Pod Bidenom i Kamalom Harris SAD je dosegao povijesno visoke razine vađenja nafte i plina
Ove godine šokirala nas je snimka katastrofalnih poplava u Valenciji u Španjolskoj. Prošlog kolovoza vidjeli smo takve slike iz naših lokaliteta. Ove godine priroda nas je još jednom jasno i glasno upozorila da smo duboko u klimatskoj ili ekološkoj krizi. Podaci pokazuju da će 2024. gotovo sigurno biti najtoplija godina u povijesti mjerenja. Čini se da će ovo biti i prva godina u kojoj će globalna prosječna temperatura biti više od jedan i pol Celzijeva stupanj viša od predindustrijske temperature.
Jedanaest mjeseci podataka pokazuju da se očekuje da će prosječna globalna površinska temperatura ove godine biti 1,6 stupnjeva viša nego prije masovnog sagorijevanja fosilnih goriva. Cijelih pet stupnjeva je granica postavljena u Pariškom klimatskom sporazumu, to je linija razdvajanja između umjerenog i najgoreg mogućeg scenarija, ali jedna godina s ovim viškom još nije alarmantna, jer se mjeri u desetljeću. No, čini se da je vjerojatnost da će ostati ispod granice od 1,5 stupnjeva viša od predindustrijskog prosjeka sve manja. Očekuje se da će emisije ugljičnog dioksida koje zagrijavaju planet nastaviti rasti ove godine, unatoč drugim obvezama.
O tomu što ti brojevi znače i činjenici da su oni samo djelić cijele slike razgovarali smo s dr. Žigom Malekom, istraživačem na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani i Međunarodnom institutu IIASA u Beču, prije toga bio je zaposlen nekoliko godina na Vrije Universiteitu u Amsterdamu. Kao znanstvenik za zaštitu okoliša, istražuje kako možemo smanjiti svoj utjecaj na tlo, vodne resurse i biološku raznolikost te kako možemo ublažiti klimatske promjene i istovremeno biti bolje pripremljeni za njih.
- S obzirom na podatke, jesmo li izgubili bitku?
– Svake godine se stvarno pogoršava, ali nerado odgovaram na to pitanje. Ako kažem da, mogli bismo izgubiti zamah za promjene, mogli bismo se prepustiti sudbini. Ako odgovorim ne, netko bi mogao pogrešno pomisliti da još uvijek ima vremena da se nastavimo ponašati kao do sada. Činjenica je da danas žanjemo posljedice onoga što smo radili posljednjih deset, dvadeset godina. Uvijek postoji zaostajanje u okruženju.
Ove godine, svakog mjeseca, svakog tjedna, priroda nas je upozorila da nešto strašno nije u redu. Danas smo, dakle, zarobljenici onoga što smo već učinili i moramo učiniti sve što možemo da se tome prilagodimo kako bismo spriječili najgore. Vjerujem da smo čak podcijenili koliko strašne posljedice mogu biti.
Ako ne poduzmemo mjere – posebno smanjimo potrošnju fosilnih goriva – nesumnjivo ćemo izgubiti bitku, odnosno veliki dio stanovništva će izgubiti bitku. Nemamo toliko novca, niti volje i interesa da zaštitimo sve, ili da možemo ugostiti svakoga, svugdje.
- Dakle, što znači da ćemo prijeći ovu granicu? Činjenica je da su ga lokalno mnoga područja odavno nadmašila, čak i sa znatnom razlikom. Slovenija, na primjer, također se zagrijava brže od globalnog prosjeka.
– To je također bila politički prihvaćena granica. Znanstvenici su dobro svjesni da to znači globalni prosjek i da su u nekim područjima stope zagrijavanja mnogo veće nego u drugima.
