LJUDSKA BIĆA U PROSTORU I VREMENU – Tijekom ljudske povijesti nije bilo poštede trudnica iz naroda, samo se pazilo na moćne i bogate

Protiv sam “poštivanja različitosti”!

Komu i koliko vrijedi ljudski život? Bog nas je već unaprijed imao u svom planu, baš ovakve kakvi jesmo, odredio nam oca i majku. Ne možemo pri začeću utjecati tko će nam biti roditelji, kakvi bismo željeli biti, (iako danas znanost utječe na plod, dodaje razne gene i kombinira roditelje, što je zločin protiv čovječnosti). Ako sve ide normalnim putem, postoje uzroci i nama nedokučivi razlozi zašto smo rođeni, i gdje smo rođeni. Negdje se dijete čeka poput božanstva, negdje, (što je čest slučaj bio u siromašnim krajevima), kao još jedna usta koja će trebati hraniti. Tijekom ljudske povijesti nije bilo poštede trudnica iz naroda, samo se pazilo na moćne i bogate. Obično je žena radila do zadnjeg trenutka, nije bilo liječničkih pregleda, pretraga, praćenja trudnoće. U mom zavičaju žene su rađale pod bremenom, kad bi dobile trudove ako bi stigle isprtiti breme same bi rodile, izvukle dijete iz sebe kad bi glavica izišla, zubima pretrgnule pupkovinu, dijete zavile u komad odjeće, opet uprtile breme i donijele dijete kući. Bilo je slučajeva dok su izvlačile dijete same iz sebe, nešto bi se otrgnulo, i iskrvarile bi nasmrt. Znam za nekoliko tragičnih slučajeva smrti rodilja iz moga kraja, danas mi se to čini mračnim i jezivim, protrnem svaki put sjećajući se tih tragedija. Iz toga vremena smo iskoračili što je veliki pomak.

Rađanje

Najveći šok i stres ljudsko biće doživi upravo tijekom izlaska iz majčine utrobe. Iz niza razloga sve teže dolazi do prirodne oplodnje pa se prakticira takozvana „umjetna oplodnja“. No, stručnjaci kažu iz nekog razloga umjetna oplodnja sve rjeđe uspijeva. Neki parovi proces umjetne oplodnje bezuspješno provode i po deset puta. Ljudski život stoga bi trebao biti prava dragocjenost, brižno čuvan od začeća do prirodne smrti. Svetinja.

Božja Volja!

Zašto je rođenje takav stres i šok? Kad smo bili stvoreni, nije važno gdje ni kad, bili smo bića koja su imala sjajnu perspektivu. Svi znamo za pobunu kad je Lucifer zaslijepljen  svojim blistavilom i intelektom, uvjeren da može poraziti Boga ustao na pobunu, za sobom povukao mnoge anđele i nevina ljudska bića. Kad je bio poražen i lišen svoga blistavila, s njim su morali otići oni koji su mu povjerovali i pridružili mu se. Nisu mogli ostati u Edenu gdje im je bila ponuđena ljubav i besmrtni život. Otada, čovjek je lutalac, izgubljen, smućen, nema sigurnog oslonca. Vjerovati da smo sposobni brinuti o sebi, ta smiješno je. Mogao nam je Bog ne dati ovaj planet, ne dati za hranu zemaljske plodove, ne dati zemlju, vodu, vatru, posve nas se odreći i prepustiti nas propasti. Često smo, i s pravom ponosni na svoja dostignuća, ali smo uvijek na rubu opstanka. Koliko smo se međusobno ubijali i ubijamo, čak i one u utrobama, klali se i koljemo gore nego zvijeri. Što smo činili jedni drugima i činimo, koliko smo zlodjela počinili, zar nam se to može oprostiti? Zar nam se može oprostiti što danas djeca umiru od gladi bilo gdje, iz bilo kojih razloga, po Božjem zakonu svi imaju pravo na život i kruh. U Egiptu postoji posebna vrsta kruha koja se dijeli onima koji nemaju ni za kruh, to se smatra svetom obvezom. Taj život koji nas zapadne ima li pravo itko uništavati? Naravno da nema, jer nitko ne može biti gospodar ničijega života. Ali i danas imamo države u kojima su suvereni – tirani, vlasnici života svojih podanika. U Rusiji po ulicama love mladiće i silom regrutiraju, šalju da stradavaju i ginu u ratu koji nema nikakvo moralno ni pravno uporište. Govoriti o sretnim ljudima i sretnom svijetu, može samo nepromišljen čovjek.

