Protuhrvatski prosvjedi rezultat su kontinuirane financijske potpore HDZ-a ljevičarskoj ultraškoj mreži, koja gravitira prema velikosrpstvu

Slučaj časne sestre Marije Zrno postao je više od incidenta, postao je simbol nepovjerenja u institucije, odnosno simbol straha od sustava

 

• Prije tjedan dana najprije je u medijima objavljeno da je „nepoznati muškarac“ izbo nožem u predjelu „abdomena“ časnu sestru u Malešnici u Zagrebu. Ni MUP, a ni Vlada RH nisu govorili o tom događaju, a trebali su izvijestiti javnost, jer je cijela stvar otišla jako daleko. Predaleko. MUP je makar morao izjaviti da nema podataka o tom događaju. Onda su uslijedile medijske patke, umotvorine, koje su dovele do različitih zaključivanja. Maxportal je prvi objavio identitet ozlijeđene časne sestre da se zove Marija Tatjana Zrno i da je iz Tomislavgrada (https://www.maxportal.hr/vijesti/ovo-je-casna-sestra-napadnuta-u-zagrebu/). Dugi medij koji je izašao s identitetom časne sestre Zrno je slovenska Nova 24 TV, gdje je Sara Kovač napisala da je meta terorističkoga napada „bila 34-godišnja časna sestra Marija Tatjana Zrno“ (https://nova24tv.si/novo-o-teroristicnem-napadu-v-zagrebu-migranta-naj-bi-zmotil-kriz-okoli-vratu-redovnice/). Slovenska Nova 24 TV je napisala i ovo: »Tijekom povratka u samostan, napao ju je čovjek koji je vikao “Allah Akbar” i ubo je u trbuh. Također smo primili njezine medicinske kartone. Prema do sada dostupnim informacijama, napad je izveo 26-godišnji afganistanski ilegalni migrant koji je prethodno bio liječen od zlostavljanja i krađe. Prema svjedocima i neslužbenim informacijama iz istrage, počinitelj je bio posebno uznemiren križem koji je časna sestra nosila oko vrata. Upravo bi taj vjerski simbol trebao postati uzrok njegovog nasilnog čina. Napadač je uhićen nakon incidenta, a policija smatra slučaj potencijalnim zločinom s elementima religijski motivirane mržnje, tako da je u istragu bio uključen i Hrvatski protuteroristički ured. Sjetite se da je došla u KBC bolnicu “Sisters of Mercy” u pratnji druge osobe, gdje je primljena oko 15 sati. Bolnica je priopćila da nije u opasnosti od života, ali je odmah bila uključena u daljnje liječenje«. U međuvremenu ipak je policija tek u utorak, četiri dana kasnije od ozljeđivanja časne sestre, objavila da ona nije napadnuta, nego da se samoozlijedila.

Nije smjelo doći do misterija

• U međuvremenu javljali su se u medijima razni dušobrižnici, i namjerni, i nedobronamjerni, spominjali Šujicu kao mjesto sestrina rođenja… Posebno iz razloga što je dotična časna sestra otprije poznata u javnosti kao velika nogometna zaljubljenica i obožavateljica hrvatske nogometne vrste. Pod one „nedobronamjerne“ svakako mislim naknadno oglašavanje Josipa Popovca, ravnatelja Agencije za elektroničke medije, koji je u svojoj izjavi popovao da, „bez obzira na to koliko se intrigantne stvari događale, da se pričeka dobivanje stvarnih činjenica, da se rasvijetle sve okolnosti i da se onda na temelju toga piše, a ne na temelju spekulacija, glasina ili ciljanih dezinformacija”. Ako itko ne bi smio nikoga podučavati i dijeliti savjete, onda je to ova agencija koja se zauvijek srozala još u vrijeme vladavine Mirjane Rakić. Pozitivno je što su se kratkim priopćenjem – iako također kasno – oglasile časne sestre iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga Provincija Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb, kojoj i sama pripada č.s. Zrno priopćenjem u kojem između ostaloga kažu da „ukazujući na važnost zaštite dostojanstva i integriteta svake osobe Provincija i Družba iskazuju svoju blizinu i podršku te spremnost na svaku daljnju pomoć sestri Mariji i pozivaju na razumijevanje i zajedništvo u molitvi“. Od njih smo napokon saznali kako se ustvari zove sporna časna sestra, a zove Marija (Tajana) Zrno, a ne Marija (Tatjana) Zrno.

