Sve ono što predstavljaju Hrvati u Srbiji pretvorilo se u Bunjevce i tavankutski atar
Od kada su se u subotičkom bunjevačkom ataru kurtalisali svog Bunjevca Stvoritelja, Bunjevcima koje je stvorio (a koji ga sada pljuju za ono što za njih nije uradio, a mogao je kao Stvoritelj) procvijetale su ruže! To čini sretnim i sve Hrvate u cijeloj Srbiji, od Novog Sada do Niša, jer:
– u Tavankutu će uskoro poteći voda iz subotičkog vodovoda,
– u Tavankutu će uskoro početi sa radom hrvatski vrtić na srpskom jeziku budući da je u bunjevačkom sporu „Vojnić vs. Vojnić“ („anđeli čuvari dahrvati“ protiv „naše nehrvatske radosti“, iliti Bunjevka dahrvatica Vojnić protiv Bunjevca nehrvata istog prezimena!) intervenirao hrvatski ministar spoljnih i europskih poslova, a u skladu s međunarodnim obvezama, uključujući Okvirnu konvenciju Vijeća Europe i Sporazum Hrvatske i Srbije o zaštiti prava nacionalnih manjina (hrvatskim vrtićima u Srijemu se takva radost ne može dogoditi jer ih nema),
– u Tavankutu su Bunjevcu (valjda dahrvatu) Antunu Tumbasu ove godine dobro rodile jabuke,
– samo tavankutske dahrvatske bunjevačke paprike otkupljuje „Podravka“ po višoj cijeni od tržišne (!),
– u Tavankutu i Maloj Bosni poljski putevi su dobili „cementnu stabilizaciju“, što god to značilo za jedne i druge Bunjevce,
– nikad u povijesti u Srbiji nije bilo više upisanih bunjevačkih dahrvatskih prvašića u škole u kojima se nastava izvodi na hrvatskom jeziku (valjda na bunjevačkoj ikavici),
– organiziran je autobuski prijevoz svih takvih učenika u cijeloj Srbiji u škole u kojima se izvodi takva nastava, i to na linijama:
linija 1: Klisa – Šandor – Prozivka – škola,
linija 2: Mali Bajmok – Bajski put – Zorka – obje škole,
linija 3: Radanovac – Kertvaroš – centar – obje škole i
linija 4: Tavankut i okolna sela – OŠ »Matija Gubec« (od kojih prve tri linije obuhvaćaju učenike OŠ »Matko Vuković« i OŠ »Ivan Milutinović« u Subotici, dok je četvrta za učenike OŠ »Matija Gubec« u Tavankutu),
Nacionalna vijeće i politika
Svim hrvatskim studentima u Srbiji putokaz je matica iz Subotice, dahrvatska Bunjevka Jasna Vojnić, saborska zastupnica HDZ-a u Hrvatskoj i predsjednica HNV-a u Srbiji (iako se nacionalna vijeća po zakonu ne smiju baviti politikom).
– nikad u povijesti u Srbiji nije bilo više hrvatskih studenata o čemu su govorili njihova matica i studenti: Josipa Dulić, koja studira u Zagrebu, Dunja Šimić, koja studira u Osijeku, Dario Tumbas, koji studira u Vukovaru, i Katarina Piuković, koja studira u Novom Sadu (3:1 za Bunjevce dahrvate!),
Hrvatski studenti u Srbiji su od mamice, pardon, matice u Subotici dobili milku, vodu-vodu, nešto crveno kao za misu zadušnicu, jedan primjerak dahrvatskog bunjevačkog režimskog lista koji “piše o životu Hrvata u Srbiji” i bakšiš za studije, a tu je i pravi “stup obrazovanja” svih Hrvata u Srbiji, dahrvatska Bunjevka Nataša Stipančević (udata Francuz), učiteljica u Osnovnim školama u Đurđinu i Žedniku
Vesela lica hrvatskih studenata u Srbiji zbog bakšiša koji su im velikodušno i maestralno darivale dahrvatske Bunjevke Jasna i Nataša
– sjednica dahrvatskog nacionalnog vijeća je drugi put u povijesti u Srbiji održana u Beogradu tako što su Bunjevci iz Subotice došli u Beograd i vratili se poslije sjednice u Suboticu, što je protumačeno kao konačna prisutnost Hrvata i u glavnom gradu Srbije, jer su stalno prisutni originalni beogradski Hrvati nepodobni, posebno njihova intelektualna elita, i potpuno su nesposobni da organiziraju bilo što, pa im Bunjevci dahrvati iz Subotice zato i ne daju ni novac ni funkcije,
– u “Bunjevačkom kolu” u Subotici održan je veliki “Festival bunjevački pisama” (pobjednik je pisma “Pisma bunjevačka”), kao i najveća kulturna manifestacija Hrvata u Srbiji “Bunjevci bez granica”, a nazočio im je stožer hrvatske manjinske zajednice u Srbiji, članovi dvije bunjevačke dahrvatske obitelji iz Subotice i jedan bunjevački pop za jedne i druge Bunjevce (kao nekada Blaško),
Najodaniji Stvoriteljev poltron, Bunjevac dahrvat Marin Piuković iz Subotice, je odmah preletio u tabor Stvoriteljeve protivnice i odmah je imenovan za upravitelja profesionalne hrvatske ustanove Fondacija “A. G. Matoš” u Beogradu, gdje je prvi put u povijesti Beograda već spomenuta Bunjevka, dahrvatica Nataša, održala prvi čas na hrvatskom jeziku (valjda na bunjevačkoj ikavici), zatim je Marin, na Jasnin prijedlog, postao i glavni član tročlanog Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske ispred svih Hrvata iz Republike Srbije!!!
– jedina nošnja Hrvata iz Srbije koja se mogla vidjeti ove godine na “Vinkovačkoj jeseni” je bunjevačka dahrvatska nošnja, potpuno ista kao bunjevačka nehrvatska nošnja!
I tako u beskraj, dvadeset godina, od kako su sve “hrvatske” krovne institucije u Subotici u rukama Bunjevaca koji su dobro plaćeni hrvatskim novcem zato što kažu da su u isto vrijeme i Hrvati, nasuprot druge polovice Bunjevaca koji neće ni da čuju da su u bilo kakvoj vezi s Hrvatima, iako su u tesnoj rodbinskoj, prijateljskoj i svakoj drugoj vezi s Bunjevcima koji kažu da su i Hrvati!!!
No, otkako nema Bunjevca Stvoritelja, kojeg se nekim čudom i Zagreb odrekao, presretni su i svi Hrvati u Hrvatskoj jer sada znaju da milijuni njihovih eura za pomoć Hrvatima u Srbiji konačno odlaze u prave ruke!
Sve sasvim logično, jasno, transparentno i ispravno, ali samo za one Hrvate koji se daju šišati kao ovce!
