Kognitivno ratovanje i tiranija digitalne transformacije (3)

Kognitivno ratovanje namjerno je osmišljeno kako bi ljudi mislili da postoji potražnja odozdo prema gore za alatima za digitalni nadzor. Suprotno tome, potražnja dolazi isključivo s vrha putem središta moći u svijetu

 

Jedan ID koji će vladati svima njima

Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda do 2030. imaju istaknutu ulogu u unapređenju globalne digitalne transformacije. Svaki od 17 ciljeva održivog razvoja funkcionira kao putokaz za trajno restrukturiranje dijela društva. Sve 193 zemlje članice UN-a u blokadi su s planom.

16. cilj održivog razvoja – Institucije za mir, pravdu i snažne institucijekažu da “do 2030. [sve zemlje] moraju pružiti pravni identitet za sve, uključujući registraciju rođenja” pružajući opravdanje za digitalne osobne iskaznice. 1. cilj održivog razvoja – Bez siromaštva, zalaže se za “digitalne osobne iskaznice povezane s bankovnim računima ili računima mobilnog novca” kako bi se “poboljšala isporuka pokrivenosti socijalnom zaštitom i poslužilo za bolje dosezanje prihvatljivih korisnika”.

Prema Programu Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), dodatno opravdanje za digitalne pravne iskaznice uključuje:

• Identificiranje raseljenih– praćenje kretanja stanovništva, olakšavanje brzog pristupa bitnim informacijama za svako ljudsko biće.
• Upotreba digitalnog ID-a za registraciju– omogućavanje prikupljanja raščlanjenih podataka prema dobi, spolu, invaliditetu i prihodu, nudeći uvid u različite učinke katastrofa na različite skupine.
• Pripravnost za katastrofe i upravljanje hitnim situacijama– pohranjivanje vrijednih osobnih podataka, uključujući boravišne i medicinske uvjete te pomoć u identificiranju ranjivih skupina stanovništva i kritične infrastrukture.
• Održivost i otpornost energetskog sustava– iskorištavanje digitalnih pravnih identifikacijskih podataka za praćenje potrošnje energije, poticanje promjena ponašanja i poboljšanje mjera održivosti može ublažiti katastrofe povezane s klimom.
• Osnaživanje zajednica – revolucioniranje sudjelovanja zajednice u energetskom sektoru pružanjem sigurnog pristupa energetskim resursima i omogućavanjem trgovanja energijom unutar mikromreža zajednice.

Na površini se ti razlozi za digitalni ID čine legitimnim, pa čak i plemenitim. UN i njegova vlada i partneri nevladinih organizacija uvijek prodaju potrebu za digitalnim ID-om pod krinkom:

• poticanje gospodarske i socijalne uključenosti
• praćenje imigranata, migranata i izbjeglica
• zaštita od krađe identiteta i financijskih prijevara
• pojednostavnjenje pristupa državnim uslugama
• smanjenje izloženosti osobnih podataka kibernetičkim napadima
• Poboljšanje praktičnosti
• promicanje integriteta informacija
• ublažavanje klimatske i energetske krize
• smanjenje ljudske pogreške u identificiranju pojedinaca
• usporavanje trgovine ljudima

Teško je tvrditi da to nisu altruistički ciljevi. Ipak, digitalni ID-ovi mogu se koristiti i za:

• zapošljavati 24/7 nadzor i prikupljanje podataka
• ograničiti putovanja i pristup robi i uslugama
• uništiti privatnost i anonimnost na mreži
• ograničavanje pristupa društvenim medijima i internetskim uslugama
• praćenje usklađenosti s medicinskim diktatima
• kontrolirati pristup bankarstvu, javnim uslugama, javnim prostorima, mjestima zabave, medicinskim ustanovama, radnim mjestima, školama itd.
• stvoriti sustav socijalnih kredita koji rangira pojedince na temelju usklađenosti s vladom
• ograničiti pristup vitalnim potrebama kao što su voda, hrana i energija
• Kompromitiranje identiteta osobe sigurnosnim povredama

Digitalizirane sheme identifikacije

Prema Comparitechu, 50 zemalja već ima potpuno digitalizirane sheme identifikacije, previđajući istaknute opasnosti. Ostatak svijeta također užurbano napreduje u stvaranju digitalne javne infrastrukture (DPI), gdje digitalni ID zauzima središnje mjesto. Nekoliko nedavnih naslova svjedoči o ovoj hitnosti.