Prisilne hospitalizacije

• Iako nije bilo ozljeđivanja od druge osobe časne sestre Zrno, korisno je pogledati kako je taj slučaj obradio Ivan Vohrić na društvenim mrežama, koji je o sebi napisao: »Ja sam Ivan Vohrić, vlasnik mrežne stranice i FB grupe “SKRIVENA POVIJEST” te autor više napravljenih video zapisa o istini iz Domovinskog rata o patnji Hrvatskog naroda i Hrvatskih branitelja koji su položili svoje živote kako bi Hrvatska napokon bila nezavisna i slobodna« (https://skrivena-povijest.com/informacije/). U poduljem tekstu već u naslovu Vohrić se pita: »Psihijatrija – zaštita slabih ili sredstvo pritiska?«, što nam odmah govori čime se u tom tekstu bavi, a to i sâm u nastavku navaljuje: »Slučaj s. Marije Zrno u svjetlu spornih prisilnih hospitalizacija u Hrvatskoj« (https://ivan.com.hr/2025/12/02/marija-zrno/?fbclid=Iwd). Budući je Ivan Vohrić bivši kriminalistički službenik MUP-a govorio je o tomu kako taj sustav djeluje iznutra, te piše: »…godinama sam gledao kako sustav djeluje iznutra: profesionalnost i poštenje mnogih službenika, ali i konstrukcije, pritiske, diskreditacije te uklanjanje pojedinaca koji su u određenom trenutku postali „nepogodni“«. Članak je podijelio na devet točaka: 1) Što znamo – i što se prešućuje – u slučaju s. Marije Zrno; 2) Zašto javnost ne vjeruje? – Jer ovo nije prvi put; 3) Primjeri spornih prisilnih hospitalizacija u RH; 4) Marko Francisković – politički aktivist kao prijetnja; 5) Slučaj kriminalističke službenice Ane Marije Braim – najopasniji presedan Slučaj Ane Marije Braim (Bunjac) posebno je važan jer se radi o insajderu unutar MUP-a; 6) Presuda Europskog suda za ljudska prava; 7) Šira slika: Migranti, politika i narativi koji se moraju „čuvati“; 8) Ne tvrdim ništa – ali ova pitanja su logična i nužna; 9) Zaključak: Zašto sustav nema pravo tražiti povjerenje. A u zaključku Vohrić je napisao: »Na temelju svih navedenih primjera – od Kvesić do Franciskovića, od Braim do M. S. protiv Hrvatske – potpuno je razumljivo da građani danas ne vjeruju službenim verzijama. Slučaj s. Marije Zrno zato je postao više od incidenta: postao je simbol. Simbol nepovjerenja u institucije. Simbol straha od sustava. Simbol borbe između službenog narativa i građanske percepcije. Simbol političke nervoze oko migrantskog pitanja i sigurnosti. Ne tvrdim što je istina. Ali tvrdim da ćemo je saznati samo ako ne prestanemo postavljati pitanja. Jer šutnja je uvijek bila najbolji saveznik zloupotreba.«

Hrvatska financira svoje rušenje

• O velikosrpskim, ljevičarskim, projugoslavenskim, neopartizanskim, neokomunističkim, globalističkim…, ustvari primitivnim skupovima u četiri hrvatska grada puno je izrečeno. Oglasili su se čak i čelni ljudi vladajuće stranke i dosta dobro locirali stanje stvari i otkud odjednom toliko mržnje, toliko crnila, toliko komunizma, toliko lenjinizma i staljinizma, toliko velikosrpstva, orjunaštva i svakoga drugog zla koje se prelilo i na hrvatske trgove i ulice. Ali da ne idemo ni u patetiku, a ni u bespotrebno nabrajanje onih gluposti, ali opasnih gluposti koje su na tim skupovima izgovorene ili nošene na plakatima, pročitajmo što je o tom svemu napisao novinar i urednik Gordan Malić, koji je i sâm, i ne tako davno, zastupao slične propale ideologije: »HDZ je ozbiljno pogriješio s Pupovcem, SNV-om i udrugama – Velikosrpska izložba legata Dejana Medakovića, srbijanskog akademika, potpisnika Memoranduma SANU-a, jednog u nizu dokumenata srpske hegemonije, otkrila je dvije važne stvari. Prva, uloga predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj postala je prvotna u društvu. Dugogodišnjim inženjeringom kroz medije koje svi financiramo, i istomišljenike u većini drugih medija, etablirano je postjugoslavenstvo kao ideologija koja, među ostalim, promovira progresivne vrijednosti socijalističkog režima: ženska i manjinska prava kao supstitut za nedostatak ljudskih prava, bratstvo i jedinstvo kao zamjena za inkluzivnost u jednopartijskom društvu, i internacionalizam – danas ponovno jednu od dominantnijih ideologija otvoreno suprotstavljen konzervativizmu i nacionalizmu. Ukratko, socijalističku diktaturu i propalu državu uspjeli su preobraziti u uzornu post/utopiju za mnoge mlade i obrazovane ljude, a to se najbolje vidjelo na jučerašnjem prosvjedu.

