Blanka Matković: Na odlikovanju američkoga mornaričkog časnika Lewisa Warringtona, 127 godina prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, pisalo je: »Pro patria paratus aut vincere aut mori« = »Za dom(ovinu) spreman ili pobijediti ili umrijeti«
- U pretprošlom Uvodniku pisao sam o tomu kako Srbi znaju lagati i kako znaju multiplicirati izmišljene srpske žrtve (https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/07/66853/). Na to me je ponovno podsjetio Efraim Zuroff, tobožnji izraelski povjesničar, a ustvari najobičniji pamfletist i plaćenik. Svake godine uoči obilježavanja stradanja muslimana u Srebrenici u srpnju 1995. svaka srpska vlast, pa i ova Vučićeva, pozove Zuroffa da malo dosoli svojih umotvorina. Tako je bilo i ove godine i Zuroff je ponovio da u Srebrenici nije počinjen genocid i ubijeno preko 8.000 muslimana, i dodao da su to izmislile Sjedinjene Američke Države i Europska unija (https://www.politika.rs/sr/clanak/686448/zurof-u-srebrenici-nije-pocinjen-genocid-to-su-izmislile-amerika-i-eu). (Ovdje treba stalno ponavljati kako Srbi nisu ubili samo tamošnje muslimane, nego i trojicu srebreničkih Hrvata čija sam imena 2008. na komemoraciji našao na spomen-pločama u Potočarima i zapisao i više puta objavio, a to su: Rudolf, sin Aleksandra, Hren (1960.), Marko (Marinka) Marković (1963.) i Anto (Ive) Stanić (1930.). Spomenut je i četvrti ubijeni Hrvat u Srebrenici srpnja 1995., spomenuo ga je vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko Puljić, ali ne i izravno rekao kako se zove.)
Zuroff laže kao i Srbi
- Za Zuroffa u Srebrenici bila bi „tragedija“, da je to „ratni zločin“, ali ne i „genocid“. Ako ovako pošteni čovjek to stalno ponavlja, moguće je da će i on uskoro u svoju laž povjerovati. Zuroff je išao i korak dalje i za sve one koji tvrde da su Srbi počinili genocid kaže da su šaljivi, šalčine. Doslovno kaže: “…to je šala, i to loša šala”! “U Srebrenici je bilo 33.000 ljudi, a 28.000 njih otišlo je kući. Nisu ozlijeđeni. Srpska vojska je pustila svu djecu, sve žene, sve starce koji nisu bili vojnici da odu kući u miru, i nije im nanijeta nikakva šteta… To nije genocid. To je smiješno. Dakle, ovo je samo da bi se smirili muslimani”, “pojašnjava” Zuroff. Iz ovoga Zuroffovog neuspješnog pokušaja da amnestira Srbe za očiti počinjeni genocid proizlazi pokušaj da umanji muslimanske žrtve. On stalno, iz godine u godinu, ponavlja da je u Srebrenici 11. i 12. srpnja 1995. bilo 33.000 muslimana, a da ih 28.000 prešlo živo na slobodni teritorij iz čega proizlazi da ih ubijeno „samo“ 5.000! A zašto 5.000? Zato što su se Srbi već pobrinuli proteklih godina da izjednače muslimanske žrtve s izmišljenim srpskim žrtvama u Podrinju tijekom srpske agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. A u tom pretprošlom Uvodniku dokumentirao sam srpsku kombinatoriku smanjivanja broja ubijenih od strane Srba i izmišljanja i multipliciranja ubijenih Srba od strane muslimana. Isto kao i u slučaju izmišljenih brojki o ubijenim Srbima tijekom Drugoga svjetskog rata u Jasenovcu ili fantomskom Jadóvnu kod Gospića.
