Tuđmanova politika trebala je biti putokaz slijedećim političkim naraštajima
I dok danas oporba u Hrvatskoj cvili od jada i nemoći te pokazuje svu svoju političku jalovost, recentna politička zbivanja u Hrvatskoj idu svojim uobičajenim tokom. Politička oporba, a tu prije svega mislim na SDP i Možemo!, umjesto da se bave krucijalnim stvarima, bitnim za hrvatsku državu i njezine građane, oni u prvi plan, kak ti njihove ozbiljne politike, forsiraju kojekakve relikte iz prošlosti, poput “Za dom spremni”, bave se ustaštvom i Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH), kao da je to od presudne važnosti za boljitak svih nas. Žalosno je slušati iz dana u dan jadikovke oporbe koja je u opoziciji već deset godina, a kako stvari stoje, tako će biti i narednih desetak godina.
Sterilna oporba
Danas među političkom oporbom nema niti jednog političara koji bi bio sposoban artikulirati glavne probleme hrvatske države i ponuditi hrvatskim građanima suvisli politički program. Zadnji među njima koji je to umio bio je pokojni Ivica Račan. Smrću Račana, u SDP-u je ostala jedna velika pukotina koja je danas dosegla takve razmjere, da je gotovo nemoguće premostiti taj jaz. Ovakva oporba osuđena je biti u daljnjem političkom mraku i lajati na mjesec.
Vrijeme u koje pišem ove retke, je vrijeme kada je Hrvatska prije 25 godina izgubila svojeg najvećeg političara, oca hrvatske državnosti i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Franjo Tuđman – 14. svibnja 1992. – 10. prosinca 1999. svojom mudrom i učinkovitom politikom pokazao je svima kako se stvara hrvatska država, a ujedno, Tuđmanova politika trebala je biti putokaz slijedećim političkim naraštajima. Tuđman je bio jedinstven i neponovljiv. Tuđmanova povijesna zadaća bila je stvaranje hrvatske države i to mu je bilo stalno na pameti. Upravo je nevjerojatno sa kojom političkom i svakom drugom umješnošću, je Tuđman ostvario gotovo tisućljetni san generacija i generacija Hrvata koji su sanjali Hrvatsku kao samostalnu, suverenu i slobodnu državu. U njegovom oku tinjala je stalno iskra, iz koje se moglo vidjeti sva Tuđmanova odlučnost da Hrvati konačno dobiju svoju državu. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu, Hrvati danas uživaju blagodati vlastite države.
Mnoge tiskovine zabilježile su smrt dr. Franje Tuđmana, a ja bih ovom prilikom spomenuo dvije: “Globus” od 1. prosinca 1999. godine u kojem je na drugoj stranici jednim djelom objavljena poslanica predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana 5. kolovoza 1997. godine u Zagrebu. Zbog njezine važnosti i sjećanja na pokojnog dr. Franju Tuđmana donosimo tekst objavljen u “Globusu”.
“Naraštajima našega doba povijest je dodijelila ispunjenje devetostoljetnog hrvatskog sna. Programom nacionalnog preporoda, koji je pozivom na pomirbu zavađenog i rastrojenog hrvatstva i domovinske i iseljene Hrvatske, obuhvatio sve stališe i sve naraštaje, ostvarili smo najviše nacionalne i slobodarske ciljeve, za koje su živjeli, i umirali, hrvatski ljudi tijekom duge, tegobne i neizvjesne povijesti…
…Uvjeren sam da će hrvatski narod – koji je pod svojim razboritim i odlučnim vodstvom, i u najtežim unutarnjim i vanjskim okolnostima – ostvario svoje povijesne ciljeve, znati sačuvati i učvrstiti sve stečevine svoje nad životne borbe, za svoju slobodu i svoju državu.”
Kada je Hrvatska međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine diljem čitavog svijeta Hrvati su slavili taj trenutak, pa ćemo ovom prilikom citirati “Glasnik” Hrvatske seljačke stranke iz Vancouvera od 15. siječnja 1992. godine koji je prenio poruku dr. Franje Tuđmana glede međunarodnog priznanja Hrvatske.
„MEDJUNARODNO JE PRIZNATA: SUVERENA SAMOSTALNA DRŽAVA HRVATSKA
PORUKA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE POVODOM MEDJUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE 15. siječnja 1992.
Hrvatice i Hrvati, štovani građani Hrvatske!
Današnji dan, 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u sveukupnu, četrnaest-stoljetnu povijest hrvatskoga naroda na ovome za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana.
Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne sveze s bivšom Jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je, evo, i međunarodno priznanje svoje neovisnosti.
Očuvavši u tijeku cijele svoje povijesti usprkos svim zlehudim nedaćama i ograničenjima – svoju nacionalnu i državnu samobitnost, Hrvatska se, nakon punih devet stoljeća, vraća u međunarodnu zajednicu, kao slobodna i međunarodno priznata država.
Čin međunarodnoga priznanja Hrvatske od svih država Europske Zajednice, ima posebno, povijesno značenje stoga, što se nakon toga više ne može dovoditi u pitanje raspad Jugoslavije i međunarodno priznanje samostalnosti Hrvatske i u okviru svjetske zajednice OUN.
Odluku o međunarodnom priznanju Hrvatske donijele su već i prije današnjeg dana: Sveta Stolica, Njemačka, Belgija, Island Švedska, Slovenija, Ukrajina, Litva, Letonija, Estonija, Malta, San Marino.
Na osnovi zajedničke odluke na današnji dan, to su učinile sve države, članice Europske zajednice:
– Kraljevina Belgija
– Kraljevina Danska
– Republika Francuska
– Republika Grčka
– Republika Irska
– Republika Italija
– Veliko vojvodstvo Luksemburga
– Kraljevina Nizozemska
– Savezna Republika Njemačka
– Republika Portugal
– Kraljevina Španjolska
– Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske
Na današnji dan odluku o priznanju Hrvatske donijele su još i Austrija, Švicarska, Kanada, Norveška, Bugarska, Madžarska, a donijet će jamačno i druge zemlje ovih sati i dana.
Vjerujemo, da će to uskoro učiniti i preostale europske države, i mnoge druge izvaneuropske zemlje, među kojima i SAD i Rusija.
Priznajući Hrvatsku, Europa je osvjedočila i sebe u ovom novom dobu demokracije i samoodređenja naroda.
Hrvatska, svoja i suverena, neće iznevjeriti svoju Europu i slobodan svijet. Ona želi biti njihova zbiljska sastavnica u izgradnji novoga duhovnoga obzorja i međunarodnoga poretka mira i suradnje među narodima.
Činom međunarodnoga priznanja otvara se novo razdoblje u povijesti hrvatskoga naroda.
Za oživotvorenje pune samo stalnosti i neovisnosti Hrvatske dali su svoj obol, u pregnućima i žrtvama, svi naraštaji u tijeku naše napaćene, ali i slavne prošlosti.
U taj vjekovima sanjani, a sada ostvareni, cilj, ugrađeni su i velebni napori, stradanja i žrtve ljudi naših dana, podjednako domovinske i raseljene Hrvatske.
Postigli smo to odlučnošću razboritošću, s kojom smo krenuli u preporod hrvatskoga nacionalnog bića i u demokratsku preobrazbu Hrvatske s geslom: Odlučimo sami o svojoj sudbini.
Pred nama je zadaća, da dokažemo kako možemo biti dobri i mudri gospodari u svojoj slobodi: svoji na svome, u interesu blago stanja i sreće svih građana Hrvatske.
Pred nama je isto tako zadaća da svijetu, koji nas je priznao i koji će to ubuduće učiniti, pa i onome što bi nas još uvijek htio poricati, vjerodostojno dokažemo da će demokratska Hrvatska biti dostojan sudionik najnaprednijih težnji slobodna svijeta.
Ne dvojim da će Hrvatski narod i svi građani Hrvatske, znati ispuniti sve te zadaće u novim, posve izmijenjenim, ali bitno povoljnijim povijesnim okolnostima.
Ne dvojim zato, što nikada nisam posumnjao, i što duboko vjerujem u izvorne silnice i stvaralačku snagu naših ljudi i hrvatsko ga naroda u cjelini.
Održali smo se u prošlosti, pobijedili u sadašnjosti, naša je i budućnost.
Neka je vječni spomen i slava svima onima koji su svojim životima i djelom pridonijeli oživotvorenju vjekovnog sna: slobodne i suverene, neovisne i međunarodno priznate države – HRVATSKE.
Dr. Franjo Tuđman“
Tuđman nam je u amanet ostavio hrvatsku državu, ali i svu svoju političku baštinu iz koje svi mi, a pogotovo hrvatski političari imamo što za učiti. Na svima nama je da sačuvamo našu Hrvatsku upravo na način i političkim umijećem, istim onim kojim je i stvorena zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu. Time ćemo se na najbolji mogući način odužiti prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.
