Pokriva tri mjesta s hrvatskim življem u tom dijelu Srijema: Hrtkovce, Nikince i Platičevo
U Hrtkovcima je 2022. godine osnovano Hrvatsko kulturno društvo „Dr. Nikola Dogan“, koje pokriva tri mjesta s hrvatskim življem u tom dijelu Srijema: Hrtkovce, Nikince i Platičevo, i ono bi svakako moralo dobiti svoj prostor, odnosno objekt u kojem bi se odvijao rad društva. Danas je Hrvatsko kulturno društvo privremeno smješteno u župni ured Crkve Svetog Klementa u Hrtkovcima.
HKD „Dr. Nikola Dogan“ je apsolutno zaslužilo svoj prostor kao hrvatska kulturna udruga u mjestu koje je u cijelom svijetu sinomim za progon Hrvata iz Vojvodine, osobito masovan u Srijemu, i u aktualnom projektu Hrvatskog nacinalnog vijeća u Srbiji, „Sedam malih matica“, osma matica bi morala biti u Hrtkovcima.
Hrtkovci su osnovani početkom osamnaestog stoljeća kao ušoreno naselje u vrijeme vladavine Marije Terezije (u isto vrijeme su osnovani i Nikinci), a danas su kao najstariji značajni objekti u njemu ostali samo Crkva Svetog Klementa (sa župnim uredom) na križanju ulica nekadašnjeg naziva, Savski šor (glavna ulica, danas Karađorđeva) i Glogov šor (danas Školska) i zgrada Kapetanije, preko puta crkve na križanju ulica nekadašnjeg naziva Savski šor i Cakića šor (danas Radomira Putnika). Kapetanija je bila vojna i žandarmerijska ispostava Austro-Ugarske za tada postojeće pustare u ovom dijelu Srijema.
Od individualnih stambenih objekata najstarija je kuća obitelji Cakić, građena 1867. godine, na kraju ulice (s lijeve strane) koju svi Hrtkovčani oduvijek zovu Cakića šor (za vrijeme Jugoslavije Ul. Stjepana Radića, a danas Ul. Radomira Putnika), na udaljenosti od crkve oko 800 metara.
Dio placa Cakića do ulice, stara kuća (1867.) i nova kuća (1992.)
Stara Cakića kuća ima mnoge posebnosti i o njoj sam napisao knjigu pod naslovom Hrtkovci, priče o staroj kući i o mladosti (ALFA-graf, Petrovaradin, 2015., 196. stranica sa preko 60 grafičkih priloga, crteža i fotografija).
Naslovnica knjige na kojoj je dio stare kuće koji bi se još uvijek mogao sačuvati kao autentičan i nakon zahvata (adaptacija i dogradnja), a koji ovdje predlažem za smještaj HKD „Dr. Nikola Dogan“.
Kuća, pored starosti, zanimljiva je i po veličini u vrijeme kada su se gradile obiteljske kuće s dvije ili tri prostorije pokrivene trskom, na dvije vode, kao i po sadržaju i rasporedu prostorija, lokaciji, orjentaciji i funkcionalnosti cijelog prostora.
Nova kuća od (oko 120 m2) može odmah biti ured HKD „Dr. Nikola Dogan“ (s bibliotekom, šah klubom i sl.), a u staroj kući potrebno je i dalje sačuvati autentični dio (ulaz, dio gonka i gostinsku sobu) te izvršiti preuređenje kafića, sve pod istim dvovodnim krovom kao i u vrijeme gradnje kuće. Cijelom dužinom kuće, prema dvorištu (23 metra), treba dograditi nadstrešnicu na jednu vodu, s malim nagibom krova (ranije je tu inače bio tzv. donji gonk), gdje se može smjestiti bife (kuhinja), sanitarni čvor i drugi sadržaji koje predlažem u idejnom projektu u prilogu.
Nova kuća je odmah useljiva i u nju se može smjestiti ured HKD „Dr. Nikola Dogan“ (telefon, računalo, biblioteka i sl.). Osobno sam predao predsjedniku udruge g. Mirku Pauliću, preko 600 knjiga koje stoje u vrećama za šut na nepoznatom mjestu više od godinu dana. Za to nikoga nije briga, dok su se knjige odavno mogle izdavati na čitanje!
Zahvat na staroj kući se može izvesti kasnije i u fazama. Budući da kroz staru kuću treba formirati prilaz novoj kući (pješački i za automobile) sve što je danas kafić, a u lošem je stanju, treba porušiti i sagraditi novu salu (pod istim dvovodnim krovom stare kuće), a po idejnom rješenju u prilogu. Novim zahvatom praktično se ne mijenja autentičnost fasade do ulice.
Na kraju, kuća ima bezbroj zanimljivih priča kroz svoj dugi život i neraskidivi je dio povijesti Hrtkovaca. Činjenica je, primjerice, da je kod obitelji Cakić dolazio čuveni književnik i svećenik Ilija Okrugić (1827.-1897.), za vrijeme službovanja u Hrtkovcima 1853. godine, ali je i kasnije svraćao u novu kuću. Ukućani tvrde da je junakinja njegove priče Lijepa Klementinka, Makša, poslije nesretne ljubavi udana u kuću Cakića.
Malo je poznato i da je poznatom hrvatskom književniku i pjesniku Miroslavu Slavku Mađeru baka iz kuće Cakića, a ova kuća je mjesto događanja mog romana Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela, čije je drugo izdanje 2024. tiskala Zajednica prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, budući da je prvo izdanje (Tkanica d.o.o., Zagreb, 2015.) rasprodano.
Smještaj HKD „Dr. Nikola Dogan“ će zasigurno biti riješeno kupnjom neke kuće u Hrtkovcima, za koju će možda biti dano i više novca nego za ovu kuću. No niti jedna kuća u Hrtkovcima nema specifičnost koju nosi ova kuća u vezi Hrtkovaca i njegove povijesti.
Osobito što je rodna kuća Nikole Dogana u istom Cakića šoru, koju je on poklonio crkvi, prodana odmah nakon njegove smrti privatnom licu i srušena je!
I ono najvažnije: Da imam novac kupio bih svoju kuću i poklonio je hrtkovačkoj kulturnoj udruzi a da u nju ne bih stupio, jer mislim da bih tog trenutka svisnuo!
Mene u svemu ovom ne treba niti spominjati jer već samo spominjanje mog imena izaziva iracionalni bijes kod onih koji imaju novac i kroje sudbinu ovdašnjih Hrvata. To sam rekao i onima koji su mi javili da je kuća na prodaju i da žele da se ona „vrati nama“, a svakako bi za dobrobit hrtkovačke udruge, Hrtkovaca i cijele naše zajednice bilo najbolje da ona postane vlasništvo HKD „Dr. Nikola Dogan“, direktno preko moćnika koji bi to mogli uraditi bez ikakvih problema!