Srpsko umnožavanje tobože pobijenih Srba
- Godinama se u Bratuncu na istoku Bosne odaje počast za navodno ubijenih 3.267 Srba od strane muslimana u Podrinju. Uoči komemoracije Milorad Dodik je taj broj povećao na okruglih 3.500 Srba, jer mu je tako puno lakše brojiti, a i pamtiti. Nakon Dodika za mikrofon je stao gradonačelnik Bratunca Lazar Prodanović i mrtav-hladan rekao: “Od 1992. do 1995. godine samo iz Bratunca ubijena su 604 civila, a sličan broj je i u preostalih šest općina zvorničke krajine”! Pomnožimo li 604 x 7, dobijemo 4.224 ubijenih Srba, što je 724 više od onoga što je prije koju minutu s iste govornice izrekao M. Dodik. I do 5.000 stradalih Srba u Podrinju ne treba još puno. Samo nekih 776 mrtvih. Sitnica za beogradsku tvornicu laži. I sada se vraćamo na Efraima Zuroffa, prema kojemu su Srbi u Srebrenici i okolici ubili „samo“ 5.000 muslimana i cijela stvar je izjednačena. Tipična jugo-podjela krivnje!
Zuroffove “koncentracijske” nebuloze
- Ako Zuroff zna umanjivati žrtve ubijene od srpske ruke, jako dobro zna uvećavati nepostojeće srpske žrtve od strane Hrvata tijekom postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Čak i zločinca Josipa Broza Titu, koji je cijelo vrijeme svoje vladavine radio za Srbe, a protiv Hrvata, optužio je jer je, po njemu, namjerno sakrivao srpske žrtve počinjene od strane Hrvata što je i dovelo do toga da mladi Hrvati, njih pola milijuna na koncertu Marka Perkovića Thompsona, „ne znaju povijest“, pa ih on, kao znalac i poštenjak, podučava uoči obljetnice stradanja u Srebrenici da je u Jasenovcu ubijeno „više od 100.000 Srba“, te „još više u drugim koncentracijskim logorima“, što znači da je NDH bila puna koncentracijskih logora.
Kennedyjeva izjava u cijelosti ocrtava Srbe
- Ubijeni američki predsjednik, demokrat John F. Kennedy (1917.-1963.), jednom zgodom je izjavio: »Veliki neprijatelj istine vrlo često nije laž, namjerna, izmišljena i nepoštena, već mit, uporan, uvjerljiv i nerealan.« Nije li Vam ovo odnekle poznato? Ova Kennedyjeva izjava u cijelosti ocrtava Srbe, njihovu sposobnost laganja, njihovu mitomaniju, njihov bizantinski način (raz)mišljanja i djelovanja. Prema Kennedyju srpski mit o slavljenju poraza i srpska mitomanija bez ikakvih utemeljenja puno je opasnija od srpske laži koju je javno obznanio Dobrica Ćosić, jer je taj mit i uporan i uvjerljiv i nerealan.
»Za dom(ovinu) spreman ili pobijediti ili umrijeti«!
- Iako nam je svima jasno – pa i onima koji ga sotoniziraju – da je pozdrav Za Dom spremni! stari hrvatski povijesni pozdrav, uvijek je dobro saznati nešto više. Povjesničarka Blanka Matković je, istražujući povijesne dokumente, pronašla puno toga na tu temu pa i na američkom odličju iz 1814. godine, gdje je na odlikovanju Lewisa Warringtona ostalo zapisano »Pro patria paratus aut vincere aut mori« = »Za dom(ovinu) spreman ili pobijediti ili umrijeti« (https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/za-dom-spremni-pisalo-je-na-americkom-odlicju-iz-1814-godine/). Još je B. Matković pojasnila onima koji ne znaju najbolje brojiti, da je »to bilo punih 127 godina prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske«. Lewis Warrington (1782.-1851.) bio je američki mornarički časnik.
Truli savez Plenkovićevih izdajnika i SDP-ovih komunista
- I Ursula von der Leyen na optuženičkoj klupi. Iako je preživjela glasovanje o povjerenju šefica Europske komisije nema razloga za mirovanje. Kazna će ju kad-tad (do)stići. A preživjela je „isključivo zahvaljujući trulom savezu Europske pučke stranke, socijalista (čitaj: komunista), zelenih i liberala“, rekao je hrvatski europarlamentarac Stjepo Bartulica, koji je jedini od 12 hrvatskih europarlamentaraca glasao protiv ove korumpirane Njemice. Bartulica je stoga i optužio eurozastupnike iz HDZ-a i SDP-a. Von der Leyen je podržalo šestero hrvatskih zastupnika iz HDZ-a (Nikolina Brnjac, Sunčana Glavak, Karlo Ressler, Tomislav Sokol, Davor Ivo Stier, Željana Zovko), te četvero zastupnika iz SDP-a (Biljana Borzan, Romana Jerković, Tonino Picula, Marko Vešligaj). Zastupnik iz Možemo Gordan Bosanac nije sudjelovao u glasanju, jer on priznaje samo sud Partije! A samoj Ursuli svakako treba odati priznanje da je stručnjakinja za politički opstanak, jer svojim mirnim treptanjem očiju stvara dojam moćne predsjednice koja želi potpuni nadzor i despotsko vladanje.
