Da se roditelji s radošću odluče za treće, četvrto, peto ili i više djece
I djecu ubijaju… Zar ne?
40 dana za život
Jedanaestu godinu za redom Hrvatska se kroz inicijativu 40 dana za život pridružuje svjetskoj kampanji molitelja za prestanak pobačaja. Molitva, miroljubivo bdijenje pred bolnicama i osvješćenje lokalne zajednice održava se ove godine od 24. rujna do 2. studenog u svijetu i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je uključeno u 38 gradova i 39 mjesta bdijenja. Tema ove jesenske kampanje je usmjerena za mnogobrojne hrvatske obitelji, uz prigodni citat: „Moja su radost djeca čovjekova.“ (Izr. 8, 31) Da naša domovina bude puna djece. Da se roditelji s radošću odluče za treće, četvrto, peto ili i više djece. Svi supružnici koji su pred Bogom obećali vjernost jedno drugom, dali su obećanje da će biti otvoreni životu i primati nove živote u svoj dom. Ovom kampanjom na neki način ćemo supružnike podsjetiti na to obećanje“. Zaštitnik ove jesenske kampanje je sveti Leopold Bogdan Mandić, svetac hrvatskog porijekla i 12. dijete svojih roditelja
Odgovorno roditeljstvo
„Iz opravdanih razloga, supruzi mogu rasporediti rađanje svoje djece. Na njima je i provjeriti dolazi li njihova želja iz sebičnosti ili je u skladu s pravom velikodušnošću odgovornog roditeljstva“ (Katekizam Katoličke Crkve, 2368). Sluga Božji Pio XII. svaki je dan molio Boga da znanstvenici nađu načina kako pomoći supružnicima u kušnjama bračnoga života i da ne budu dugo u iskušenju, tj. da ih se uputi u prirodne metode planiranja obitelji. Sveti Pavao VI. u enciklici Humanae vitae definirao je pojam odgovornoga roditeljstva kao poznavanje i poštivanje djelovanja bioloških zakona. Želeći dijete, odgovorni roditelji uključuju velikodušnost, razboritost valjan razlog za odgodu začeća, okolnosti odgoja novog djeteta, odgoj već rođene djece, svoje zdravlje, doba međusobne napetosti, situaciju velike zajednice, te zahtjevi vjere i crkve. U odnosu prema urođenim nagonima i duševnim osjećajima ono znači potrebno gospodarenje koje nad njima moraju vršiti razum i volja. Ostvarivanje odgovornoga roditeljstva uključuje da bračni drugovi u potpunosti priznaju vlastite dužnosti prema Bogu, prema samima sebi, prema obitelji i ljudskom društvu u ispravnom redoslijedu vrjednota. Crkva opominje ljude na opsluživanje normi naravnoga zakona i na svrhu bračnog čina.
Učiteljstvo se temelji na neraskidivoj vezi između dvojakoga smisla bračnoga čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja i čovjek to ne smije samovoljno raskinuti. U braku supružnici ostvaruju smisao uzajamne i istinske ljubavi i svoju usmjerenost prema visokoj zadaći roditeljstva na koju je čovjek pozvan. Ako postoje opravdani razlozi da se porođaji učine rjeđima, Crkva uči da je tada dopušteno voditi računa o prirodnim mijenama i na taj način regulirati broj porođaja, a da se ne povrijede moralna načela.[HV13] Prvi put je u Crkvi o planiranju obitelji progovorio papa Pio XII. 1951. u svom govoru primaljama između ostalog je rekao da neke obitelji mogu imati dostatne razloge da nemaju veći broj djece. Povremena svrsishodna apstinencija ne šteti bračnoj ljubavi, već joj pridaje višu ljudsku vrijednost. Njom bračni drugovi cjelovito razvijaju svoje osobe i obogaćuju se duhovnim vrjednotama i spremni su na dijalog.
Plodnost je dar
Ljubav po svojoj naravi teži da bude plodna. Dijete niče iz samog srca uzajamnog dara. Svi su svi roditelji pozvani pokazati svoju vjerničku zrelost kroz odgovornu brigu za djecu od trenutka njihova začeća do samostalne dobi, što podrazumijeva odgovorno spolno ponašanje supružnika, odgovornost kod rađanja i odgoja djece, posebno vjerskoga u suradnji sa župom i drugim odgojnim institucijama. Pitanje prihvaćanja dara života je pitanje ispita savjesti pred Gospodinom i odgovor na pitanje: “O Bože, zar si pozvao nas?”.
Majka Crkva
Crkva koja svojom majčinskom brigom vodi računa o obiteljima kroz svoje pastoralne mogućnosti uključujući i dijeljenje sakramenata. očekuje od svojih vjernika da uvijek budu načelno otvoreni životu. Preporučuje supružnicima korištenje dopuštenih prirodnih metoda planiranja obitelji koje ne narušavaju smisao ni prirodnost bračnog čina u sjedinjenju i usmjerenosti rađanju. Čovjeku kao cjelovitom biću dolikuje i cjelovit pristup seksualnosti koja obuhvaća govor dvaju tijela združenih u ljubavi i mogućnost prokreacije novoga ljudskoga bića u zajedništvu sa Stvoriteljem koji daje duhovnu dušu. Jedino i pravo mjesto kršćanstvo njoj vidi u braku i bračnoj ljubavi.
U Marijinoj školi
Nikada nije bilo lako biti roditelj, tako ni danas. I Marija je to znala kad je i pitala: „Kako će to biti kada ja muža ne poznajem?! Gospodin koji daje Život pobrine se i za začeti Život. Ljudska nesavršenost ne može ništa bez povjerenja u Svemogućega Stvoritelja koji daruje Život, Ljubav i Milost. S povjerenjem u Svevišnjega moguće je biti i velikodušan roditelj koji je istodobno i razborit i odgovoran prihvaćanju života kao jedinstvenoga, neprocjenjivoga i neponovljivoga Božjega dara.
Sveta obitelj
U svojoj krhkosti, svjestan, roditeljske odgovornosti, brige i poteškoća, običan smrtnik koji nije apsolutni Gospodar života, pravo na život ne može prisvojiti samo sebi bez oslonca i povjerenja u Ljubav koja dariva život, milost i blagoslov sa svakim novim djetetom. Blago onima koji se trajno nadahnjuju na primjeru Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa te su u svojoj roditeljskoj odgovornost svjesni da su produžena Stvoriteljeva ruka i sukreatori novoga ljudskoga bića.
Život je prošao kroz mene,
ali ne i za mene.
Život je prošao kroz mene,
ali ne i za mene.
Život je prošao kroz mene;
ali za Tebe Bože.



1 komentar
Izvrstan članak.
Pitam se koliko danas, poglavito najviši kler, stoji iza ovoga!?
Komentari nisu aktivni.