Oni instruirani, koji su prosvjedovali po hrvatskim gradovima, nemaju pojma što znači fašizam i tko su fašisti
Dana 30. studenoga u našim većim gradovima nekoliko tisuća ljudi prosvjedovalo je protiv navodne pojave fašizma. Prvo se pozabavimo definicijom fašizma. Je li to vladavina korporacija sama po sebi kao što je slučaj u razvijenim državama svijeta? U tom slučaju njemački nacionalsocijalizam nije čisti oblik fašizma. Hitleru su ideal bili malograđani i slobodni seljaci (farmeri). Niti u Portugalu u vrijeme Antónija de Oliveire Salazara (1879. – 1970.) ne može se zvati fašističkim, ali može nacionalističkim i kolonijalnim.
U komunizmu (socijalizmu) postoji u ekonomiji, politici, kulturi državni monopol, tako da je i to jedan oblik korporativizma kojemu je na čelu Politbiro. Spartanska komunistička država razlikuje se od nacističke po hvalospjevima radničkoj klasi, internacionalizmu, i znatno manjem rasizmu. S nacistima dijele sličnost u militarizmu, brutalnosti, državnoj kontroli svega, jasno, bez slobode govora, tiska, udruživanja, pa i s progonima vjernika i liberala.
Churchill je bio imperijalist najgore vrste
Zapadne demokracije poznaju tržište, parlamentarizam i ljudska prava. Ipak ta ljudska prava nisu se odnosila na kolonije, prečesto niti na radnike i siromašne. Sam Winston Churchill bio je imperijalist koji je dopustio da u današnjem Bangladešu oko milijun ljudi umre od gladi.
Na tom slobodnom Zapadu su banke ulagale i u Hitlera i Mussolinija, uostalom niti Komunistička revolucija ne bi bila moguća bez novaca jer paravojne skupine traže novac, hranu i odjeću. Pokušajte organizirati udrugu ili stranku pa ćete vidjeti da vrlo malo ljudi funkcionira po načelu solidarnosti, altruizma i empatije. Slobodni mediji imaju vlasnike, a oni idu za svojim materijalnim interesima, tj. profitom.
U biti i u Hrvatskoj se vodi – kulturni rat!
Edward Bernays (1891. – 1995.) bio je jedan od genijalnih pionira propagande. To je danas tzv. ‘PR’. Danas se uz “vruće” ratove vode i medijski ratovi i kulturni ratovi u kojima se suptilno oblikuju naše misli, stavovi i osjećaji – ne samo za kupovinu artikala već i svjetonazorski.
Ratovi se vode za ostvarivanje strateških ciljeva ili za kontrolom putova i sirovina, ali pravi rat se vodi za duše i srca ljudi, to je tzv. KULTURNI RAT!
Naravno kapital će financirati i lijeve i desne (koliko to god anakrono zvuči) ekstremiste, i na tako polariziranu državnu scenu će još uvesti usred ekonomske krize NKV strane radnike da bi dobili kontrolirani kaos.
Govorimo o Europi bez granica i balkanskoj konfederaciji.
Dobro, prvo objasnimo da je nacionalsocijalist Slobodan Milošević ukinuo autonomiju Vojvodine i Kosova, okupirao trećinu Hrvatske i 70 posto BiH, te upao u državnu tiskaru novca. Nakon rata Srbiji je ostala Vojvodina, pola BiH, te po svemu sudeći i savez sa Crnom Gorom.
Nema razlike između Tite i Göringa
Hrvatski Srbi su platili visoku cijenu takve napoleonske politike (ne tako tešku kao sudetski Nijemci), dio se pohrvatio, dio iselio, dio ostao Srbima u Hrvatskoj. Tada je Hrvatska od glasovitog slobodnog svijeta imala embargo na uvoz oružja. Stanovnici iz BiH i Srbije, kao i Hrvati iza Drugoga svjetskoga rata, masovno žive i rade u Austriji i Njemačkoj.
Što bi mi dobili balkanskom konfederacijom? Kajmak i papričice? Aleksandra Vučića i njegovog alter ega Vulina koji nastavljaju tamo gdje je gospodin Slobodan stao? Koga mi to branimo? Medaković Dejana (1922. – 2008.), jednog od glavnih autora projekta SANU tzv. Velike Srbije. Pored toliko zanimljivih ljudi poput Sime Matavulja (1852.-1908.), Nikole Tesle (1856.-1943.), Branka Ćopića (1915.-1984.), Svetozara Pribićevića (1875.-1936.), Vladana Desnice (1905.-1967.), Miloša N. Đurića (1892.-1967.), Milutina Milankovića (1879.-1958.) Zmaja Jove Jovanovića (1833.-1904.), Pupovac izabire Miloševićeva sudruga D. Medakovića (1922.-2008.)!
Uostalom je li i Josip Broz Tito (1892.?-1980.) bio fašist? Po čemu se on razlikuje od svoga dvojnika reichsmarshalla Hermana Göringa (1893. – 1946.)?
Tito je preuzeo od Göringa titulu maršal, odore, ljubav prema automobilima, jahtama, druženje s aristokratima, glumcima, psetoljublje, egzotične ljubimce leoparde, prejedanje, ljubavnice, konjaništvo, lov, simpatiju prema Englezima.
Tito je bio loš govornik, nije se zanimao za likovnu umjetnost, više je bio sklon klasičnoj glazbi i operi. Göring je volio Pelješac i Korčulu. Tito se kolebao između Mljeta i Brijuna.
Tito je u ratu bio zločinac, kriv osobito za masovna smaknuća zarobljenika, ali i za iracionalni žrtvovanje vlastitih ljudi, npr. Srijemska fronta, Kupres, Pljevlja. U Moskvi je na veliko cinkario svoje drugove, isključivo iz karijerizma.
Koju Jugoslaviju prosvjednici žele? Kralja Aleksandra i Velike Srbije ili Brozovu koja je bila Trojanski konj Zapada?
Sveučilišta su indoktrinirana liberalizmom i socijalizmom, umjesto da teže izvrsnosti, tj. toleranciji, dijalogu i znanstvenim argumentima. Ne možemo izmišljati nebuloze i živjeti u izmaštanom svijetu poput briselskih birokrata jer to vodi u propast. Nimalo ne dvojim da će Srbija pristupiti Rusiji i Kini bude li pritisnuta.
Još nešto. Datumi, uoči pada Vukovara, uoči stvaranja prve i druge Jugoslavije. Ništa slučajno, kao ni Vidovdanska događanja. Maratonci trče počasni krug. I ne zaboravimo, Josip Broz „Tito“ vršio je i etničko čišćenje i pobijao i protjerao više od 600.000 Nijemaca i Talijana.
1 komentar
U cielosti supodpisujem.
Komentari nisu aktivni.