Jednu granicu je također teže postaviti jer je sve na našem planetu povezano. Nešto što se događa na drugom kraju svijeta utječe i na nas, poput promjene režima oborina u Južnoj Americi ili cirkulacije vodenih struja na Karibima. Trenutno se puno govori o sjevernoatlantskoj cirkulaciji, koja je daleko, ali će imati veliki utjecaj na nas. Mislim da bi bilo najviše gore da je granica postavljena više.
Međutim, možemo vidjeti kakve su posljedice vruće atmosfere, prošle godine smo je vidjeli u Sloveniji, ove godine u Bosni, Španjolskoj, u velikom dijelu srednje Europe… A to je na jedan i pol stupanj globalnog zatopljenja. Ali od donositelja odluka čujemo samo da je potrebno dodijeliti više sredstava za zaštitu od poplava, navodnjavanje, civilnu zaštitu. Da budemo jasni, naravno, sve je to potrebno, ali premalo djelovanja dovodi do ubrzanog napuštanja fosilnih goriva. Umjesto toga, zalažemo se za postupno ukidanje motora s unutarnjim izgaranjem s 2035. na još kasnije… Trpe milijarde dolara štete za gospodarstvo kao rezultat klimatskih promjena, ali očito imaju kratko pamćenje jer već upozoravaju kako će im zelena tranzicija naštetiti.
Prečesto čujemo pozive samo za neke tehničke mjere za izgradnju nasipa, sustava za navodnjavanje, kako bismo mogli nastaviti kao i prije. Štetu od učinaka klimatskih promjena država će financirati nekako svakih nekoliko godina.
Siromašne države s pravom su nezadovoljne
- Konferencija o klimi u Bakuu (COP29) zaključena je dogovorom o novom financijskom cilju za djelovanje u području klime u zemljama u razvoju. Međutim, zemlje u Bakuu nisu ostvarile napredak u rješavanju uzroka klimatskih promjena, značajnom i brzom smanjenju emisija stakleničkih plinova. Kako komentirate pobjedu u COP-u?
– To nije bio baš iznenađujući ishod, uostalom, konferencija je održana u jednom od rodnih mjesta vađenja nafte. Mislim da su naftne zemlje zapravo napredovale za sebe.
Jasno je da iznos od 300 milijardi ne će biti dovoljan. Zaista može zvučati ogromno, ali nije ni blizu tome. Predstavnici siromašnijih zemalja s pravom su nezadovoljni, jer nije ni jasno kako će dobiti ta sredstva. Moramo se pobrinuti da te zemlje imaju niskougljično gospodarstvo, inače će sav (naš) napredak propasti.
Da stavimo 300 milijardi u kontekst: samo u EU-u, u kojem živi nešto više od pet posto svjetskog stanovništva, od 2021. do 2023. pretrpjeli smo 162 milijarde štete od ekstremnih događaja. Studije su pokazale da je šteta veća zbog klimatskih promjena, jer su vremenski događaji intenzivniji i, u određenoj mjeri, češći. Ovu godinu još moramo pričekati, ali brojke će opet biti rekordne.
Još jedna usporedba: ukupno trošimo više od 320 milijardi eura godišnje na potrošačku elektroniku u SAD-u i Europi. Ono što nas sada brine je da ćemo dodijeliti 300 milijardi zemljama u kojima bi taj novac poboljšao živote milijuna ljudi. I ne radi se samo o klimi, već o rješavanju problema onečišćenja zemljišnih i vodnih resursa, na primjer, gdje su prilagodbe klimatskim promjenama, ispravljanje nepravdi i tako dalje.
- Trebamo li u ovoj borbi zahtijevati više od bogatih? Kaže se da najbogatijih 1 % ima veći ugljični otisak od najsiromašnijih 50 %.
– Ovo se ne odnosi samo na zapadna društva, već na bogate klase u svim zemljama. Studije pokazuju da postoji veća razlika između viših i nižih klasa u zemljama u razvoju nego, na primjer, između nižih klasa u našoj zemlji i onih u tim zemljama.