Srbi našli “poštenog” muslimana
- Bivši jugoslavenski, muslimanski, bošnjački i sada srpski obavještajac, Dževad Galijašević, otkako se zavadio sa svojom unitarnom muslimansko-bošnjačkom braćom u Sarajevu priklonio se Srbima u BiH i Srbiji i stalno putuje na relaciji Banja Luka – Beograd. Pišući za beogradsku Pravdu (pandan poznate sovjetsko-ruske Pravde) optužuje Zapad i NATO da su se udružili protiv pravoslavaca (Srbija i Rusija) i muslimana (Bliski istok) (https://www.pravda.rs/lat/2024/3/17/srbija-i-srpski-narod-u-cijelini-trpe-najteze-posljedice-zapadne-politike/). A kada pak piše o stanju u „regiji“ (čitaj: prostor bivše Jugoslavije), onda Hrvate naziva „Tuđmanovim ustašama“, koji „sustavno protjeruju Srbe iz Hrvatske“, a kosovske Albance optužuje zato što „provode svakodnevni teror i čine sve da se Srbi potpuno istjeraju s Kosova“. Galijašević je primjer izdajnika kojemu nema premca.
Olakšano uhićivanje ilegalnih useljenika
- Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS) pod predsjednikom Donaldom Trumpom ukinulo je smjernice iz crne Bidenove ere koje su prethodno zahtijevale od agenata Imigracijske i carinske službe (ICE) da zatraže odobrenje svog nadređenog prije uhićenja ljudi na ili u blizini “osjetljivih lokacija” kao što su crkve, bolnice ili škole. Politika “osjetljivih lokacija” započela je 2011. dopisom tadašnjeg direktora ICE-a Johna Mortona, koji je spriječio agente ICE-a da provode imigracijske radnje na lokacijama kao što su bolnice, bogomolje, škole ili tijekom događaja kao što su vjenčanja ili parade, osim ako ne postoji hitna potreba, kao što je osoba koja predstavlja neposrednu prijetnju ili ako su agenti zatražili veće odobrenje za to. Bidenova administracija kasnije je izdala proširenu definiciju “osjetljivih lokacija”, u koje su dodali mjesta poput igrališta, skloništa za beskućnike, centara za hitne slučajeve i skloništa za nasilje u obitelji. Naredbu je potpisao vršitelj dužnosti ministra domovinske sigurnosti Benjamine Huffman, koji služi kao šef agencije do potvrde guvernerke Južne Dakote Kristi Noem. “Ova akcija osnažuje hrabre muškarce i žene u CBP-u i ICE-u da provode naše imigracijske zakone i hvataju kriminalne strance – uključujući ubojice i silovatelje – koji su ilegalno došli u našu zemlju”, rekao je glasnogovornik DHS-a i dodao: “Kriminalci se više ne će moći skrivati u američkim školama i crkvama kako bi izbjegli uhićenje. Trumpova administracija ne će vezati ruke našim hrabrim snagama zakona i umjesto toga vjeruje im da će koristiti zdrav razum.” Protiv ovih promjena je tzv. Katolička mreža za legalnu imigraciju Inc. (Catholic Legal Immigration Network Inc. – CLINIC), skupina koju su neki silovateljima i kriminalcima naklonjeni američki biskupi osnovali 1988. godine kako bi podržali imigracijske programe u zajednici i zastupali migrante.