Neravnopravnost

Mogu se ukorijeniti dinastije koje vladaju stoljećima po cijenu milijuna tuđih života, mogu se ukorijeniti bogataški klanovi, mogu se ukorijeniti obitelji elita, ali nikomu nitko ne jamči da će tako ostati zauvijek. Što sve ne čine moćni da bi ugrabili i zadržali moć? Oblikuju nas tako da ih slušamo, nametnu se, vazda nas obmanjuju, udijele nam mrvice da ne bi ojačali i postali im prijetnja. Življenje goleme većine ljudi na svijetu samo je životarenje u patnji. Ove silne gomile migranata koje se izlažu pogibelji i plaćaju trgovcima ljudskom patnjom da bi izišli iz zemalja u kojima nemaju baš nikakvu šansu za donekle normalan život, pokazuju koje represije se i danas provode nad brojnim stanovništvom. Jesu li oni koji kroje ustroj svijeta i gomilaju patnju na patnju, sretni što čine tolika zlodjela? U njima nema ljudskosti koja bi ih kao bića mogla učiniti sretnima. Njihova požuda, njihova želja da postanu najmoćniji, uzrokuje nesagledive patnje i stradanja. Od silnih pritisaka mnogi  ljudi postaju kriminalci.  Tko može razumjeti da Kim Jong Un, može sebi dati za pravo da šalje 30.000 vojnika u pomoć ruskoj armadi protiv Ukrajine? To su strojevi obučeni za ubijanje, svi naizgled isti kao da su klonovi (tko zna, možda i jesu) i nitko ne smije zucnuti. U što se svijet pretvorio, i u što će se još pretvoriti?

Podrška Trumpu

Čovjek ne može egzistirati kao izdvojen pojedinac, iako smo svi izdvojene jedinke. Društvena zajednica je koliko – toliko organizirana, nakalupljena na određeni mentalitet koji se dugo oblikovao, tako da imamo vrlo različite kulture. Neki nasiljem nastoje sve narode spojiti, usaditi svima ista uvjerenja, razviti iste sklonosti, iste obrasce ponašanja. To je velika grješka, ujedno i slom čovjeka kao individue, potpuno uskraćivanje slobode. Ono što su tisućljećima oblikovali; religija, filozofija, psihologija, učenje, borba za ljudska prava i slobode, življenje u određenom ambijentu, gdje i prirodno okruženje ima značajnu ulogu u oblikovanju čovjeka, zapravo je osposobilo čovječanstvo da se organizira u zajednice od kojih svaka na svoj način pridonosi sveukupnom evolucijskom pomaku. Neke moderne reforme koje se provode u svrhu da se vjekovno nasljeđe briše, propovijeda neka nova nakaradna ideologija ujedinjenja, lakoumno je, neprirodno i neprihvatljivo. Dajem stoga potporu predsjedniku SAD-a, Donaldu Trumpu, što dokida pravo pristalicama tih ideologija da budu u vojsci ili nekim vrlo osjetljivim službama. Dajem mu potporu da Rusiji uvede porezne sankcije kakve god želi, ako ne prekinu ubijanje  ljudi u Ukrajini, ne prestanu s razaranjem infrastrukture i s agresorskim ratom. Sad neki i kod nas neprekidno propovijedaju i zuje da moramo poštivati različitosti, svih prihvaćati. Koje različitosti? Neki dan kolala je internetom video – snimka tih osoba s „njihovim različitostima“, i zaista se čudim da nas s neba ne zasipa užareno kamenje. Možda ovi vulkani iz mora i zemlje, jesu užareno kamenje. Pogledati te „različitosti“, dođe čovjeku da se skameni, ne može svojim umom to pojmiti. Eto onima koji inzistiraju na prihvaćanju „različitosti“ koje su krajnje ekstremne i za koje nijedan psihoanalitičar ne bi mogao naći neki uzrok tom vladanju, neka se lijepo uhvate s njima pod ruku i šetaju zajedno.