Oko Pupovca se okupio sav šljam propalih i globalizacijskih politika 

• Srpska zajednica time je, zaslugom svojih predstavnika, unatoč svojoj maloj brojnosti vratila jedan dio društvenih i političkih utjecaja koje je imala u socijalizmu. Tu svoju poziciju spremni su braniti opskurnom i subverzivnom medijskom politikom svojih izdanja i kulturnih projekata u kojima se zastupaju vrijednosti jugoslavenskog socijalističkog poretka ili sovjetske revolucije. Milorad Pupovac mogao je odabrati smjer umjerene konzervativnosti, europskog socijalizma, Pribićevićevske nacionalno-građanske politike, ali odabrao je isključivost koju kritizira kod drugih… Pored toga kulturna politika SNV-a uspjela je pridobiti tzv. antifašiste i dio seksualnih manjina, pa tako mnoge članove ili dužnosnike SNV-a nalazimo u organizacijama antifašista ili LGBTQ udrugama. Njegova politika i subverzivna komponentna SNV-ovih izdanja dovela je do odgovora na desnici, vratila je desnicu u Sabor na velika vrata, a on osobno postao je najnepopularniji političar u Hrvatskoj. Ne samo među desničarima, nego u općoj populaciji.

Sanader je HDZ načeo, a Plenković ga dotukao

• Tko očekuje da se nepopularnost srpskog vođe ne prenese i na Srbe u Hrvatskoj, taj o društvenim kretanjima nema pojma. Odgovor desnice Pupovac je pretvorio u novo srpsko mučeništvo, pa danas u izdanjima SNV-a i Prosvjete možete čitati o Srbima kao manjini koja je ugrožena u Hrvatskoj ili joj prijeti istrjebljenje. Prvi po ugroženosti trebali bi biti i prvi na budžetu, ali i prvi među manjinama što je uloga koju su u suvremenom američkom društvu sebi pripisali predstavnici crnačke zajednice. Njima je dozvoljeno što nije drugima, pa i ono što drugi ne žele. Druga važna stvar koju smo otkrili je profiliranje HDZ-a iz pokreta u stranku. On je danas na ideološkom planu gotovo preslika njemačkog CDU-a iz vremena Angele Merkel. Uspješan, inkluzivan, liberalan. Idealan za povoljna vremena, ali kratkog dosega vizije. HDZ je danas liberalno konzervativna stranka koja ima problema sa svojom desničarskom popudbinom, dok joj ljevičari i liberali i dalje ne vjeruju. Jučerašnji prosvjed, između ostalog, rezultat je HDZ-ove kontinuirane financijske potpore ljevičarskoj ultraškoj mreži koja gravitira SNV-u, a etablirala se među dijelom mladih sveučilištaraca, u srpskoj manjini i na medijsko-kulturnoj sceni jer je HDZ, još od vremena Sanadera, identitetsku politiku u potpunosti prepustio nevladinom sektoru, manjinama i udrugaškim kartelima kako među ljevičarima tako i među desnicom. To nije samo posao civilnih udruga, to je posao države, ozbiljan, zna se kojih resora, a zna se i kako. Zna se, ali se dela drugačije« (https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/gordan-malic-hdz-je-ozbiljno-pogrijesio-s-pupovcem-snv-om-i-udrugama/).

Plenković skoknuo do Luande da pronađe nove crnce

• Predsjednik Vlade Andrej Plenković uvijek nađe vremena da luta po svijetu, pa je tako skoknuo do Luande, glavnoga grada južnoafričke države Angole i sudjelovao na 7. sastanku na vrhu Europske unije i Afričke unije. Tema sastanka nosila je naslov „Promicanje mira i blagostanja putem učinkovitog multilateralizma”. U Luandu je skoknula i glavna eunijska globalizatorica predsjednica Europske komisije masonka Ursula von der Leyen. Ovaj skup kao skup nije toliko važan, za nas Hrvate je važno o čemu se tamo raspravljalo, a još važnije što je naš „premijer“ tom prilikom rekao. A već po dolasku u Angolu Plenković je rekao da će se, između ostaloga, razgovarati „o jačanju mulilateralizma“, „suzbijanju ilegalnih migracija“ te o potpori Africi kroz Program Global Gateway, vrijedan čak 150 milijardi eura. Dakle, ima novaca za uvoz crne radne snage u Europu. Na službenoj vladinoj mrežnoj stranici (https://vlada.gov.hr/vijesti/celnici-europe-i-afrike-o-energetskoj-i-gospodarskoj-suradnji-suzbijanju-ilegalnih-migracija-miru-i-sigurnosti/45388) napisano je da je Plenković našim novinarima koji su otišli s njime u Luandu rekao da je Afrika poznata po „demografskoj ekspanziji“, ali i po bogatstvu mineralnih ruda. U Luandi se sastao i s egipatskim kolegom Mostafom Madboulyjem, jer je „Egipat ključni partner Europskoj uniji u provedbi Pakta za Mediteran“, napisano je.