Globalistički fakulteti favoriziraju ilegalne useljenike
- Marc Andreessen, američki poduzetnik i softverski inženjer u skupnom chatu sa znanstvenicima za umjetnu inteligenciju oštro je kritizirao sveučilišta, uključujući Stanford i MIT (Massachusetts Institute of Technology), zajedno s Nacionalnom zakladom za znanost. Andreessen je opisao MIT i Stanford, koji je i sâm pohađao prije dva desetljeća, kao “uglavnom političke lobističke operacije koje se bore protiv američkih inovacija. Fakulteti favoriziraju imigrante u odnosu na Amerikance i promiču DEI, tzv. politike raznolikosti, jednakosti i inkluzije namijenjene povećanju rasne i rodne zastupljenosti sviju drugih na štetu bijelaca”. Negativno je govorio i o Stanfordu, koji je njegovu ženu otjerao s dužnosti predsjednice Centra za filantropiju i civilno društvo. Andreessen je također rekao da su ova američka sveučilišta “objavila rat 70 posto zemlje i sada će platiti cijenu”, pritom prije svega misleći na “DEI i useljavanje”, koje je opisao kao “dva oblika diskriminacije” koja su “politički smrtonosna”.
Globalni trans lobi u krizi
- Stvari idu loše za globalni trans lobi. Čini se da su odustali od Vrhovnog suda SAD-a. Za razliku od UN-a gdje se ponavljaju tvrdnje da su rodni identitet i homoseksualna/trans propaganda za djecu ljudska prava, u dva nedavna slučaja američkoga Vrhovnog suda takva tvrdnja nije iznesena, tvrdi Stefano Gennarini, J. D. iz C-Fama i dodaje: »Promicanje rodne ideologije i pobačaja u Vijeću za ljudska prava uobičajeno je. Zaduženi za promicanje i zaštitu ljudskih prava diljem svijeta, takozvani stručnjaci za ljudska prava osporili su otpor DEI-ja i prigovor savjesti medicinskih stručnjaka na pobačaj. Jedan je stručnjak ustvrdio da su ljudska prava za „rođene ljude“«.
Kraj globalističkim lažima
- Godinama se američka inozemna pomoć zlorabila za promicanje radikalnog feminizma i homoseksualne/transrodne agende diljem svijeta. Ključna pomoć zloupotrijebljena je pod krinkom osnaživanja žena, promicanja demokracije i potkopavanja diktatura. Američki državni tajnik Marco Rubio tomu je prošli tjedan stao na kraj. Na nedavnom sastanku dionika UN-a koji se bavio borbom protiv trgovine ljudima, nekoliko organizacija civilnog društva poticalo je države članice da priznaju da su prostitucija i pornografija ključni pokretači seksualnog iskorištavanja i trgovine ljudima, ali je velika šteta što agencije UN-a, uključujući UN Women, šute. Podaci iz baze podataka o ljudskim pravima iz Centra za obitelj i ljudska prava iz New Yorka, C-Fam, pokazuju kako su, nakon godina pritiska stručnjaka UN-a za ljudska prava da liberaliziraju svoje zakone o pobačaju, Irska i Meksiko ukinuli svoju zaštitu nerođene djece, a zatim se okrenuli i počeli vršiti pritisak na druge države da slijede njihov primjer. Katolički zlostavljači (Meksiko i Irska) postali su globalistički nasilnici.
Parazitske ideje
- Gad Saad je znanstvenik i voditelj iznimno popularne YouTube emisije THE SAAD TRUTH u kojoj razotkriva loše ideje – ono što on naziva “patogenima ideja” – koje ubijaju zdrav razum i racionalnu raspravu. Te „loše ideje“ inkubirane su na američkim i kanadskim sveučilištima i širene kroz tiraniju „političke korektnosti“. To su ideje koje ugrožavaju naše najosnovnije slobode – uključujući slobodu mišljenja i govora, kaže dr. Saad (https://www.amazon.com/Parasitic-Mind-Infectious-Killing-Common/dp/162157959X) i dodaje: „Neke od parazitskih ideja koje uništavaju Zapad su postmodernizam, DIE kult (raznolikost, inkluzija i jednakost), kulturni relativizam i suicidalna empatija (https://nationalpost.com/opinion/gad-saad-the-progressive-diversity-cult-is-killing-the-west-by-a-thousand-cuts).
“Di ga je Đole”?
