Hrvatski Fokus
Uvodnik

NEOVISNO SUDSTVO – Državna odvjetnica jednom mjesečno dolazi na instrukcije

Nastavljaju se opasne orjunaške laži o ugroženosti Hajduka, Dalmatinaca i Splićana

 

  • Kada prvi čovjek izvršne vlasti u bilo kojoj državi na svijetu pozove na razgovor prvu osobu Državnoga odvjetništva kraj je demokracije u toj državi. Idemo malo osobnije. Kada Andrej Plenković pozove Zlatu Hrvoj-Šipek u Vladu i naredi joj da ne progoni njegove ministre Marija Banožića i Ivana Paladinu, koji su duboko zabrazdili u nepotizmu i kriminalu, kraj je demokracije u Hrvatskoj. Upravo to se dogodilo u Hrvatskoj. Prema onomu kako piše Nacional »poziv premijera Plenkovića prema glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj Šipek nije bio slučajan, već da šefica DORH-a najmanje jednom mjesečno posjećuje premijera u Banskim dvorima, da ti posjeti nisu službeno evidentirani i da se premijer od nje informirao i o konkretnim predmetima« (https://www.nacional.hr/tajni-susreti-u-banskim-dvorima-plenkovic-je-od-glavne-drzavne-odvjetnice-trazio-informacije-o-izvidima-koje-dorh-provodi-nad-njegovim-novim-ministrom-paladinom/).
  • Nakon što je Andrej Plenković sustavnim pritiskom i izravnim utjecajem na sudstvo izvršio ustavnu krizu i državni udar Hrvatsku, ovih dana Hrvatsku su posjetili revizori Europske komisije i u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) u Ulici grada Vukovara 269 d potražili potencijalne nepravilnosti u isplatama iz dijela fonda za vinarstvo. Navodno su ispitivali pojedinosti oko isplate 2,5 milijuna kuna bivšem ministru Tomislavu Tolušiću (https://www.nacional.hr/revizori-europske-komisije-cijeloga-prosloga-tjedna-cesljali-su-papire-u-zagrebu-meta-istrage-je-vinska-omotnica-iz-koje-je-novac-dobio-i-bivsi-ministar-tolusic/). Pojedinosti tjedne istrage tek slijede.
  • Iz okružnice krčkog biskupa dr. Ivana Josipa Vitezića (27. kolovoza 1806. – 4. rujna 1877.). objavljeno je ovo u tjedniku Primorac, god. I., br. 1., od 11. rujna 1873.: »Vrlo pak treba da naši poslanici budu ljudi, koji ljube cielim srdcem našu domovinu i koji se ne sramuju našega hrvatskoga jezika jer ne može biti vriedan zastupnik ovoga puka onaj, koji iskreno ne ljubi ovu zemlju i njezin materinski jezik, glede kojega vlada kod nas grdna neurednost, a naime u školi pri učenju djetce. I tomu su krivi zakoni iliti naredbe, za koje se veli, da su učinjene po volji i po želji puka, kad je ipak obće poznato, da se puk tuži na tlačenje roditeljskih pravicah u odgajanju djetce i da se snebiva nad ciljem tih zakonah, a još više nad njihovimi progubnimi posljedicami, koje već žalibože tugujućim srdcem gledamo.« Nakon gotovo stoljeće i pol nije stanje ništa bolje, ne samo od anglizama koji su preplavili svijet, nego i od srbizama kojima je zaražen hrvatski čovjek. Mislio sam da će izostati srbizacija hrvatskoga svakodnevlja jer smo sa Srbijom 1991. prekinuli sve sveze, ali sam se prevario. Mladi, koji ne znaju ćirilicu, ali preuzimaju sav srbijanski primitivizam govore sve u šesnaest da nešto “liči”, te “maltene”, “kači”, “bukvalno”, “van ograde”… Kada je biskup Vitezić ovo pisao mislio je na ugrozu od strane njemačkoga jezika, a mi smo danas nakon 149 godina ugroženi od srpskoga, bosansko-bošnjačkog, engleskog i drugih svjetskih jezika. I ne samo u školama, nego i u državnim javnim medijima, posebice na HRT-u.
