Ivica Sabljo čovjek je koji nije krenuo put Zapada, nego je ostao u svom Rakitnu, vjeran obitelji i zemlji na kojoj je podigao farmu i izgradio uspješnu priču
“Ne treba bježati od onoga što već imamo. Naši su preci ovdje opstali u mnogo težim vremenima i mi nemamo pravo tvrditi da nam je teško uz sve mogućnosti koje danas postoje. Rakitno je danas je mjesto u kojem se zaista može živjeti.”
Ivica Sabljo čovjek je koji nije krenuo put Zapada, nego je ostao u svom Rakitnu, vjeran obitelji i zemlji na kojoj je podigao farmu i izgradio uspješnu priču. Na njegovoj farmi danas žive krave, svinje, koze, bikovi i ovce.
Oženjen je i otac petero djece
Krave su ograđene električnim pastirom, hrane se prirodno i tijekom cijelog dana borave na otvorenom. Pokazujući telad, Ivica objašnjava da su odrasla u prirodi, bez ijednog dana provedenog zatvorena u štali.
Na pitanje zašto nije otišao na Zapad, odgovara: “Živio sam u Hrvatskoj dok sam bio srednjoškolac, ali sam brzo shvatio da gradski život nije za mene.”
Oženjen je i otac petero djece. Na farmi danas ima oko 70 grla krava, teladi i bikova, 50-ak ovaca i 20-ak koza. U posao, kaže, uključeni su svi – supruga i svih petero djece. Djecu je odlučio odgajati u radničkom okruženju jer, kako kaže, sve je stvar organizacije. “Kada svatko svoj dio posla odradi, nema problema”, objašnjava dok govori o tome kako uspije stići obaviti sve obveze.
Na pitanje je li ikada pomislio napustiti sve i otići, odgovara da nije. “Ne treba bježati od onoga što već imamo. Naši su preci ovdje opstali u mnogo težim vremenima i mi nemamo pravo tvrditi da nam je teško uz sve mogućnosti koje danas postoje. Rakitno je nekada bilo ‘slijepo crijevo’, a danas je mjesto u kojem se zaista može živjeti.”
Ističe i da u Rakitnu sve više mladih ostaje nakon završetka školovanja te se bore, rade i grade svoj život ondje gdje su odrasli.
