O daj mi ponovo zaljubljena biti
Ponovo zaljubljena
daj mi biti.
U riječ,
u tamnu noć,
u mjesečinu što srebrna rosi.
Biti rođena,
ponovo,
u čuju
muzikolikog srca istih riječi.
Izići u svijet
kao dijete
što iz naručja majke
glavu krivi,
izviruje
i mjeri malim okom
što je,
i koliko veliko je
u velikom svijetu.
I čuditi se žutom,
malenom,
plašiti se skrivenog.
Ponovo zaljubljena,
daj mi biti.
Ne imati,
znanja,
rana,
ni sjećanja.
Ne imati riječi,
sricati u vjetru svježa slova.
Biti tajna,
zaokupljena mjerom srca,
učiti, ići,
biti na putu
do odgovora.
I osjetiti sladost
prvog pijenja
svega,
riječi, mjeseca,
sunca,
zelenog, velikog,
skrivenog,
malenog.
O daj mi
ponovo zaljubljena biti,
u ljubav uletjeti
kao oštra strijela.
Opiti se,
odbaciti
lažni stid sa čela.