Unatoč svim sjajnim obećanjima UN-a, digitalne osobne iskaznice prijete da će vladama dati mogućnost kontrole života osobe do sitnih detalja. Brett Solomon, digitalni zagovornik ljudskih prava i izvršni direktor access now, slaže se s tim, spomenuvši da digitalni ID “predstavlja jedan od najtežih rizika za ljudska prava bilo koje tehnologije …” Nadalje dodaje da “žurimo glavom u budućnost u kojoj će se nove tehnologije konvergirati kako bi rizik bio mnogo ozbiljniji”.

Papiri više nisu potrebni – samo vaše lice

“Ako korporacije i vlade počnu masovno prikupljati naše biometrijske podatke, mogu nas upoznati daleko bolje nego što mi sami znamo, a onda mogu ne samo predvidjeti naše osjećaje, već i manipulirati našim osjećajima i prodati nam sve što žele – bilo da se radi o proizvodu ili političaru. Biometrijsko praćenje učinilo bi da taktika hakiranja podataka Cambridge Analytice izgleda kao nešto iz kamenog doba” (Yuval Noah Harari).

Biometrijska identifikacija

Jedna od konvergentnih tehnologija koja povećava prijetnju digitalnih ID-ova je biometrijska identifikacija. Ovo brzo rastuće polje uključuje identifikaciju ljudi prepoznavanjem lica, skeniranjem šarenice i mrežnice, otiscima prstiju, prepoznavanjem glasa, gestama, tjelesnim implantatima, podudaranjem DNK i hodom (kako ljudi hodaju i kreću se).

i možda najproblematičnija biometrijska taktika. Koriste ga snage reda i granična kontrola, u medicinskim ustanovama, maloprodajnim trgovinama, stadionima, zračnim lukama i vladinim zgradama. Koriste ga banke i financijske usluge, zdravstvo i vlade za provjeru identiteta. Također je temeljni temelj za stvaranje pametnih gradova.

Svaki slučaj upotrebe može pružiti koristi kao što su praktičnost i sigurnost, ali također predstavlja rizik koji bi mogao pogoršati tiransku kontrolu stanovništva. S tehnologijama koje su spremne otkriti emocije i mentalno stanje, mogao bi se uspostaviti režim otkrivanja predkriminaliteta u stilu manjinskog izvješća. Ali što se događa s onima koji su pogrešno identificirani? Što je s onima koji su kažnjeni za manje prekršaje poput jaywalkinga ili kritiziranja vlade kao primjer u kineskom sustavu socijalnih kredita?

Nikada nisam upoznao nekoga tko želi digitalnu osobnu iskaznicu

Digitalni ID i biometrijske tehnologije uvedene su kao tehnokratski lijek koji nudi veću inkluzivnost, praktičnost i sigurnost. U stvarnosti svode ljudski identitet na niz podataka pohranjenih u oblaku, a istovremeno omogućuju potpuni nadzor putovanja, gospodarske aktivnosti i zdravstvenog stanja s potencijalom da unište privatnost i anonimnost.

Siguran sam da postoje, ali nikada nisam upoznao nekoga tko želi digitalnu osobnu iskaznicu, posebno nakon autokratskog fijaska s putovnicama za cjepiva tijekom ere COVID-a. Prema izvješću Iaina Davisa i Whitney Webb, ovaj otpor nije imaginaran, jer su ukazali na to da je “uvođenje CBDC-a i preduvjet digitalnog ID-a do sada bila katastrofa za režim. Bez obzira na kulturu, ljudi u Indiji, Kini i drugdje pokazali su izrazit nedostatak entuzijazma za prihvaćanje planirane digitalne budućnosti. Zapravo, oni se aktivno opiru u mnogim slučajevima.”

Australija je jedna zemlja koja se suočila s čvrstim protivljenjem svojim planovima za digitalni ID. Iako je parlament nedavno usvojio zakonodavstvo o sustavu digitalnih osobnih iskaznica, ono nije prošlo bez otpora. Zapravo, učinjeni su ustupci onima koji izražavaju zabrinutost zbog privatnosti, biometrijskog testiranja i obvezne uporabe unutar zakonodavstva. Nedavni video Sky News opisuje razmjere otpora, ponavljajući mnoge zabrinutosti koje smo već predstavili.

Kognitivno ratovanje namjerno je osmišljeno kako bi ljudi mislili da postoji potražnja odozdo prema gore za alatima za digitalni nadzor. Suprotno tome, potražnja dolazi isključivo s vrha putem Ujedinjenih naroda, Svjetskog gospodarskog foruma, Svjetske banke, G20, Svjetske trgovinske organizacije, Rockefellerove zaklade, Zaklade Bill &; Melinda Gates, središnjih banaka, Vijeća za vanjske odnose, koalicije za bolji identitet, Applea, Googlea, Visa i Mastercarda, ID2020, Digital Impact Alliance, Sovrin Foundation, Thales, Idemia, vlade širom svijeta i niz privatnih tvrtki koje su previše brojne za spomenuti.