Višak Afrikanaca preseliti u Europu!?

• Sada slijedimo dio onoga što je napisano na službenim stranicama Hrvatske vlade što me brine, a napisano je da je Plenković, govoreći o demografskom bumu u Africi, da Afrika danas ima više od 1,5 milijarde stanovnika, a očekuje se da će do 2050. imati 2,5 milijarde stanovnika, dok Europa demografski stagnira, što znači da je otvoreno najavio zamjenu stanovništva, odnosno uvoz crne radne snage u Europu. O uvozu crnaca i drugih iz Afrike nije Plenković baš doslovno to tako rekao, on je to lukavije izrekao: „Taj element velikog demografskog rasta cijelog kontinenta bit će ključan u razvijanju daljnjih odnosa, i to prije svega sprječavanja nezakonitih migracija i pomaganja afričkim zemljama da se osnaže i institucionalno i gospodarski i obrazovanjem i stvaranjem civilizacijskim preduvjeta da ljudi žive normalno, što je smisao instrumenta Global Gateway“, što je ustvari isto što i ja tvrdim samo ne koristim razne vrste izgovora. U nastavku je Plenković govorio globalizacijskim rječnikom da će se sada EU i Afrika „međusobno pomagati u kontekstu multilateralnog upravljanja svijetom“. Ponavljam Plenkovićeve riječi, da ćemo se „međusobno pomagati u kontekstu multilateralnog upravljanja svijetom“! Još treba dodati kako je na službenoj Vladinoj stranici najprije i ovo napisano: »Mladi će u budućnosti najviše oblikovati odnos Afričke unije i EU-a i stoga ih moramo dalje osnaživati i stvarati prilike za rad, stvaranje i inovacije. Hrvatska održava sustav stipendija i stručnih razmjena s afričkim zemljama, koji ćemo proširiti u godinama koje dolaze«, ali uskoro obrisano. A obrisano je jer pod „mladi“ ne misli se na mlade Hrvate, nego na mlade Afrikance, kojima Hrvatska treba „stvarati prilike za rad, stvaranje i inovacije“. E, sad, da će mladi Afrikanci raditi na inovacijama nikomu nije jasno, možda jedino Plenkoviću!

Plenković još uvijek čuva Tomaševićeva leđa

• »U Zagrebu je “pao” Tomaševićev direktor psihijatrijske bolnice Jankomir. Zove se Vladimir Grošić i sumnjiče ga da je radove na bolnici namjerno rascjepkao na 66 natječaja kako bi pogodovao određenim tvrtkama za poslove vrijedne gotovo dva milijuna eura. I da je to činio zajedno s glavnom sestrom i još nekim ljudima. Nimalo rijedak obrazac u Hrvatskoj, no ovaj put u području izravne političke odgovornosti gradonačelnika Tomislava Tomaševića i zagrebačke gradske vlasti koju čine Možemo i SDP. Je li se pravda za Jankomir počela raspletati onog dana kad je gradonačelnik Tomašević naredio da se negativni rezultati interne gradske revizije iz Jankomira proslijede DORH-u, kao što tvrdi sam gradonačelnik Tomašević? Ili je DORH počeo kopati oko bolnice i godinu dana prije…«, piše Jutarnji list (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nakon-novog-skandala-tomasevic-i-mozemo-moraju-ozbiljno-preispitati-svoj-kult-nevinosti-15645335) i pita li se pita. A Plenković šuti li, šuti…