- I u Srbiji postoje ljudi koji se trude da očuvaju srpski jezik. U beogradskoj Politici daju prostor čitateljima da iznesu svoje stavove i poglede, pa se tako javio i izvjesni Ivan Babić i predstavio kao novinar iz Vršca (https://www.politika.rs/sr/clanak/677653/ruzenje-jezika). Ivanu Babiću smetaju „ružne riječi“, koje „zagađuju naš lepi jezik“. Kaže da mu „para uši“ kada se govori „dugi niz godina”, kao da „niz nije dug, nego postoji i kratak“, veli Babić. Smeta mu i kada se kaže „u naseljenom mjestu”, jer po njemu, nema „nenaseljenih sela i gradova“. Smetaju mu i izrazi „jako lijepo”, „jako ružno”, „jako slabo”, pa se pita zašto se ljepota, ružnoća i slabost povećavaju dodatkom jako, jer je suprotnost od jako – slabo, pa dodaje: »Također imamo i obraćanja poput „puno te volim”, pa se pitam zašto nema i suprotnosti „prazno te volim”«. Smetaju mu i „uobičajeni izrazi“ „par mjeseci”, „par godina”, pa se pita što je s neparnim mjesecima, neparnim godinama u sličnim primjerima što znači da ne razumije govornike, jer se ne radi o parnim i neparnim mjesecima, nego o dva mjeseca, jer „par“ znači dva! Ali to je problem srpskoga jezika. Možda je od onoga što smeta Ivana Babića zanimljivije ono što su neki komentatori napisali u komentarima ispod članka. Za komentatora „Mile Rad“ „ružne riječi“ su revizija, rotacija, prioritet, transplantiranje, distanciranje… Komentatoru „Nostradamusu“ smetaju Srbi koji govore: „šta ti je tebe“, ili „di ga je Đole“? i zaključuje da je narod nepismen. A i torlački srpski jezik ima tek dva padeža.
Slovenski jezik i globalizacija
- Za razliku od Srbijanaca koji u Politici glede jezika još uvijek raspravljaju na nižoj razini pitanja između poznanika poput: „šta ti je tebe“, ili „di ga je Đole“, u slovenskom glavnom političkom dnevnom listu, Delu, glede jezika bave se na puno višoj razini. Najprije je kolumnist Dela Aljoša Kravanja pisao o pisanju stranih prezimena (https://www.delo.si/mnenja/kolumne/kako-zapisati-priimek-italijanske-premierke), jer je na naslovnicama slovenskih novina došlo do „amerikanofilije“, pa je Melonijeva postala Meloni, Merkelova je postala Merkel, a Fajonova je postala Fajon. Smeta ga što slovenski mediji prezimena poznatih žena sve rjeđe pišu sa završetkom “-ova“. Umjesto toga, napisane su bez završetka, slično onomu što rade za muškarce. Hillary Clinton je sada skraćeno Clinton, a ne Clintonova – baš kao i njezin muž Bill. I to Kravanja pozdravlja u duhu globalizacije, pa kaže: »Zagovornici amandmana kažu da završetak “-ova” zvuči posesivno. I tu su u pravu…, jer se stvara dojam da je i ona (žena) u vlasništvu svog muža. Naravno, nije nam namjera prenijeti takvu poruku. Ali jezik to čini umjesto nas. Riječi koje koristimo sa sobom donose svoju povijesnu prtljagu, a pokornost žena jedan je od tih tereta«. Time je Kravanja zagazio duboko u globalizacijske vode u kojima je feminizam i druge trice i kučine kormilar koji na tim vodama još uvijek plovi.
Glupe jezične zagonetke
- Nakon Aljoše Kravanje u rubrici pisma čitatelja („mnenja“) javio se Anton Rupnik i zapitao se tko diktira kako nešto treba pisati kada su u pitanju strani pojmovi ili imena? (https://www.delo.si/mnenja/pisma-bralcev/kako-zapisati-priimek-italijanske-premierke-2). Rupnik pozdravlja Kravanju na pokušaju ukazivanja na jezične dvojbe u suvremenom dobu i sve te promjene u slovenskom pravopisu naziva „nekim mračnim, bezimenim silama, koje naređuju piscima, a posebno novinskim piscima, prema ne znam čijim višim diktatima da učine nešto novo.“ Pritom podsjeća na osamdesete godine prošloga stoljeća kada je bio dopisnik Dela iz Moskve kada mu je neka „mračna sila“ dosljedno mijenjala i rusku i slovensku riječ „oblast“ u „regiju“, pa se Rupnik pita tko je taj tko danas diktira kako nešto treba napisati kada su u pitanju strani izrazi ili imena i ukazuje na dio Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Za njega nije to problem, problem je što SAZU ne provodi savjetovanja ili barem vođenje javnih rasprava na tu temu. Rupnik se pita tko ili koji normativni propisi danas uređuju ovo područje slovenskoga zajedničkog javnog/kulturnog života i nije li doista obvezno da bilo koji od plaćenih lingvista odgovori kada se pojave takve glupe jezične zagonetke kao što je gore citirani pisac? Ustvari, on traži odgovornost onih koji mogu pomoći u reguliranju „novih jezičnih neugodnosti u Sloveniji“, kako ih on naziva.