Davanje sućuti

A tko se ubija? Svi zdravi, oni najbolji, najizvrsniji, mladići koji se stalno guraju u ratove da izginu. Tko je ikada njih štitio, tko štiti djecu, pazi da njihov odgoj bude etičan, moralan? Tko osmišljava programe od vrtića, preko škola, fakulteta, da se sačuva zdrava zajednica? Kome je povjeren taj posao? I tako život od rođenja biva izložen svim užasima. Neki dan sam bila na sprovodu gdje je bilo dosta svijeta. Malo sam motrila ljude, lica im, jer su mi uz ostale koji smo bili u nekom obiteljskom odnosu s osobom koja je preminula, prilazili, izraziti sućut, stiskali ruku. Ponajprije taj dodir, ili stisak ruke svake osobe je bitno različit. Osjetite energiju te osobe. Svako srce drukčije kuca, svako bilo ima drukčiji ritam. Obično se pogledate u oči, svaki je pogled drukčiji, iz svačijih očiju isijava drukčija duša. Čini mi se da sam kroz to rukovanje i poglede osjetila toliko ljudske patnje, beznađa i boli, da će mi trebati dosta molitve da se oslobodim toga, jer ja sve primam k srcu.

Povijest svijeta je povijest ratovanja

Imali smo kroz hrvatsku povijest vjekovno ropstvo, rat za ratom, posljedice ratova bile su pogubne za naš narod, za obitelji, za cijelu Hrvatsku. Pogibelji cijelih naraštaja onih koji su nam trebali donijeti život, ojačati naciju. Protjerivanje s vjekovnih ognjišta, raseljavanje, ruševine, stradanja, uništeno gospodarstvo. Pljačke stoljeća. Drastičan gubitak radnih mjesta, sramotnu privatizaciju, zapravo otimanje od strane domaćih pljačkaša i onih koji su izvana dugo vrebali što ugrabiti i ugrabili su. Imamo opustošene naše bajkovite otoke, mnoga mjesta koja su slikovita, predivna, bogata plodnom zemljom i vodom. Onda nam nametnuli COVID 19, koji je izneredio cio svijet, bacio na koljena cijelo čovječanstvo, jer to bezumlje imalo je za cilj upravo uzrokovati tu strašnu agoniju, blokadu, koja će ljudske mase zaustaviti i blokirati, gdje će mnogi upasti u nepovratnu depresiju. Kakve su se bezumne mjere poduzimale, kakve laži plasirale, i svi oni besramni poslušnici koji su gotovo silom nastojali da se svo stanovništvo cijepi, došli su na čelo važnih institucija. Onda nastojanje da se vratimo u kolotečinu, jer ništa nije funkcioniralo, opet se snalazi kako da zaradiš za život, pa ti dijete nema posla, mora otići iz zemlje, pa plaće jadne a cijene dignute u nebesa. Sve se čini da se ljudski životi unište.

Ni programe ne znamo sročiti

Hrvatska je iz EU-ovih fondova do sada iskoristila samo 6 posto sredstava na koja ima pravo. Među onima koji prednjače u izvlačenju novca je Litva. Zašto smo mi gotovo nezainteresirani za ta sredstva koja EU na razne načine izvlači od zemalja članica, i kao da nam nije stalo? Nemamo programe? Pa nemamo gotovo nijednu tvornicu koja bi zapošljavala desetak tisuća ljudi. Imamo bezbroj načina da unaprijedimo Hrvatsku, povučemo novac iz EU-ovih fondova, samo nam trebaju sposobni, inventivni ljudi. Ako jedan ministar ili ministrica, njihovi brojni zamjenici i skupo plaćeni savjetnici, nisu na razini svog zadatka, odmah ih se razriješi. Ima ljudi koji su nadareni, poduzetni, analitični, mogu zamijeniti nesposobne. Nevjerojatno nadareni za pokrenuti posao, stvoriti kapital, zapošljavati. Mi usporeni kao puž, važno je da ima festivala gdje se pokazuju sujetni ljudi u svojim modnim kreacijama, jede pečene janjetina, pršut, delicije iz mora, slastice, sve moguće vrste pića, napitaka, koktela.

