Stopalo žene klizne na pod bosonogo. I stane na naušnicu
Definirala sam pjesnika
kao onoga koji znade cijepati drva.
Za mene je to uzvišen akt.
Moći veliku cjepanicu
pretvoriti u treščicu,
treščicu u vatru,
vatru u mogućnost
da se mrzlo jutro pretvori u toplinu,
ovije ponjavom,
pa uz čaj,
soba zamiriše na jabuke,
a stopalo žene
klizne na pod
bosonogo.
I stane na naušnicu.