  • Ima puno ljudi koji ne vole šport. Ne gledaju ga, ne prate ga i odmahuju rukom kada se govori o tom suvremenom fenomenu. To je isto kao kada biste rekli da vas ne zanima politika, a ta ista politika određuje vaš svakodnevni život. A to što ljudi ne razumiju politiku, ne znači da su pobjegli od nje. Uvod je zbog Hajduka, Orjune, KPJ, splitskih četnika između dva svjetska rata, Jugoslavije, jugopartizana, Sutjeske, Tjentišta, Bitke na Neretvi, Barija, Visa, Tite Kirigina, Miljenika Smoje, Milorada Bibića Mosora, Đermana Senjanovića Ćiće, pa sve do današnjih potomaka ovih jugonostalgičara – poput notornoga Dražena Lalića – koji vladaju nekada slavnim splitskim nogometnim klubom. Već 17 godina u Splitu i Hajduku muku muče s identitetom. Slično je i s KK Splitom, koji, otkako više nije “Jugoplastika”, ne postiže rezultate koje bi trebao. Ljudi u Hrvatskoj ne znaju da bi danas, ovoga časa, najpoznatiji košarkaši bivše “Jugoplastike”, Dino Rađa i Toni Kukoč, vratili to jugo ime splitskom košarkaškom klubu kada bi mogli. Jer, kada u Srbiji i dalje mogu postojati klubovi poput “Partizana” ili “Crvene Zvezde” ili u Hrvatskoj “Dinamo”, i Kukoč i Rađa smatraju da ništa nema lošega u povratku nekad slavne “Jugoplastike”. Ne “POP 84”, koji je osvojio jedno europsko prvenstvo (“Jugoplastika” dva), nego baš “Jugoplastika”. Netko će reći da je to psihijatrijski fenomen poput stockholmskog sindroma. Slično je i s Hajdukom.
  • Uoči gostovanja Hajduka u Maksimiru – kada je Hajduk još jednom ostao bez titule prvaka Hrvatske – pojavili su se neki novi orjunaški moralizatori i analitičari iz Splita čiji je jedini cilj stvoriti u Dalmaciji osjećaj kod običnoga čovjeka po načelu “Split radi, Zagreb se gradi!” Šire tipičnu velikosrpsku tezu o “ugroženosti” Hajduka, Dalmatinaca, Splićana… I ne samo da su ugroženi, njih se mrzi. Mrzi iz “dna duše”. U Slobodnoj Dalmaciji, koja je inačica beogradske Politike, Politike ekspres, Duge ili NIN-a od sredine osamdesetih godina prošloga stoljeća koji su svakodnevno širili laži da su Srbi “ugroženi” diljem cijele bivše Jugoslavije. Time se tražio razlog i álibi za kasnije vojne agresije Srbije na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. I ove splitske orjunaške laži o ugroženosti Hajduka, Dalmatinaca i Splićana imaju cilj, a taj je da im se već jednom treba pustiti da napokon osvoje jedno nogometno prvenstvo. Najbolje je to formulirao nogometni sudac Ivan Bebek izjavom da što hoće ti hajdukovci, očito da hoće da već na početku utakmice vode s 2:0, zbog koje je nekoliko mjeseci bio suspendiran a ovima koji zavađuju hrvatski puk nije se ništa dogodilo. Oni i dalje rade po svome. Šire laži i govor mržnje prema svima drugima. U medijskom prostoru to su već pravilo dijagnosticirali – kmeče li kmeče.
  • Ovdje ne ću o Draženu Laliću, sociologu s Fakulteta političkih znanosti, koji je više hrvatski bio 1971. nego danas. Ne ću ni o Damiru Petranoviću koji pjeva li pjeva da mrzi Dinamo. Analizirat ću Vinka Vukovića, novinara Slobodne Dalmacije, koji je 22. svibnja 2022. napisao jako opasan tekst pod morbidnim naslovom koji poziva na mržnju, patološki rat do istrjebljenja: “Hajduk pa svi ostali ili esej o mržnji i ljubavi: Nogomet u Hrvatskoj je mračan i napojen zavišću. Nije teško precizirati kada je sve počelo…” u kojem, putom klasične velikosrpske i goebbelsovske zamjene teza optužuje druge da mrze, a jedino on i njemu slični iz i oko Hajduka neargumentirano mrze svakoga tko im ne pokloni prvenstvo (https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/hajduk-pa-svi-ostali-ili-esej-o-mrznji-i-ljubavi-nogomet-u-hrvatskoj-je-mracan-i-napojen-zaviscu-nije-tesko-precizirati-kada-je-sve-pocelo-1194607). Evo nekih bisera koje je V. Vuković napisao: »Hajduk se mrzi jer je drukčiji. Nedohvatljiv i neshvatljiv podjednako. U konačnici, nepobjediv. Poraz na terenu – uglavnom izrežiran, baš kao i ove godine kada bi Hajduk, samo da nije bilo VAR-a, već u studenom zaostajao dvadesetak bodova za Dinamom i njegovim satelitima, izazivajući umjesto mržnje podsmijeh – ništa je naspram poraznih činjenica da ti klub vode kriminalci. Sposobni poduzetnici, kako ih časte u hrvatskim mainstream medijima u kojima su sve naše nogometne priče lijepe, osim jedne. One koja izaziva osjećaj krajnje odbojnosti i sve dovodi u bolesno stanje neprijateljstvaNije teško precizirati kada je