Ispravite propust

Gospodin Žigmanov najviše bi volio da Hrtkovci  ne postoje

Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom objavljivanja popisa knjiga za nagradu „Emerik Pavić“ za 2015. godinu.

Točno prije deset dana uputio sam Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvataotvoreno pismo u vezi popisa knjiga za nagradu „Emerik Pavić“ za 2015. godinu u kojem sam naveo da na njemu nema moje dvije knjige: "Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo"i "Hrtkovci, priče o staroj kući i o mladosti", koje su tiskane u 2015.godini. Za noja kažu da zarije svoju glavu u pijesak i misli da ga niko ne vidi, a ako se nekom obratite nije samo glupo da ne odgovori, odnosno nikako ne odreagira, već je to i nekulturno. Posebno je to nekulturno ako glavu u pijesak zarivaju djelatnici jednog zavoda za kulturu.

Kada sam bio u „Hrvatskoj čitaonici“ u Subotici na prezentaciji knjiškog izdavaštva Hrvata u Vojvodini za 2014. godinu promoterka svih kulturnih događaja Hrvata u Republici Srbiji gospođa Katarina Čeliković me je pitala „vidno iznenađena“: „Gdje su vaše knjige!?“ Ja pišem knjige, a gospođa Čeliković je plaćena da piše o tim knjigama (makar i najgore) i pitanje je bilo upućeno od noja koji gura glavu u pijesak. „Neviđenje“ i „zaboravljanje“ mojih knjiga je već simptomatično za Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, odnosno Tomislava Žigmanova, a onda ni njegova djelatnica ne smije da ih vidi, kao ni itko drugi u dobro plaćenom tavankutsko-subotičkom obiteljskom „kulturnom“ krugu.

U 2014. godini je sa mojim knjigama učinjena ista stvar i tek na moju drugu intervenciju u „Hrvatskoj riječi“ je izašla isprika. Ja dobro znam da bi gospodin Žigmanov najviše volio da Hrtkovci  ne postoje, da ja ne postojim, a posebno da ne postoje moje knjige o Hrtkovcima. No, to mora biti osobna stvar g. Žigmanova i one se ne mogu "previdjeti" u instituciji koja se zove Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pa molim još jednom da se ovaj propust ispravi.

Srdačan pozdrav.

Branimir Miroslav Cakić