Digitalni ID može omogućiti nadzor svega što se radi i govori na mreži. Uz prenaglašenost pogrešnih i dezinformacija, digitalni ID-ovi mogu ojačati Big Tech i sposobnost vlade da kontrolira govor. Cenzurom, deplatformiranjem i ograničavanjem pristupa, ideje i govor koji se smatraju “mrskim” ili suprotnim prihvaćenim narativima mogu se potisnuti, izbrisati ili spriječiti da se ikada pojave.

Jedan od načina za odbacivanje zabrinutosti jest uvjeravanje građana da digitalni ID-ovi neće postati obvezni i da će i dalje biti prihvaćeni drugi oblici osobne iskaznice. Međutim, čini se da ta jamstva vjerojatno neće potrajati s obzirom na milijarde dolara koje se troše na napore vlada i korporacija širom svijeta na napore za digitalni ID. Switcheroo će se vjerojatno pojaviti prije ili kasnije.

Slobodniji, decentraliziraniji ili strože kontrolirani svijet?

“Vlada je najveća prijetnja digitalnim podacima bilo gdje u svijetu … Što je nacionalna sigurnost? Sve što vlada treba učiniti kako bi prekršila pravo osobe na privatnost jest napisati pismo i navesti nacionalnu sigurnost”.
– Solomon Okedara, Inicijativa odvjetnika za digitalna prava

Stalno su nam govorili da se digitalni duh oslobođen ne može vratiti u bocu. Znanstvenici, tehnološki čarobnjaci i birokrati iskorištavaju prilike za stvaranje budućnosti i ulažu svoje pravo na milijarde dolara u istraživanje, razvoj i implementaciju.

Nema sumnje da nešto dobro može proizaći iz njihovih napora. Kao što je povijest pokazala, hoće li se tehnologija koristiti za dobro ili zlo ovisi o namjeri onih koji je posjeduju i kontroliraju. Alati digitalne transformacije mogu koristiti društvu, ublažavajući neke od frustrirajućih procesa koji gube vrijeme u koje se redovito uključujemo. Ali potencijal za društvenu, financijsku, pa čak i mentalnu kontrolu ne smije se zanemariti. Sloboda, sloboda i pravda ovise o vječnoj budnosti.

Je li puka slučajnost da tehnologija biodigitalnog nadzora kao što su umjetna inteligencija, digitalni ID, biometrija, CBDC, IoT, Pametna brojila i 5G koji rade zajedno može postići društvenu viziju opisanu u Tečaju studije tehnokracije iz 1945. godine? Je li slučajno i da mnogi ciljevi održivog razvoja UN-a odražavaju mnoge elemente navedene u ovoj publikaciji?

Stručnjak za tehnokraciju Patrick Wood ne vjeruje u to, napominjući da:

…Tehnokrati zahtijevaju da svaka osoba u društvu bude prisiljena sudjelovati u njihovom sustavu. Outliersi tada nisu smjeli biti dopušteni, niti su danas dopušteni. Želite li dokaz? Potražite moto “Osiguravanje da nitko ne bude zapostavljen” u literaturi Ujedinjenih naroda o održivom razvoju. Druga riječ za “osigurati” je “jamstvo”. Jamstva globalista imaju oblik “mandata”.
– Patrick Wood, Zli blizanci tehnokracije i transhumanizma (str. 68), Kindle Edition

Odlazeći dalje, Wood dodaje sljedeće:

Prema Tečaju studija tehnokracije, očekivani i obećani “krajnji proizvodi” bili bi:

1. Visok fizički životni standard
2. Visok standard javnog zdravlja
3. Minimalno nepotrebnog rada
4. Minimalno rasipanje nezamjenjivih resursa
5. Obrazovni sustav za osposobljavanje cijele mlađe generacije bez razlike u pogledu svih razmatranja osim inherentne sposobnosti – kontinentalnog sustava kondicioniranja ljudi. (Ed. Napomena: kondicioniranje ljudi nije obrazovanje, već indoktrinacija u propagandnom stilu.)