sve počelo. Dapače, lako je. Počelo je, naime, kad se u hrvatski nogomet spustio Bog. Pardon, kad se Bog spustio u Hajduk. Jer da se Bog spustio u hrvatski nogomet, sve bi bilo podnošljivije. A ovako, u Hajduku, klubu koji s ostalim hrvatskim prvoligaškim klubovima nema ništa zajedničko, kao što ništa zajedničko nemaju noć i dan, Bog, koji je ljubav sama, proizveo je mržnju…« Ni riječi o tomu da su suci u proteklom prvenstvu Hajduku dosudili 12 jedanaesteraca, a Dinamu jednog, ni riječi da je Marko Livaja najprije, 2008., bio igrač Dinama, a tek odnedavno Hajduka, ni riječi o tomu da je najbolji igrač Hajduka u povijesti Bernard Vukas kao kajkavac podrijetlom iz Vugrovca kod Kašine. Ni riječi o tomu da postoji razlog i za neki oblik nesimpatiziranja Hajduka u suvremenoj Hrvatskoj, ali za to su u cijelosti krivi upravo oni koji vode Hajduk, a vode ga sinovi i kćeri Orjune. Za to je kriv i taj Vinko Vuković, njemu slični Dražen Lalić ili Damir Petranović, kao i oni prije njih koji su samo skinuli crvenu zvizdu s biloga dresa, ali nikada ne i iz svoga srca. Dakle, problem je u Hajduku, onima koji ga loše vode, a ne u nama svima koji bi se – prema njima – trebali osjećati kao bijelci cijeloga svijeta da smo krivi crncima za rasizam bijelih kolonizatora što su zadnjih godina nametnuli svijetu notorni pokret “Only Black Lives Matter” (“Važni su samo životi crnaca”), koji širi crnački rasizam protiv bijelaca. Meni su uvijek bili važni i ostali životi, životi sviju ljudi. I bijelaca i crnaca. I dinamovaca i hajdukovaca. Sve ostalo je preopasno!
  • Na stotu obljetnicu rođenja hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana u Večernjem listu, nekada hrvatskom dnevnom listu, objavili su pokvareni članak Renate Rašović o lažima i mržnji nedavno preminule Ankice Lepej (https://www.vecernji.hr/vijesti/kako-je-lepej-razotkrila-tudmana-i-otvorila-najvecu-aferu-90-ih-sve-sam-izgubila-ali-bih-ucinila-isto-1586383) u kojem recikliraju napade na tvorca obnovljene hrvatske države. Jednostavno je teško povjerovati na koje je niske grane pao Večernji list i cjelokupno hrvatsko novinarstvo.
  • Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv četiri visoka časnika Hrvatske vojske zbog navodnog ratnog zločina nad srpskim civilima u akciji “Oluja” 7. i 8. kolovoza 1995. godine. Optužuje ih se da su kao vojnici Hrvatskoga zrakoplovstva naredili raketiranje kolone srpskih izbjeglica kod Bosanskog Petrovca i Bosanskoga Novog. Već viđeno! Klasična zamjena teza kao i kod hajdukovaca. Sada bi trebalo reagirati hrvatsko političko vodstvo, ali, znamo da ne će. A znamo i zašto ne će. Jer su nam na vlasti sinovi i kćeri udbaša, kosovaca i orjunaša.
  • Henry Kissinger na današnji dan, 27. svibnja, navršava 99 godina otkako je u bavarskom Fürthu rođen 27. svibnja 1923. godine. Ovaj slavni američki geopolitičar, diplomat i političar, pravim imenom Heinz Alfred, napustio je Njemačku 1938. jer mu je kao Židovu bio ugrožen život. U međuvremenu se uspeo na sam vrh američke politike i, zbog svoje dugovječnosti i sposobnosti preživljavanja u politici, postao je savjest čovječanstva. Glavna Kissingerova osobina je što se nikada nije vodio pomodarstvom i nikada nije slušao one koji slušaju svjetske autoritete. Bio je i ostao svoj. Iako mu do stote godine života nedostaje još samo jedna godina vitalan je i bistar. Kao takav skoknuo je u švicarski Davos na skup Svjetskoga ekonomskog foruma i dijelio lekcije svima koji su ga htjeli saslušati. Od početka ruske agresije svrstao se na stranu agresora i otvoreno traži od Europske unije i Ukrajine da se predaju i puste Rusiju da uzmu što želi od Ukrajine. Izravno ne kaže zašto podržava agresiju, ali nam je poznato o čemu se radi. Naime, iako je kao Židov i kao petnaestogodišnjak morao napustiti nacističku Njemačku jer bi zasigurno završio u koncentracijskom logoru, Kissinger