Izdaja, izdaja, izdaja…

• Da ne ponavljamo, udar na aktualnu hrvatsku vlast se nastavlja. Ovoga puta ne samo iz Londona i Pariza, nego otvoreno i iz Beograda. Ne volim Plenkovićevu vlast jer ne valja, ali još manje prihvaćam bilo kakvo tutorstvo sa strane. Jedno od takvih krije se u izdajničkom novinarstvu. Jedan od očitih primjera je Tomislav Klauški, koji je splitsku „Slobodanku“ zamijenio Večernjakovim bulevarskim listom „24 sata“, koji je kao i nekada dobri i utjecajni Večernjak zadnjih godina prešao u srbijansko većinsko vlasništvo (https://www.24sata.hr/news/plenkovic-je-vratio-svoj-hdz-na-karamarkove-postavke-i-postao-brana-normalnoj-hrvatskoj-1092068). Nedavno sam čitao i analizirao Sinišu Vukovića, po majci Hrvata s Brača, i mislio sam da se naš čovjek ne može više srozati u otvorenom rušenju hrvatske države i zagovaranju neke nove balkanske (čitaj: velikosrpske) federacije. Posebice jer je S. Vuković godinama bio novinar Fokusa i Hrvatskoga fokusa. I onda me razuvjeri Tomislav Klauški. Za razliku do Jasmina Klarića, koji navlači na unitarnu muslimansko-bošnjačku stranu, Klauški piše o ideologiji, ali ustvari zastupa spomenutu balkansku, velikosrpsku federaciju. Klauškijev rječnik svodi se na vrijeđanje najgore vrste. Koristi termine samo kako bi što više uvrijedio Hrvate, poput „crnokošuljaši“, „huškači“, „radikalna desnica“, „desničarska propaganda“, „oni koji urlaju“, „nasilnici“, „crnokapuljaši“, „ZDS nostalgičari“, „legalizatori ustaštva“, „kleronacionalisti“, „proustaška desnica“, „kleronacionalistička desnica“, „ekstremistička desnica“, „desna frakcija HDZ-a“, „potpiritelji sukoba i podjela“, „huligani“, „desničarski udari“… Ni nakon tolikih ružnih epiteta za svakoga čovjeka, a ne samo za novinara, njemu nije bilo dosta. Otišao je još dalje i svoje otrovne strjelice uperio prema A. Plenkoviću iako jako dobro zna da je on njegov bio i ostao. I istomišljenik i političar koji mora varirati u stalnoj političkoj borbi. A napad na Plenkovića od strane Klauškoga i njemu sličnih jugofila otvoreni je pokušaj rušenja bilo koje hrvatske vlasti pa tako i Plenkovićeve. Hoće li Klauški i njegovi simpatizeri i drugovi uspjeti. Ne će! Izgubit će kao i Srbi 1995. godine. Istina je uvijek bila i ostala jača od laži!

Daidža po zadatku

• Trenutačno vodeći franjevački „daidža“ u BiH, Ivo Marković, bio je na predstavljanju knjige “Aduti” bošnjačkoga TV novinara Mufida Memije u Bošnjačkom institutu Adil Zulfikarpašić u Sarajevu i, umjesto da je govorio o knjizi autora, on je, po već ustaljenom običaju, izvrijeđao pola kršćanskoga svijeta. Ustvari govorio je ono što je protukršćanski i protuhrvatski nastrojena publika htjela čuti. U svomu dodvoravanju militantnim muslimanima-Bošnjacima daidža Ivo odmah je lupio da se “u Bosni umjesto Boga obožava nacija”. Nije rekao slučajno “Bosna”, jer njemu je sva Hercegovina “ustaška”. Lagali bismo da nije nešto rekao i o Memijinoj knjizi, naslov njegove knjige “Aduti” iskoristio je da napadne Marka Perkovića Thompsona i pola milijuna gledatelja u Zagrebu da toga pjevača usporedi s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom da su obojica “kršćanski nacionalisti”! Toliko nisko može pasti samo daidža Ivo. Dodao je još jenu glupost da je moć religijâ u pokajanju i obraćenju, a da toga nema u “kršćanskom nacionalizmu”.

Ivo Marković govori poput najvećih muslimansko-bošnjačkih unitarnih i vjerskih fundamentalista