Nije iznenađujuće da se ti ishodi savršeno preklapaju s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda donesenima na konferenciji Programa održivog razvoja do 2030. u rujnu 2015.:

• Cilj #1 – Nema siromaštva
• Cilj #3 – Dobro zdravlje i dobrobit (na transparentu na cilju #3 stoji: “Cijepite svoju obitelj kako biste ih zaštitili i poboljšali javno zdravlje”)
• Cilj #8 – Dostojanstven rad i gospodarski rast
• Cilj #12 – Odgovorna potrošnja i proizvodnja
• Cilj #4 – Kvalitetno obrazovanje

Drvo također izlaže vrhunsku vrijednost podataka tehnokratskim sustavima, otkrivajući sljedeće:

Za tehnokrate ne postoji previše nadzora. Kada postignu jednu razinu praćenja, njihov sljedeći korak je povećanje razine povećanja i prikupljanje još više podataka. Njihova ovisnost o podacima je neutaživa i nezaustavljiva!” (str. 126)

Bio-digitalni sustav nadzora danas zasigurno odgovara svemu što Wood ističe. Sličan je modernom tehno tornju Babilon.

Bez obzira na to je li željeno ili ne, čovječanstvo je gurnuto prema životu u digitalnom svijetu lišenom privatnosti, individualnosti i opredjeljenja. Apostoli umjetne inteligencije, transhumanizma i biodigitalnog nadzora prisiljavaju stanovništvo na paradigmu kolektivne svijesti. Koristeći tehnike kognitivnog ratovanja kako bi usadili svoju viziju transcendencije – Omega točku u kojoj se čovjek i stroj pridružuju kako bi postali novo božansko stvorenje – svi smo bili angažirani da im se pridružimo na njihovom putovanju. Ako put do ove zamišljene utopije započinje ratovanjem, nadzorom i tiranijom, pošteno je postaviti pitanje treba li uopće slijediti lažni koncept. Ako je povijest dobar pokazatelj, vjerojatno će završiti masovnim neuspjehom i raširenom ljudskom patnjom.

Cijeli svijet je pozornica – za ratovanje

Na događaju koji je 2018. organizirao Moderni ratni institut na West Pointu, neuroznanstvenik dr. James Giordano rekao je kadetima da:

… Mozak je i bit će borbeni pejzaž 21. stoljeća na mnogo načina, kraj priče … Naići ćete na neki oblik neurokognitivne znanosti koji je naoružan ne samo u vašoj vojnoj karijeri, već iu vašem osobnom i profesionalnom životu … Što više znam o tome što vas pokreće, to se više moje interakcije mogu usmjeriti s vama kako biste označili onako kako želim.

Već 1928. pionir propagande Edward Bernays shvatio je kako kontrola uma može držati javnost u redu, izjavljujući:

Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima masa važan je element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju ovim nevidljivim mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je prava vladajuća moć naše zemlje. Mi smo vođeni, naši umovi su oblikovani, naši ukusi formirani, naše ideje predložene, uglavnom od ljudi za koje nikada nismo čuli. … U gotovo svakom činu našeg svakodnevnog života, bilo u sferi politike ili biznisa, u našem društvenom ponašanju ili etičkom razmišljanju, dominira nam relativno mali broj osoba… koji razumiju mentalne procese i društvene obrasce masa. Oni su ti koji povlače žice koje kontroliraju javni um.”

Bernays možda nije zamislio da bi se ovaj oblik manipulacije i kontrole mogao minijaturizirati i replicirati za sve u ručnom uređaju. Postoje duhovi u strojevima u koje buljimo dok radimo, informiramo se i zabavljamo. Ti duhovi vode tajni rat protiv nas, namjerno šireći pogrešne i dezinformacije kako bi zbunili, uvjerili i kontrolirali naše misli i postupke. Američka vojska je napravila ovu ravnicu. Bilo bi dobro da barem shvatimo prirodu ofenzive usmjerene protiv nas.

Dok kognitivni rat bjesni protiv svakoga od nas, prisiljavajući nas da prihvatimo ovu paradigmu ili ostanemo, moraju se donijeti teške odluke i moraju se postaviti teška pitanja.

Hoćemo li nasjesti na shemu koja izjednačava čovječanstvo s običnom mašinerijom? Ili ćemo shvatiti da nas je strašno i divno stvorio božanski Stvoritelj?

Hoćemo li sudjelovati u vlastitom omalovažavanju, krotko se pridržavajući prodaje naših podataka, narušavanja naše privatnosti, pljačke našeg bogatstva i uništavanja naše slobode? Ili ćemo se oduprijeti militarizaciji naših umova prkoseći tehnokratskim tiranima?

Hoćemo li reći ne apsolutnoj transparentnosti? Ili ćemo držati glave u pijesku dok privatnost oseka u ocean bio-digitalnog nadzora?

(Svršetak)

Jesse Smith, https://www.activistpost.com/2024/05/cognitive-warfare-and-the-tyranny-of-digital-transformation.html