izbor maksima i ulomaka više od 20 autora, poput Ivana od Križa, sv Tereze Avilske, Ignacija Loyole i dr. mudrosti sv. Franje i njegovih sudrugova.

Djela

Piše o sv. Jakovu u španjolskoj povijesti, “dinastiji” O’Higgins (potkralj Perua i njegov sin, utemeljitelj nezavisnoga Čilea), ubojstvu jugoslavenskoga kralja u Marseillesu, protjerivanju Moriska (muslimana i Židova) iz Španjolske 1609. – 1614., berberskim gusarima i kršćanskim odmetnicima, španjolskoj aneksiji Portugala 1580., “U potrazi za Cidom”, “Konkvistador – Život don Pedra Sarmientesa de Gamboe”, Danskoj, “Jugoslavija u oluji”, “Razmatranja o trgovini, manufakturama i proizvodnji Britanskoga carstva”, Španjolska, Kratka povijest Jugoslavije do 1966. godine, “Sovjetski odnosi s Latinskom Amerikom 1918. – 1968.”. Napisao je 1934. biografiju Benita Mussolinija.

Ističem “Yugoslavia and Soviet Union 1939. – 1973. (izdano 1975.), te “Croat Separatism, Nationalism, Dissidence and Terrorism”. U Londonu postoje njegovi neobjavljeni zapisi, stotine stranica.

“Tko je tko u NDH” piše da je Clissold uoči Drugoga svjetskog rata bio ataše za tisak u britanskom konzulatu u Zagrebu; da je održavao veze s krugovima oko Kaptola, te oko hrvatskog književnika Mile Budaka. U rujnu 1978. na okruglom stolu u Kuparima referirano je na temu “Britanija, Hrvatska i HSS”.

U “Hrvatskoj reviji” (br. 3, Buenos Aires, 1951.) je prof. Petar Bareza (1905. – 1960.) pisao o Stephenu Clissoldu (str. 249. – 256., radi se o kritici Clissoldove knjige iz 1950. “La Jugoslavia nella tempesta”, Jugoslavija u oluji). Bareza ističe da je za Clissolda čulo svako emigrantsko hrvatsko dijete. On nas je lovio, osušivao, izručivao. Knjiga je hvalospjev Jugoslaviji, Titovom “geniju” i bratstvu i jedinstvu. Bleiburšku tragediju Clissold ne spominje u knjizi. Čak i ljevičar i krležolog Stanko Lasić u djelu “Autobiografski zapisi” smatra Clissoldovo postupanje ogavnim.

Kazimir Katalinić (Sušak, 4. ožujka 1927. – Buenos Aires, 31. XII. 2018.), hrvatski povjesničar, publicist i političar) u razgovoru s Andrejom Červinec u “Hrvatskom tjedniku” od 3. 11. 2017. kazuje: “Predsjednik engleske komisije koja se bavila uhićenjem i izručivanjem onih koje je Jugoslavija tražila kao ratne zločince bio je brigadir Fitzroy Maclean koji je od 1943. – 1945. bio zapovjednik savezničke vojne misije kod Tita.” Maclean je otkupio palaču Arneri; da bi to pravno omogućio Tito je Korčulu proglasio na jedan dan otvorenim gradom. Po državnom zakonu stranac nije mogao kupiti nekretninu u SFRJ.

Teo Trostmann