Pobjeda pravde!
- Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je pravomoćnu oslobađajuću presudu za desetero optuženih u tzv. aferi bankomat, među kojima su godinama iako nevini bili progonjeni predsjednik uprave Hrvatske poštanske banke Josip Protega, te Marijo Kirinić, Ivan Sladonja, Svetimir Gadža, Oliver Beidenegl, Ivan Galić, Slaven Čolak, Boris Šimunić i Davor Čilić. To je još jedna pobjeda istine i pravde i potvrda da i u današnjoj Hrvatskoj ponekad možemo očekivati pravednu sudsku odluku odnosno presudu.
Iznenadna ljubav u trokutu Erevan – Baku – Ankara
- U zavjetrini rusko-ukrajinskoga rata, koji je svima već dosadio, događa se nešto puno važnije, a to je ne tako davna pomirba između Turske i Armenije, ali ovih dana puno bombastičnije u javnosti odjeknula je pomirba između Armenije i Azerbajdžana. Ne ulazeći u dublju geopolitičku i geostratešku pozadinu ove nagle promjene razmišljanja vlasti u Erevanu, Bakuu i Ankari, dovoljno je prikazati osnove ove nove ljubavi ovih troje aktera. Dakako, glavni razlog su uvijek, pa i sada, velike sile, SAD i Rusija. Budući je Rusija zaglibila u istočnoj Ukrajini i Vladimir Putin traži načine kako se povući a da ne izazove nemire u vlastitim redovima, najprije se Armenija našla u problemima. Rusiju više nije zanimala, a Francuska, u kojoj živi najviše Armenaca nakon Armenije, je predaleko da bi djelovala. Uz to, na vlasti u Washingtonu bio je potpuno nesposobni Joe Biden i muslimanski Azeri su radili što su željeli. Brojniji i uz pomoć Turske okupirali su armenski Gorski Karabah i promijenili geopolitičku kartu južnoga Kavkaza. U takvoj situaciji Armenija je bila nemoćna.
Žure se dok je Iran u problemima
- U međuvremenu pojavio se Donald Trump, preko Izraela pokazao Teheranu da mogu provocirati Amerikance ali ne dovijeka i stanje se u regiji promijenilo. Kako se više ne može transportirati plin i nafta preko ratom zahvaćene Ukrajine trebalo je tražiti nove pravce. Istina, oni već postoje preko Armenije, ali problema i dalje ima puno. U takvoj situaciji u Bakuu su, dakako uz pomoć Ankare, odlučili izgraditi plinovod/naftovod granicom Armenije i Irana (azerbajdžanski: Koridor Zangezur; armenski: Syunik) i na taj način dvostruko poentirati. Zaobići ruske rute i povezati svoju, azerbajdžansku pokrajinu, Nahičevan, tim koridorom s ostatkom Azerbajdžana. Sada se postavlja pitanje zašto su Armenci ipak pristali na ovu, blago rečeno ucjenu. Zato jer se sa tri strane nalaze između muslimana – Iran, Turska i Azerbajdžan – i moraju preživjeti. Stoga se samo od sebe postavlja pitanje, može li ovaj plan Bakua i Ankare uspjeti? Bez američkoga tutorstva ne može. A kako Trump ovdje vidi svoju korist, očekuje se i frkanje ruku da se ovaj plan provede. Je li Iran za njega? Nije, ali sada nije u mogućnosti suprotstaviti se njemu. Jer Iran se boji Azerbajdžana s obzirom da na sjeverozapadu živi preko deset milijuna Azera i izravno su povezani s Azerbajdžanom. Očito će sljedećih dana biti burno na jugu Kavkaza.