Uvijek me ljuti kada raspravljamo o mjerama, bilo da se radi o jedenju manje mesa, vožnji manjih automobila, manjem letenju, i ponavlja se kako će niže klase biti najteže pogođene, što je samo izgovor za one koji više zagađuju. Dozvolite mi da vam navedem nekoliko primjera: 12 posto stanovništva SAD-a pojede polovicu sve govedine u zemlji – kada bi ova manjina jela upola manje govedine, emisije povezane s uzgojem stoke u SAD-u smanjile bi se za otprilike četvrtinu. Dakle, ova mjera ne bi utjecala na siromašne.Zatim, globalno, jedan posto stanovništva odgovoran je za pedeset posto svih emisija povezanih s letenjem. Dakle, većina neće biti pogođena ako uvedemo razumne poreze na avionske karte. Osamdeset posto ljudi u svijetu nikada nije letjelo.Znamo koji ljudi češće lete, koji voze veće, teže i skuplje automobile, a ti isti ljudi obično su oni koji agitiraju protiv zelene tranzicije, govoreći da je skupa i nepravedna. Dužnost je svih nas s većim prihodima učiniti sve što je u našoj moći da manje zagađujemo.
Moramo poći od sebe
- Vi ste primjer onoga što podučavate. Ako možete, putujte vlakom, nemojte letjeti… Međutim, znamo da su oni najveći zagađivači u industriji i često se zviždi svima. Stoga se čini da su postupci pojedinaca uzaludni.
– Možda je globalno ovo zapravo samo kap u moru. Ali zašto dalje zagađivati tamo gdje to nije potrebno? Ovisi i o tome na koji se dio okoline fokusiramo. Ako je moguće, idem vlakom na posao, radim od kuće dva puta tjedno, a ovo je stvarno kap u moru kada su u pitanju uobičajena slovenska otpuštanja. Za stanovnike Ljubljane to znači jedan automobil manje u Celovškoj ulici, jedno manje zauzeto parkirno mjesto. Ako pješačimo do vrtića, a još nekoliko obitelji učini isto, to već dovodi do puno manje buke i zagađenog zraka te bolje sigurnosti u prometu u blizini vrtića, gdje dane provode najvrjedniji članovi društva. Dakle, samo nekoliko pojedinaca, na lokalnoj razini, može značajno smanjiti utjecaj na okoliš. Vrlo je važno da pogledamo nekoliko aspekata, a ne samo klimu. Inače, ako ne radim ono što podučavam, to bi bilo licemjerno. Radi se o principijelnosti i davanju primjera drugima. Mislim da bi mnogi od nas trebali razmisliti o ovome za sebe.
Ne treba samo Trumpa kriviti
- Ponovni izbor Donalda Trumpa također je vrlo loša vijest za okoliš. Što očekujete?
– U ovom slučaju nam ne treba kristalna kugla. Trump je jednom bio predsjednik i jasno je dao do znanja što misli o okolišu, što misli o znanosti, pokazuje očitu mržnju prema obnovljivim izvorima energije. Pokreću ga osobni interesi. Budući da je star, možda ga uopće nije briga za mlade ljude.
No, pitanje je hoće li moći odbaciti sve što je postigla trenutna Bidenova administracija. Njihov Zakon o smanjenju inflacije donio je milijarde ulaganja u smanjenje emisija, stvarajući tisuće radnih mjesta, uključujući i republikanske države. Na primjer, Teksas, država koja je sinonim za naftu, već ima 29 posto svoje električne energije iz obnovljivih izvora. Trump vjerojatno ne će moći sve to preokrenuti, jer SAD dobro razumije novac i ne će odustati od ovog napretka.
Međutim, treba napomenuti da je pod Bidenom i Kamalom Harris SAD dosegao povijesno visoke razine vađenja nafte i plina. Stoga je teško kriviti samo Trumpa ako se trend nastavi.
Sukob ljudskih prava i potreba za sirovinama
- Što je s EU-om?