• U nastavku daidža Ivo, govoreći o srpskoj agresiji u prijašnjoj Jugoslaviji zaobišao je srpsku agresiju na Hrvatsku 1991. godine, nego je ponovno rekao ono što puk koji ga je slušao i gledao želi čuti da je “u ratu 1992.–1995. informacija bila oblik oružja u ratu koje su ratnici obilato koristili u stvaranju mržnje, dehumanizacije ljudi i mobilizacije za zločine”. Svoje izlaganje završio je na očekivani unitarni način zahvalivši autoru na knjizi koja će prema njemu koristiti na predstavljanju “naše osobe i naše misije”, kao i na putu “dobra naše domovine  Bosne i Hercegovine i njezina naroda”! Rekao je više i glasnije nego i najveći muslimansko-bošnjački unitarni i vjerski fundamentalist. I što je najgore, nije se i ne će posramiti svojih izdajničkih riječi. A ti i njihovi koji su ga slušali ubili su mu ne tako davno u rodnom selu Šušnju kod Zenice oca i još blizu stotinu rodbine i najmilijih i opet bi kada bi im se prilika ukazala. Zato još jednom treba ponoviti da su muslimani iz srednje Bosne tijekom agresije na tamošnje Hrvate ubili mu oca, 9 rođaka, 32 susjeda, 82 župljana rodne župe Brajkovići, a svi njegovi rođaci i susjedi i sva rodna župa bili su prognanstvu, dok su u njihovim kućama nekoliko godina živjeli muslimanski izbjeglice koje je pak on posjećivao i pomagao. I sad neka netko kaže da je ovaj čovjek normalan!? To su prepoznali i komentatori pa su napisali: »Jadna je država gdje popovi i efendije bistre politiku. A ovaj živi u Teheranu, pardon Sarajevu, pa ovako priča« (Ralle) i »Klasični fra po volji i želji reisa i sultana. Isti recept kao i za vrijeme Osmanlija« (Haram) radiosarajevo.ba/metromahala/teme/fra-ivo-markovic-trump-i-thompson-predstavljaju-vrijednosti-suprotne-krscanstvu/615978

Popularne slovenske robne marke napokon u hrvatskim rukama

• Dok je Martina Dalić na čelu Podravke u njoj se uvijek nešto zanimljivo događa. Ili se kupuje, ili se prodaje. Tako je iz te koprivničke kompanije stigla vijest da je sarajevski UPI Star See od osječkoga Žita, koji je u sastavu koprivničke prehrambene grupe, kupio slovenske brendove Šumi, Gorenjka, Herba, Mistica i Bali, koji su dosad bili u vlasništvu Podravke. Time je Podravka Grupa prodala poslovnu cjelinu Konditorstvo. Sada se postavlja pitanje tko stoji iza UPI Stara? Navodno stoji Rusmir Hrvić, što znači da je naš čovo, jer prezime je tu najvažnije, a ono nedvojbeno potvrđuje da je Hrvić Hrvat, ali mali Hrvat. A i njegovo ime Rusmir isto je jednostavno za objasniti. Podijelimo li ime Rusmir na dva dijela dobijemo Rus i mir, što znači da je Rusmir Hrvić i Hrvat i Rus, dakle, Slaven, a dodatak imena mir svakako objašnjava da je to čovjek koji je miran. I zato svi možemo biti zadovoljni. I kupci u Sarajevu, i prodavatelji u Koprivnici i Osijeku, i Slovenci koji su puno prije rasprodali te svoje brendove, a i Rusi u ovo njima ne baš naklonjeno vrijeme. A pogledao sam Rusmira Hrvića na vikipediji i na slici i sličan mi je na Halida Bešlića, a kako je Halidov ujak Omer Karlo Vrebac također bio Hrvat, onda sam još spokojniji. A spokoj dolazi i iz činjenice da je Hrvić rođen u Tešnju u kojem je rođen jedan od najvećih Hrvata iz Bosne – doglavnik Ademaga Mešić.

Donald Trump i progoni kršćana u Nigeriji

• Progoni kršćana u Africi traju desetljećima. U Nigeriji, najmnogoljudnijoj afričkoj državi, podjednak je broj muslimana i kršćana i kršćani ne progone i ne ubijaju muslimane, ali zato muslimani i progone i ubijaju kršćane. Do pojave Boko Harama, nigerijske islamističke organizacije 2002. godine, koja od 2009. djeluje kao džihadistička naoružana skupina, sukobi između muslimana i kršćana u Africi nisu bili toliko u javnosti poznati, ali otkako se Boko Haram pojavio i oružjem uvodi šerijatsko pravo na osvojena područja u svijetu se počelo o tomu govoriti, ali nedovoljno. Tek u drugom svom predsjedničkom mandatu američki predsjednik Donald Trump najprije je priprijetio južnoafričkim vladajućim crncima da prestanu s progonom i ubijanjem bijelaca, a onda je priprijetio i političkoj eliti u Nigeriji da zaustave ubijanje kršćana. Južnoafrički crni političari u početku su lagali da to nije istina, ali su kasnije priznali i za sada je stanje mirovanja.

