Ne smiju više biti u rukama Bunjevaca, od kojih polovica negira pripadnost hrvatskom narodu
Iznošenje prljavijeg rublja i međusobno najružnije optuživanje na relaciji DSHV (čitaj: Tomislava Žigmanova) – HNV, ZKVH i NIU „Hrvatska riječ“ (čitaj: Jasna Vojnić), koje traje već mjesecima, nije ništa drugo do početak najprljavije predizborne kampanje za pridobijanje pojedinačnih glasova u Srbiji za izbor novog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje se na proljeće bira glasovima pojedinaca, ne više preko elektora.
Dosadašnji izbor HNV-a preko elektora je jedna od najvećih sramota hrvatske manjinske zajednice u Srbiji (naroda koji je do nedavno bio konstitutivan), a rezultat je upornog i sistematskog višegodišnjeg rada Tomislava Žigmanova na uništenju te zajednice, što i dalje radi.
Karakterističan je komentar Antona Delića prilikom „prepucavanja“ jedne i druge strane na društvenim mrežama:
Anton Delic: Kako su HNV+ZKVH+HR postale politički pljen DSHV i zašto sada imamo isti proces obrnutog smjera. DSHV postaje politički pljen HNV+ZKVH+HR. Zašto? Za razumjevanje mogu nam pomoći kemijske jednačine. HNV+ZKVH+HR+DSHV – DSHV+HNV+ZKVH+HR. Ove “kemijske” tokove možemo naći u statutima navedenih organizacija. Što se u ovom kemijanju bazično promjenilo? Bitno je smanjen broj pripadnika “zajednice” i time smanjen politički značaj i utjecaj na sve segmente kulturne autonomije Zajednice hrvata u Srbiji. Kako dalje?
Današnji HNV (i sve drugo) je stvorio Žigmanov sa svojim elektorima, ali sada trebaju pojedinačni glasovi i nastao je raskol u bunjevačkom subotičkom ataru, odakle je ogromna većina dobro plaćenih čelnika u „hrvatskim“ krovnim institucijama u Subotici.
U pitanju je ogroman novac, milijuni dinara od poreskih obveznika iz Republike Srbije i milijuni eura od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske i Žigmanov priprema svoju listu za izbor HNV-a, dok mu je najveći suparnik Jasna Vojnić, koja priprema svoju listu.
Jasnu podupire Zagreb (HDZ), a Tomislava Beograd (SNS) i za njega glasovi nisu problem (glasovat će i pripadnici vladajućih stranaka, odnosno glasovi će biti plagirani, kao i do sada)!
No, obje ove opcije su pogubne za Hrvate u Srbiji je su i dalje čisto političke, a tamo gdje uđe politika strada kultura (i narod)!!!
Uz to bi se nastavilo i naturanje svim Hrvatima u Srbiji svega što je bunjevačko, što je (sprega Bunjevaca u Vojvodini sa politikama Beograda i Zagreba) i dovelo do ove situacije!
Kako dalje?
Više od deset godina pišem da krovne hrvatske institucije u Srbiji moraju biti izmještene iz Subotice u Beograd ili Novi Sad i ne smiju više biti u rukama Bunjevaca, od kojih polovica negira pripadnost hrvatskom narodu, te pojedinci gledaju samo svoju korist.
Te institucije ne smiju više biti institucije samo vojvođanskih Hrvata, već svih Hrvata u Srbiji!
Dakle, treća lista Hrvata (ne Bunjevaca) za izbor novog saziva HNV-a! U suprotnom možemo dići ruke od svega, što je većina ovdašnjih Hrvata već učinila, jer su im se smučile ove višedecenijske političke igre. A najznačajniji objekt za sve Hrvate u Srbiji (i šire) je rodna kuća bana Jelačića, koja mora biti kulturni i administrativni centar svih Hrvata u Srbiji!