– S jedne strane, Europska komisija svjesna je da povećanje konkurentnosti i sigurnosti više nije moguće uz kontinuiranu ovisnost o sirovinama autokratskih država. Ovdje se ne radi samo o Rusiji. Zapravo, uvozimo velike količine nafte i plina u EU iz samo tri istinski demokratske zemlje, SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Norveške, a ostale su sve upitne zemlje s nevjerojatnim kršenjem ljudskih prava. Ne možemo ovisiti o nekome tko se u svakom trenutku može okrenuti protiv nas (i protiv našeg vlastitog stanovništva).
S druge strane, važno je biti svjestan da pritisci dolaze s različitih političkih strana i iz gospodarstva, a ti su pritisci u suprotnosti s novom klimatskom stvarnošću. Svakodnevno možemo čitati pozive političara, poslovnih ljudi, publicista, uključujući i vaše medije, da moramo okončati rat protiv fosilnih goriva, protiv motora s unutarnjim izgaranjem i da će sve biti u redu s europskim gospodarstvom.
Politika ima vrlo tunelski pogled na okoliš. Govorimo o emisijama, da ih treba smanjiti, jer će to stabilizirati klimu i osigurati bolju budućnost za našu djecu. Ali to će imati negativan utjecaj na radna mjesta danas, profit danas, životni standard danas. Ne govorimo dovoljno o zagađenom zraku, koji svake godine prerano ubije više od 350 tisuća Europljana, ne govorimo o tome da je samo 37 posto europskih površinskih voda u dobrom ekološkom stanju, samo 29 posto je u dobrom kemijskom stanju, ne govorimo o gubitku 970 milijuna tona (plodnog) tla uslijed degradacije, da imamo višak dušika na 74 posto poljoprivrednih tla. Šteta se ovdje mjeri u milijardama.
Nevjerojatno je kako smo uništili okoliš, kako štetimo okolišu, a ne samo klimi.
U Rijadu je održana nedavna konferencija (COP) Konvencije o sprječavanju dezertifikacije. Ovo je dobar primjer pogleda iz tunela: u Bakuu se puno govorilo o “klimatskom” Copu, malo se govori o “prizemnom” Copu u Rijadu, iako se globalno četiri milijuna četvornih kilometara zemlje godišnje degradira zbog nepravilnog upravljanja, a 120.000 četvornih kilometara – za šest Slovenija – pretvara se u pustinju, koju je vrlo teško, ako ne i nemoguće, povratiti.
Energetski sektor će zahtijevati kombinaciju nuklearne energije, obnovljivih izvora energije i nekih drugih niskougljičnih izvora
- Upravo je to, u prirodi je sve isprepleteno, a rješenja se traže samo za jedan problem, praktički nema sveobuhvatnih rješenja. Veliki problem je i kako osigurati dovoljno energije za društvo koje troši energiju.
– Bit će potreban širok raspon rješenja. Energetski sektor također će vjerojatno zahtijevati kombinaciju nuklearne energije, obnovljivih izvora energije i možda nekih drugih niskougljičnih izvora, a bit će potrebna i tehnologija skladištenja energije, što je rak obnovljive energije. Drago mi je da konačno puno pričamo o energiji, ali istovremeno sam zadivljen kako se sada naglašava potreba za potpunom samodostatnošću u električnoj energiji. To me iznenađuje, jer uvozimo više od 50 posto svinjetine, više od 60 posto povrća, više od 80 posto voća, uvozimo ugljen, uvozimo 100 posto tekućih goriva za transport – što nas ne brine. Očito nas nije briga što nam automobile pokreće saudijska nafta, jedemo španjolsko voće, imamo korejske telefone, bangladešku odjeću, glavno je da struja mora biti potpuno slovenska, bez obzira koliko koštala. Također mi se čini da je potrebno postići sporazume na europskoj razini o istinskoj energetskoj uniji, u kojoj se poštuju pravila za opskrbu električnom energijom i solidarnost među državama članicama, u skladu s njihovim prirodnim mogućnostima za obnovljive izvore. Naravno, zalažem se za to da se što više električne energije proizvodi kod kuće i da se proizvodi na čist način, koliko god će biti u nuklearnim elektranama ili iz obnovljivih izvora, kažu relevantni energetski stručnjaci.