Mila splitska Ultra

A čega se sve ljudi sjete, kakvih ludorija, treba im skinuti kapu što su vješti da zarade na budalaštinama. Primjerice, Ultra koju se toliko najavljivalo, te doći će oko 150.000 partijanera i potrošiti brdo novaca, ove godine je debelo podbacila. Ni trećina očekivanih nije došla. Zasite se ljudi svake ludosti, i na drugim mjestima se slično organizira pa se oni željni lude zabave prebace na druge lokacije. Jedna je partijanerica rekla da je njoj preskupo doći na Ultru, tamo se tijekom zabave pola litre vode plaća 6 eura, kaže mora piti puno tekućine, i da je to prevršilo svaku mjeru, ona to sebi ne može priuštiti. Dakle, ni dovoljno vode ne mogu kupiti. Mnogi koji su se uključili u opskrbu tih partijanera, počevši od dilera drogom pa nadalje, eto samo ovi na prodaji vode zaradili su u tri noći dovoljno za godinu dana, tako i na grickalicama, hrani, na taksi uslugama, derali ljude bez milosti. Fuj. Sramiš se da među takvima živiš.

Zoran Pusić, još je živ!

Zoran Pusić, još je živ, vjerojatno će trajati duže od Manolića, ali škodi mu Thompson i okupljanje hrvatskih domoljuba. Ječi i kmeči, ako se gdje bude čulo, „Za dom spremni“, ako se to ne zabrani, može ga strefiti srce. Ne će njega strefiti srce, ne će njega ni grom ubiti, neću njemu ništa biti jer takvi su tvrđi i bešćutniji od čelika. Sva ta masa svijeta, posebno mladi koji su otišli tražiti posla po svijetu, jer ga nisu mogli naći u Domovini, zadivljuje kako se nisu odrekli roda, krvi, pradjedova, Hrvatske. Dok oni lukavi licemjeri potajice traže gdje su najunosniji poslovi i prodaju strancima sve što vrijedi. Traže najpoželjnije lokacije za izgradnju hotela koje prodaju šeicima koji grade nezamislivo luksuzne hotele u koje nijedan Hrvat neće ući kavu popiti, doli biti konobar ili čistiti. Sirotinji koja ne može kupiti kvadrat stana za cjelogodišnju plaću, ostaje tek ta utjeha da vikne onako iz dubine duše „Za dom spremni.“ Sirotinji koja bi opet išla braniti Domovinu s kojom se drugi kockaju, imali je ili ne imali, svejedno im, prema Domovini se odnose maćehinski. Odazvali se na Zoranove prozivke mnogi, naravno oni koji dolaze s lijeve strane, iz izdajničkih redova koje Hrvatska obilato hrani i daje im sve moguće povlastice, zapravo hrani guju u prsima. Ima i onih od kojih se tomu nisam nadala, i oni se pjene, – pa eto sankcionirat će one koji izvikuju taj „zločinački slogan“, obilježiti ih, kazniti. „Zar i ti sine Brute“? Opet kazne, dosjei onima koji su domoljubi, opet kazne i prozivke.