Mahmoud Ali Youssouf brani Boko Haram

• S druge strane, u Nigeriji tamošnji muslimani političari imaju jednu drugu taktiku. Oni lažu na drukčiji način. Ne negiraju da Boko Haram i još neke druge džihadističke nigerijske skupine napadaju, progone i ubijaju kršćane, nego tvrde da oni još više ubijaju svoje muslimane od kršćana, što bi trebalo značiti da se Trump i drugi nemaju tu što miješati. Primjerice, predsjednik Komisije Afričke unije Mahmoud Ali Youssouf iz Džibutija ismijava Trumpa i kaže: „Nema genocida u sjevernoj Nigeriji. Dvaput razmislite prije nego što date takve izjave. Najveće žrtve Boko Harama su muslimani, a ne kršćani“. Otkako je Trump priprijetio da će poslati američku vojsku da razbije vojne postrojbe Boko Harama i protjera ih iz Nigerije najprije je došlo do zatišja, ali otkako su nigerijski politički čelnici muslimani, pa i čelni čovjek Afričke unije Mahmoud Ali Youssouf počeli lagati i ismijavati Trumpa džihadisti su ponovno krenuli u akcije otmicâ i ubijanja kršćana. Kako će se stanje u Nigeriji dalje odvijati zavisi od Trumpa. U Africi nema nikoga tko je voljan i u stanju zaustaviti pogrom kršćana. A još gora je situacija u Europskoj uniji koja šuruje s afričkim muslimanskim militantima, a i sam A. Plenković ugodno je u Luandi ćaskao s Mahmoudom Alijem Youssoufom.

Izgorio simbol SFRJ i režimskog novinarstva

• Budući je požar u neboderu Vjesnika još uvijek aktualan, a tako će godinama potrajati, nije naodmet pročitati kako je taj požar i sve oko njega na facebooku komentirao Marcel Holjevac: »Nije izgorio nikakav simbol Zagreba, nego simbol SFRJ i režimskog novinarstva. Vjesnik nikad nije bio nikakav “simbol Zagreba”, bio je tek jedan od prvih nebodera u gradu, pa se kao takav isticao jer je jednostavno stršao iznad svega okolnog. I nije da je stršao na naročito dobar način. Nije to bila loša arhitektura, ali nije bila niti naročita i bila je zakašnjela – modernistička zgrada projektirana pedesetih sagrađena je tek sedamdesetih, gradnja je trajala skoro dva desetljeća. Vjesnik nije simbol “neuspjele privatizacije”, jer nikad nije privatiziran. Simbol je državne nebrige za državno vlasništvo, i samo jasno podsjeća zašto su u socijalizmu sve zgrade, osim rijetkih novosagrađenih, izgledale sumorno, sivo i zapušteno. Vjesnik je u raspadu već 20 godina. Da nije sam od sebe izgorio, trebalo bi ga srušiti i tamo sagraditi nešto primjereno XXI. stoljeću, funkcionalno i estetikom. Ali sad će krenuti teorije da ga je netko zapalio da bi mogao graditi na tom zemljištu. I Vjesnik i zemljište su uglavnom većinom državni, ali da je država pametna, Vjesnik bi odavno bio srušen jer ta zgrada ne zadovoljava minimum standarda za moderne poslovne prostore. I da, sreća je da je bio napušten, jer je ta predivna SFRJ, država koja je brinula o čovjeku kao niti jedna druga, gradila zgrade poput Vjesnika, visoke ali bez ikakvih požarnih stubišta, s vertikalno povezanom ventilacijom preko koje se požar može širiti po katovima, ukratko klopke. Da se požar dogodio dok je Vjesnik bio naseljen, mrtvih bi bilo na stotine. Nitko ne bi mogao pobjeći iz te zamke. I naravno, ne bi bio kriv socijalizam koji je tu klopku sagradio ne vodeći nimalo računa o bilo kakvoj sigurnosti, nego “mrski kapitalizam” u kojem eto zbog pohlepe gore zgrade pune papira i neispravnih električnih instalacija koje nisu održavane desetljećima« (https://www.facebook.com/marcel.kocan).