Međutim, volio bih vidjeti da imamo iste kriterije za sve. Europska unija je ujedno i najveći izvoznik plastike, najveći izvoznik otpadne elektronike, a o njoj se brinu i drugi. A onda smo zgroženi prljavim vodama u Africi i Aziji, čak i ako su zagađene našom plastikom. Volio bih da ne gledaju uvijek samo na vlastite interese, da budu i “samodostatni” u smislu obrade otpada.
- Kraj godine posebno je orijentiran na potrošače. Mislite li da možemo živjeti manje rasipno?
– Ne radi se samo o tome da imamo manje, već i o tome što su stvari koje imamo. Uvjeren sam da nam nisu nužno potrebne radikalne promjene. Na primjer, automobil: veliki SUV može imati 80 posto više emisija od obiteljskog automobila srednje veličine, a oba će vas odvesti u Ljubljanu. Nisam siguran da je život s velikim SUV-om, ogromnim telefonom, američkim hladnjakom puno bolji.
Poljoprivreda je najvažnija zbog hrane
- Uglavnom se bavite korištenjem zemljišta, to je također povezano s poljoprivredom. Koliko smo dobri u gospodarenju tlom u Sloveniji? Kako je poljoprivreda pod napadom, ovaj sektor će sigurno trebati radikalne prilagodbe?
– Poljoprivreda je temelj svega. Potrebna nam je hrana, posebno zdrava hrana. Čak i danas neki pokušavaju umanjiti važnost poljoprivrede, tvrdeći da ona predstavlja samo nekoliko posto BDP-a. Međutim, to je sektor koji treba dobiti najviše sredstava za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama, a neprimjereno više govorimo o energiji, prometu. Ne ćemo gladovati ovdje u Europi, mislim da ne ćemo. Posljednjih godina mnogo smo puta vidjeli koliko je otporan europski prehrambeni sustav, kada su ga pogodile suše, poplave u nekoliko dijelova kontinenta, veliki udarac su i ratovi, jer uvozimo puno žitarica i biljnih ulja iz Ukrajine. EU je najkonkurentnija poljoprivredna regija, s trgovinskim suficitom od 70 milijardi eura u poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima s ostatkom svijeta prošle godine. To, naravno, ne znači da će hrana biti jeftina i da će poljoprivrednici dobro poslovati. Međutim, treba napomenuti da europska poljoprivreda koristi još 50 milijuna hektara obradivog zemljišta izvan Europe. Na primjer: uvozimo soju iz Brazila kako bismo prehranili europske kokoši i svinje, a zatim izvozimo proizvode od njih, što stvarno stvara višak, ali nas čini izloženijima onome što se događa na drugom kraju svijeta.
Smatram da se EU i Slovenija ne prilagođavaju dovoljno dobro. Opet, govorimo samo o lokalnim rješenjima, sustavima za navodnjavanje, staklenicima, osiguranju, a nedovoljno o činjenici da se naš trenutni prehrambeni sustav previše oslanja na životinjske proteine. Takav sustav troši nesrazmjerno više zemlje, gnojiva, pesticida u usporedbi s prehranom u kojoj je veći udio hranjivih sastojaka biljnog podrijetla. Mogli bismo jesti manje mesa.
- Bi li to stvarno pomoglo?