Vrijedni Dino

Uginuće domaćih životinja u Dalmatinskoj zagori postalo je prava enigma. Ljudi su očajni, borili se da opstanu, a sad im ugibaju zdrave životinje. U Orovcu blizu Bjelovara, pijani 13-godišnji dječak s romobilom sletio s ceste i zadobio teške ozlijede. Alkoholizirano dijete u toj dobi? Što očekivati od njega i sličnih? Suprotnost njemu je 11 – godišnji Dino koji je prodavao svoje plišance da skupi novac za aparat majci Tihani koja je prije 9 godina nastradala u prometnoj nesreći i otada je nepokretna. Radila je kao medicinska sestra u KBC Osijek, a muž joj poginuo godinu dana ranije također u saobraćajnoj nesreći. Za Dinu se brine njegova baka kao i za kćer Tihanu uz koju bdije 24 sata. Tihani se nakuplja sluz u plućima i taj aparat jako bi joj poboljšao disanje i olakšao tegobe. Kad je vijest o Dinu i njegovoj majci objavljena u medijima, u roku od nekoliko sati novac je skupljen za aparat, ali Dino je rekao da će i dalje prodavati svoje plišance da bi pomogao drugima. Dino je anđeo sišao na zemlju. Njegova ljubav, inteligencija, zrelost, zaprepaste čovjeka, posrame pred tim djetetom koji isijava samo ljubav i vedrinu, i tvrdi da je uz svoju majku koja komunicira samo treptajem trepavice sretan i ispunjen. Dino više vrijedi nego rudnik zlata. Nevjerojatno je da Tihani zdravstveno osiguranje nije omogućilo da dobije taj aparat. Opet da se streseš. Kao i kad vidiš tko nam sve dolazi na more, kako se neki gosti ponašaju, pedofili s kamerama u naočalama, a većina našega naroda ne može si priuštiti ni tjedan dana da ode na more i malo se okupa i osunča. Svaka daljnja priča suvišna je.

Perverzije, dvoličnosti, licemjerje…

Jemenski Hutisti potopili su i drugi brod, dio članova posade poubijali, dio zatočili. Moderni gusari koje nitko ne uspijeva spriječiti. Veliki seksualni skandal na Tajlandu, još jedan u beskrajnom nizu među klerom, gdje je žena ucjenjivala monahe s kojima je imala seksualne odnose, potresao je cijelu budističku zajednicu. U kući su joj našli preko 80.000 fotografija i video snimki te su mnogi izbačeni iz monaškog reda. O ljudskim perverzijama, dvoličnosti i licemjerju imamo bezbroj primjera na svim društvenim razinama. Uz prirodne katastrofe, primjerice požare i poplave diljem planeta, te uz ratove koji umjesto da jenjavaju poprimaju sve veće razmjere, uz bolesti, obiteljske i osobne tragedije, tko može reći da je sretan na ovom svijetu? Čovječe, zašto ne sagledaš razmjere ljudskih tragedija i ne nastojiš spriječiti to? Koliko god bili razočarani u strukture i institucije, još možemo individualno, u svom srcu, u svojoj duši, u svom duhu, biti povezani s Bogom. Uskoro ni to neće biti moguće. Ah, Bože, ako smo mi odustali od tebe, ne odustani ti od nas, jer ti si savršen, mi kolebljivi i kvarljivi.  

Unatoč svim izdajicama i imbecilima

Narode moj, kakvi god jesmo, preživjeli smo i izdržali tisućljetne nasrtaje svakojakog zla, i ne znam bi li se na ovoj kugli zemaljskoj našao ijedan narod ma kako izdržljiv bio, da pretrpi sva zla koje je naš narod istrpio. Othrvao se svim nasrtljivicama, krvnicima i uzurpatorima, svim izdajicama i imbecilima. Umoran si narode moj, umorna sam i ja, silno umorna, trgnimo se svi skupa, nemojmo sad klonuti predati se iako nas lome i bičuju. Počela su hodočašća u Marijanska svetišta, svi koji mogu morali bi hodočastiti u neko svetište, tražiti milost za naš narod i za svijet, jer i drugi zaslužuju bolji svijet. Posredovala je Gospa puno puta za nas i za one koji joj se utječu, njezine molitve pred Bogom iskorjenjuju zlo iz ovoga svijeta. Uvijek smo se utjecali Bogu, ta komu bi drugomu.

Naše rođenje ima svrhu, ima daleko značajniji smisao nego to možemo pojmiti. Iako skršeni ovom odljuđenošću, ovom raspamećenosti, ovim prijetnjama, duboko u nama još postoji nada, vrelo života nije presušilo. Ta hram smo Božji, ne dopustimo da nas zloduh zavede, prihvatimo sve njegove gadosti, zauvijek se odreknemo svoje ljudske posebnosti i bogolikosti.

Danica Bartulović