Švicarci nisu socijalisti

• Švicarska je još uvijek dobar primjer kako demokracija ipak može funkcionirati na pravi način. Naime, Švicarci su poznati da kao konfederalna država koja se sastoji od triju naroda – Nijemaca, Francuza i Talijana, uz četvrte malobrojne ali utjecajne Retoromane – za svaki problem u državi, ako netko zatraži, raspisuje referendum. Prije neki dan održan je jedan takav u svijetu uglavnom neuobičajen referendum – uvedba poreza od 50 posto na nasljedstvo – i „Švicarci“, što god to značilo, odbili su ga, jer je 79 posto izišlih na referendum glasalo protiv. A zašto u Švicarskoj nije prošao referendum kojim bi se oporezivali bogati? Zato što u Švicarskoj nije bilo socijalizma. Neki pametniji Hrvati tvrde da bi izmanipulirani hrvatski državljani takav zakon uveli bez imalo srama i razuma. Oporezivanje (tzv. progresivni porez) od 50 posto bogatijih je klasična lenjinističko-staljinističko-titoistička uravnilovka. To je udar manje sposobnih, manje kreativnih, onih koji manje rade i manje riskiraju na one koji su sposobniji, kreativniji, koji više rade i riskiraju. Slično je na Indexu u komentarima napisao komentator Piri Piri (https://www.index.hr/vijesti/clanak/sa-79-glasova-svicarski-biraci-odbacuju-prijedlog-o-porezu-za-superbogate/2735603.aspx): »Progresivni porez je interventna metoda socijalističkih društava gdje se bogatije kažnjava za to što su bogatiji, kako bi se ljudi umjetno izjednačili, a zapravo se ne izjednačuju nego se jedni kažnjavaju s više poreza. To je manifestacija klasne borbe, izrazito ljevičarska doktrina«. Upravo tako!

Njemački katolici uvoze i biskupe

• Europa, koja užurbano izumire, ne uvozi samo strane radnike iz Afrike i Azije da im raznose pizze i ćevape ili da im čiste ulice od smeća, Europa uvozi i svećenike. Jedan od uvezenih svećenika je katolički svećenik s jugozapada Indije, iz Kerale, Joshy George Pottackal, kojega je papa Lav XIV. imenovao novim pomoćnim biskupom biskupije Mainz u Njemačkoj. To je još jedna potvrda ne samo da izumire Europa, nego i da je stanje u njemačkoj Katoličkoj Crkvi iz dana u dan sve gore. Biskup Pottackal bit će zadužen kao biskupijski vikar za redovnike i redovnice u mjesnoj biskupiji. Inače, Mainz je, kao i Bologna u Italiji, najkomunističkiji grad u Njemačkoj. Možda više nego simbolično propast Europe i kršćanstva ne samo u njoj pokazuje i to što je Pottackal doslovno simbolično imenovan titularnim biskupom Ceramusse, ugašene biskupije u rimskoj provinciji Numidija u sjevernoj Africi, a današnjem Alžiru. Osim Pottackala Njemačka biskupska konferencija sada će imati još dva člana rođena izvan Njemačke, a to su pomoćni biskup Rupert Graf zu Stolberg iz Münchena koji je rođen je u Salzburgu, u Austriji i biskup Bohdan Dzyurakh, apostolski egzarh za ukrajinske grkokatolike, savjetodavni je član Njemačke biskupske konferencije i rođen je u današnjoj Ukrajini.

Katolici u dalekoj Kerali

• Joshy George Pottackal rođen je 30. travnja 1977. u Meenkunnamu, u Kerali u Indiji i s 15 godina, 1992., ulazi u malo karmelićansko sjemenište. Išao sam potražiti stanje vjernika u Trissuru, trećem gradu po veličini u Kerali gdje je zaređen i došao do nekih podataka. Grad ima blizu 350.000 stanovnika, od čega je najviše hindusa, 54,20 posto, kršćana uglavnom katolika 42,04 posto, muslimana 5,50 posto. U državi Kerali živi 54,7 posto hindusa, 26,6 posto muslimana i 18,4 posto kršćana. U cijeloj državi živi blizu 35 milijuna stanovnika. U Zagrebu sam proteklih godina susretao Indijce iz Kerale, ali nisam znao da u toj indijskoj saveznoj državi ima toliki broj kršćana i to katolika. A i oni su uglavnom bojažljivi i dezorijentirani za neki ozbiljniji razgovor.

Mostovi srbizacije Crne Gore 

• Srbizacija današnje Crne Gore se nastavlja. I na prometnom planu. Na cestovnom pravcu Mijakovići – Vrulja kod Pljevalja otvorena su dva nova mosta, od 160 i od 128 metara. Prvi se zove „Most kralja Aleksandra Karađorđevića Ujedinitelja“, a drugi „Most kralja Petra I. Karađorđevića Oslobodioca“. I dan otvaranja mostova je planiran, otvoreni su na „Dan ujedinjenja Srbije i Crne Gore“ 26. studenoga 1918., pojasnio je pljevljanski predsjednik općine Dario Vraneš i dodao: „Želja naroda živi — nekada čeka godinama, desetljećima, pa i vjekovima. Ali jedno je izvjesno: uvijek bude ostvarena. Želja za ujedinjenjem živi“!

Marijan Majstorović