Cijeloga života bio je nepokoriv, svoj. I tako je i završio
Robert James “Bobby” Fischer (Chicago, 9. ožujka 1943. – Reykjavík, 17. siječnja 2008.), bio je američki šahist. Jedan od najboljih u povijesti šaha. Ako ne i najbolji. Robert Fischer kao jedan od najvećih igrača u povijesti šaha osvojio je naslov svjetskog prvaka 1972. godine u meču s Borisom Spaskim. Nakon toga prestao je igrati i odustao od obrane naslova, pa je godine 1975. prvakom proglašen pobjednik mečeva kandidata Anatolij Karpov.Godine 1992. odigrao je neslužbeni meč sa Spaskim u raspadnutoj Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora). Time je prekršio američke zakone jer su Srbija i Crna Gora bile pod sankcijama. Početkom 2005. godine dobio je državljanstvo Islanda, gdje je živio do smrti 2008.
Karijera
Već kao trinaestogodišnjak, 1956., nastupio je na prvenstvu SAD-a. Privukao je pažnju svjetske šahovske javnosti briljantnom pobjedom nad Donaldom Byrnom. Kad je bio na vrhuncu karijere, početkom 1970-ih, rekao je da mu je to bila “partija života”.
Već iduće godine postao je prvak SAD-a. Godinu kasnije ponovno je pobijedio i plasirao se na međuzonski turnir. Na međuzonskom, igranom u Portorožu, dijelio je 5.-6. mjesto, osvojio naslov velemajstora i plasirao se na turnir kandidata.
Rađanje legende
Fischer je često dolazio u sukob s organizatorima turnira, jer je tražio ekstra-honorare i borio se za savršene uvjete. Iako su mu zamjerali tvrdoglavost, sitničavosti i grandomaniju, njegovi su zahtjevi obično bili opravdani. Bio je bijesan na najjače sovjetske igrače, koji su dobivali plaću od države i nisu tražili posebne honorare i visoke nagrade na turnirima.Igrao je na turnirima i za ekipu SAD-a na olimpijadama i uglavnom pobjeđivao. Između 1960. i 1971. igrao je na 25 turnira i 20 puta osvojio prvo mjesto.Potpuno se posvetio šahovskoj igri. Nakon prvih uspjeha prekinuo je školovanje i nikada nije završio srednju školu. Nije ga zanimala umjetnost, znanost, politika, šport, niti seks.
Na Fischerov stil je, čini se, najviše utjecalo majstorstvo legendarnog Paula Morphya i Kubanca Joséa Raúla Capablance.
Prema riječima njegovog odvjetnika, s nekoliko potpisa na ugovore za reklamiranje mogao je za tri tjedna zaraditi 1,2 milijuna dolara. Međutim, odbio je sve te ponude. Odbio je igrati šah, nastupati na simultankama, držati predavanja. Povukao se u osamu.
Povremeno su ga nalazili i pokušavali nagovoriti da ponovno zaigra, ali on je tijekom dvadeset godina sve ponude odbijao. Godine 1977., primjerice, odbio je ponude da za 250.000 dolara odigra jednu partiju u Las Vegasu i tri milijuna dolara dodatnog honorara da nastupi na jednom turniru na Filipinima.
Emigracija
Godine 1992. prihvatio ponudu srpskog “tajkuna” Jezdimira Vasiljevića da na Svetom Stefanu odigra meč s nagradnim fondom od pet milijuna dolara. Protivnik je bio Boris Spaski.
Međutim, igrajući taj meč Fischer je prekršio američki zakon, jer su SAD zbog rata u Hrvatskoj i BiH proglasile sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Pogoršao je svoj položaj time što je dopis o tome na tiskovnoj konferenciji popljuvao (doslovno). Nakon završetka meča nije se više mogao vratiti u SAD, a bilo je jasno da će američka vlada tražiti izručenje i od zemalja u kojima boravi. Fischeru je prijetilo 10 godina zatvora, uz oduzimanje 3,65 milijuna dolara koliko je primio za pobjedu u tom meču. Ponovno se posve povukao od svijeta i mijenjao zemlju boravka: Srbija, Njemačka, Mađarska Hong Kong, Švicarska, Filipini, Japan. Povremeno je izlazio u javnost sa žestokim antiameričkim i antižidovskom izjavama (iako je i sam Židov).
Kontroverze
U kolovozu 2001. godine pažnju svjetskih masovnih medija privukla je senzacionalna vijest da Robert Fischer, anonimno, igra on-line partije na internetu. Ova urbana legenda mjesecima je kružila među igračima koji igraju na daljinu na raznim serverima: anonimni igrač, nazvan “Mister X”, igra brzopotezne partije, u otvaranju igra besmislene poteze, a zatim igra savršeno i uništava protivnike, čak i velemajstore.
Široj publici priču je obznanio Nigel Short, jedan od najjačih svjetskih igrača (1993. igrao meč za svjetsko prvenstvo s Garijem Kasparovom). Po vlastitom priznanju, u seriji partija s “Mister X-om” izgubio je osam partija, a nije dobio nijednu!
Fischer se pridružio Worldwide Church of God i nakon osvajanja naslova prvaka živio u njihovom naselju u Pasadeni. Godine 1977. napustio je crkvu, izjavivši da ona dobiva naređenja od tajne sotonističke svjetske vlade.
Godine 1984. pisao je urednicima izdanja Encyclopedia Judaica tražeći da njegovo ime bude uklonjeno. Isticao je da nije Židov i da nikada nije bio obrezan.
Dana 11. rujna 2001., govoreći iz Japana za Radio Bomba iz Baguia, čestitao je teroristima koji su izvršili napad na WTC i Pentagon.
Koliko je poznato, prvu sentimentalnu vezu uspostavio je 1992., kada je imao 53 godine, s jednom 18-godišnjom Mađaricom. Navodno ga je ona nagovorila da odigra meč sa Spaskim. Godine 2000. dok je boravio na Filipinima, 22-godišnja Kineskinja Justine Ong rodila je njegovu kćerku; možda su se i vjenčali. Već iste godine, međutim, Fischer je preselio u Japan i živio s Miyoko Watai, predsjednicom Japanskoga šahovskog saveza i bivšom prvakinjom Japana za žene, s kojom je živio do odlaska na Island.
Biološki otac Bobbyja Fischera bio je mađarski matematičar i fizičar židovskog podrijetla, Paul Nemenyi, rođen u Hrvatskoj, u Rijeci. (v.h.)