– Studije pokazuju da to nije samo “najbolje” za okoliš, već je u smislu ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenja utjecaja na okoliš ujedno i ekonomski najučinkovitije, a može se i brže provesti. Da dam konkretan primjer: ista količina proteina iz mahunarki, poput graha, uzrokuje više od 20 puta manje emisija stakleničkih plinova nego iz govedine, 10 puta manje u usporedbi sa svinjom i sedam puta manje u usporedbi s peradi. Mislim da je kod mesa strah šuplji u sredini, a oko njega nema ničega. Naša obitelj jede manje mesa od prosječnog Slovenca, a mi se ne odričemo ničega. Čini se da smo zarobljenici nekih obrazaca.
Nepredvidivost procjena
- Ako se vratimo konkretno na klimatske promjene. Koje bi mogle biti glavne nepoznanice?
– Imamo bolja računala, podatke, satelite, što nam omogućuje nova znanstvena otkrića. Jasno je da smo na mnogo načina podcijenili posljedice klimatskih promjena, ponekad i zato što prije samo nekoliko godina podaci i računala nisu dopuštali obradu na tako preciznoj prostornoj skali kao danas.
Osobno sam se bavio utjecajem ekstremnih događaja na poljoprivredu, šumarstvo i druge sektore korištenja zemljišta, a mnogi od tih modela još uvijek se temelje na nekoj prosječnoj klimatskoj varijabli. Odnosno, glavne varijable su prosječna godišnja temperatura, godišnja količina oborina, trajanje vegetacije. Ti su modeli, primjerice, pokazali da bi potencijal za proizvodnju žitarica mogao biti još veći zbog globalnog zatopljenja, jer će biti dostupno više zemljišta u sjevernoj Europi, gdje će prosječna godišnja temperatura biti nešto viša. To su, naravno, iskoristili poricatelji.
Ali u stvarnosti su stvari drugačije, prosjeci ne uzimaju u obzir ekstremne pojave. Dobar primjer je Austrija ove godine. U rujnu su bila masovna upozorenja o rekordnoj suši i rekordno niskim prinosima. Dva tjedna kasnije uslijedile su katastrofalne poplave. Gledajući prosjek, Austrija je zapravo bila prilično dobro natopljena, pa bi modeli sugerirali da bi s poljoprivredom trebalo biti sve u redu. Stoga je možda potrebno drugačije komunicirati, umjesto da radimo sa stupnjevima više ili manje, trebali bismo objasniti za koliko se povećala vjerojatnost ovog ili onog fenomena.
- Aktivni ste tumač klimatskih promjena na društvenim mrežama X. Ali postoji i niz poricatelja, a čini se da ih je sve više. Jeste li zabrinuti?
– Otišli su, ali su glasni i hrabri. Ali takvi su i u smislu zdravlja, politike… Zanimljivo je da među poricateljima postoje i “eminentni” publicisti, ekonomisti, inženjeri i drugi, koji nisu proveli niti jedno ozbiljno istraživanje okoliša, ne znaju analizirati podatke o okolišu, niti znaju gdje ih nabaviti. Zabrinut sam da im mainstream mediji, uključujući i vaše, daju previše prostora za širenje svojih alternativnih činjenica. Posebno je problem ako potpišu mišljenje s profesorom ovog i onog područja, što je neetično i zloupotreba zvanja. Ljudi više vjeruju starijem profesoru nego mladom znanstveniku za zaštitu okoliša koji govori o tome kako bismo svi trebali biti malo manje rasipni.
To su znanstvena pitanja koja se prosuđuju i dokazuju znanstvenom metodom. Poricatelji, s druge strane, samo izražavaju svoja mišljenja, iza njih nema analize podataka. Međutim, želio bih znati što ti isti ljudi misle o krizi biološke raznolikosti, onečišćenju zraka, onečišćenju tla, vodnim resursima, prekomjernoj potrošnji vodnih resursa, degradaciji tla, mikroplastici. To nisu neki ljubazni, dobronamjerni ljudi, a vjerojatno imaju i svoje mišljenje o drugim ekološkim pitanjima.
