Okrunjena krunom kralja Tomislava, zavjetovana krstionicom kneza Višeslava…
Hrvatska, – zemlja drevnih mitova.
Čarobnih vila i vilenjaka.
Sivih sokolova.
Surih orlova, i orlova štekavaca.
Bistrih izvora, rijeka krasotica,
i podzemnih vrulja.
Šuma punih hrasta lužnjaka.
Sjetnih breza. Visokih vitkih jablanova.
Plemenitih maslina i slatkih smokava.
Mirisnih naranača,
i rogača zvanih – sredozemni kakao.
Zemlja vina, ulja i žita.
Konja lipicanaca.
Hrabrih, stasitih mladića i naočitih djevojaka.
Proslavljenih junaka.
Klesara kamena. Moreplovaca.
Čuvenih graditelja brodova.
Požrtvovnih majki – roditeljica brojnih naraštaja.
Vještih tkalja i pletilja.
Okrunjena krunom kralja Tomislava.
Zavjetovana krstionicom kneza Višeslava.
Bašćanskom pločom, uljudbu svjedoči.
Poljičkim statutom,
prednjači pravednim zakonima.
Slavna i nekoć moćna Republika Ragusa,
slavom i kulturom i danas se ponosi.
Bez prestanka nasrtali na nju,
nemilosrdni osvajač za osvajačem.
Mržnjom, ognjem i mačem. Pustošili je nemilice.
Pretvarali u zemlju boli, suza i plača.
Mrski haračlije, nikad siti mučenja njenih žitelja,
vječno gladni harača,
nisu joj ostavljali ni pregršt žita.
Ni dijete živo u kolijevci.
Hrvatska, ne daj im više ni svoj kamen.
Ni kap svoga mora, ni klas svoga žita.
Ne dopusti im više da te ranjavaju.
Raskomadaju. Otruju svojim otrovima.
Očisti svoje njive i polja.
Ozdravi. Dozovi svoju djecu iz tuđine.
Budi sretna. Budi napokon svoja.



1 komentar
Živjela Hrvatska!
Komentari nisu aktivni.