nikada nije prestao voljeti svoju domovinu i zato joj sada nastoji pomoći, znajući kako su Amerikanci pokrenuli sukob između Rusa i Ukrajinaca samo iz razloga da, uspostavom sanitarnog koridora od Finske i Švedske na sjeveru, pa prema jugu do Crnoga mora i Jadranskoga mora, i tako prekinu izravnu teritorijalnu vezu između Rusije i Njemačke. Kissingera kao pragmatičara ne brinu ukrajinske žrtve, njemu su na pameti samo interesi njegove Njemačke. Vaterland iznad svega! A za one koji ne znaju jedan podatak iz Kissingerova životopisa. Kao glavni pobočnik američkoga predsjednika Richarda Nixona najveći je krivac za sedam godina ubijanja u Vijetnamu u ratu koji nije mogao biti besmisleniji. I okrutniji.
  • U utorak, 24. svibnja, na groblju u Laduču kod Brdovca pored Zaprešića, nedaleko državne granice između Hrvatske i Slovenije, ukopane su 133 nevine žrtve Križnoga puta, ubijene u partizanskom zločinu nakon Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. godine. Žrtve su ekshumirane 2020. godine iz mnoštvene grobnice u blizini Prudnice kod Brdovca, desetak kilometara od Zagreba. Ovaj događaj je medijski namjerno zataškan. Na kraju je na pokop stigao i prvi Plenkovićev ministar izdajnik – Tomo Medved, poznatiji kao čovjek kojega predsjednik Vlade i HDZ-a šalje na mjesta gdje se on ne pojavljuje. U Laduču i Prudnici trebali su biti tri glavna hrvatska političara: predsjednik Vlade, predsjednik Države i predsjednik Sabora. Netko će reći: trebali su biti… Znamo zašto i nisu.
  • Facebook pitanje, emisija „Otvoreno“, HRT 1, 17. 5. 2022. godine: „Kako komentirate odluku Ustavnog suda [o referendumskoj inicijativi protiv COVID potvrda i ‘stožerokracije’]“? Odgovor je dao Đivo Bašić iz Dubrovnika, suradnik Hrvatskoga fokusa: »Za sve suce vrijedi „načelo slobodnog sudačkog uvjerenja“ i „načelo nepogrješivosti“ (iako je to božanska domena), pa kako onda očekivati da smo po ustavu „svi pred zakonom jednaki“ kada se netko pokušava uzdignuti iznad pravno kaotičnog mulja u kojem živi prosječan čovjek. Možda je nekakvu potvrdu imao i pilot koji je bacio atomsku bombu na Nagasaki, ali je u izvršenju vojnički stroge naredbe koju mu je naredio stožer očito zanemario savjest. Potrebno je razlikovati „lijekove“ od npr. „ublaživača simptoma“ i sličnih jer ako vam od ovih zadnjih mogu zatajiti bubrezi samo ih idioti mogu nazvati „lijekovima“«. Odgovor vrijedan razmišljanja.
  • Ovih dana muslimani-Bošnjaci ismijavaju se i izruguju Hrvatima i katolicima. Povod je 559. obljetnica podaničke i izdajničke ahdname bosanskoga franjevca fra Anđela Zvizdovića od 28. svibnja 1463. godine. Izvjesni Zoran Bibanović na bošnjačkom portalu Depo izdajnika Zvizdovića nazvao je “dobrim bosanskim franjevcom”, a ahdnamu “pretečom Europske povelje o ljudskim pravima iz 1950. godine” i “važnim dokumentom za kontinuitet očuvanja multivjerskog karaktera Bosne i Hercegovine”, lažući i prešućujući da je Bosna, a i Hercegovina, prije osmanske agresije i kasnije okupacije bila naseljena samo i jedino sa Hrvatima katolicima (https://depo.ba/clanak/231121/dobri-bosanski-franjevac-je-prije-559-godina-ishodio-ahdnamu-bosna-je-davno-imala-konvenciju-o-ljudskim-pravima).
  • FlixBus otpustio vozača autobusa nakon što su otkrili da na lijevoj ruci ima tetoviran natpis “Mein Kampf”. U Hrvatskoj bi rijetko tko mogao voziti autobuse, jer još uvijek ima puno onih vozača koji su po svome jadnom tijelu istetovirali oznake “JNA” i slično dok su bili u toj zločinačkoj vojsci. Budala je uvijek bilo i bit će.

Marijan Majstorović

Povezane objave

Lažljiva vlast odvela nas je u propast

hrvatski-fokus

Hrvatima spremaju obvezno cijepljenje i koncentracijske logore

hrvatski-fokus

Ostvaruje se Milanovićeva najava o zagorčavanju života novoj vladi

HF

Neuspio pokušaj spašavanja Ryana Z. Milanovića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više