Čak i u mom sektoru korištenja zemljišta, gdje imamo na raspolaganju ogromnu količinu podataka, gdje satelitske snimke i terenski posjeti jasno pokazuju gdje je šuma nestala, gdje smo izgubili močvaru, gdje su kuće izgrađene ilegalno, pa gdje su stvari manje-više crno-bijele, neki poriču da se to događa.
Zalažem se za sadnju drveća
- Koje je vaše trenutno istraživanje?
– Uključen sam u mnoga istraživanja, možda čak i previše. Sretan sam što mogu raditi po cijelom svijetu, što mi je dalo širinu. Na primjer, provodim istraživanje o tome kako Europska unija može ublažiti ili se bolje prilagoditi učincima klimatskih promjena putem održivih mjera, kao što su sadnja drveća, održivo upravljanje poljoprivredno-šumarskim sustavima, a posebno me zanima kako možemo smanjiti utjecaje na okoliš bez preopterećenja poljoprivrednika. Uključen sam u studiju o upravljanju ekosustavima travnjaka u Europi. Također još uvijek radim sa svojim nizozemskim kolegama kako bih istražio kako smanjiti degradaciju tla u središnjoj Aziji. Vrlo poznat primjer je Aralsko jezero, koje praktički više nema. Iako smo bili udaljeni tisućama kilometara, tamo smo pronašli uzorke tla s dna Aralskog jezera. Dovršili smo studiju o utjecaju tropskih ciklona na proizvodnju banana. A tu je i cijela hrpa metodoloških istraživanja u kojima pokušavam poboljšati modele simulacije okoliša.
- Što vas je najviše iznenadilo u vašem terenskom radu, negativno ili pozitivno?
– Opseg. Mi Europljani nismo svjesni udaljenosti u drugim dijelovima svijeta. Područja nedavno degradiranog tla ili posječene tropske šume su ogromna, govorimo o tisućama četvornih kilometara u nekoliko desetljeća! I to smo i učinili.
Zanima me i koliko često prilikom obrade statističkih podataka o izvozu tropskih poljoprivrednih proizvoda nailazim na Europu, a također i na primjer u Sloveniju, da se velika količina tih poljoprivrednih proizvoda uvozi preko luke Kopar. Ispada da Europa ima negativan utjecaj na ostatak svijeta mnogo više nego što bismo željeli priznati.
Ali postoje i mnoge pozitivne priče, poput činjenice da na udaljenom mjestu u Keniji imaju solarne panele na krovovima, koji su im najučinkovitiji način proizvodnje električne energije. Na mnogim mjestima diljem svijeta oni su daleko ispred nas, primjerice u udjelu obnovljivih izvora energije.
Ja sam za potpuna ukidanja…!
- Dakle, koje su hitne mjere sada?
– Mjera broj jedan je postupno ukidanje fosilnih goriva, vađenja nafte i plina te vađenja ugljena što je prije moguće.
- Što očekujete od 2025.? Hoćemo li se kao civilizacija čudesno promijeniti?
– Prošle godine u Sloveniji smo doživjeli trenutak trijeznosti tijekom poplava, ove godine smo na to već zaboravili. Opravdana je zabrinutost da se polako oporavlja, ali s druge strane, važno je shvatiti da ne možemo jednostavno obnoviti stvari na poplavnim ravnicama, da energetski sustav ne može ostati isti ako zatvorimo Šoštanj, da ne možemo imati isti prehrambeni sustav u vrijeme klimatske krize. Ove stvari traju dugo.
Volim meme koji kruži internetom: Iako se čini da je ova godina bila rekordno vruća i katastrofalna, sigurno je da je to bila jedna od najhladnijih i najstabilnijih godina koje smo imali do kraja života. Teško je reći što će biti potrebno da se promijeni. Vidjeli smo posljedice u Sloveniji, Valenciji, Italiji. Ako nas ovo do sada nije otrijeznilo, zašto bi riječi znanstvenika? Nažalost, nisam najoptimističniji.
