Istoga dana ubijeni su Rasputin i prijestolonasljednik Franz Ferdinand
Ruski car Nikolaj II. Romanov (1868.-1918.) bio je čovjek slabe volje i netalentiran za državničke poslove. Završio je vojnu školu, što je dobro za vladara prostranog imperija. Njegov čisto germanski izgled je posljedica niza brakova Romanovih s njemačkim, danskim, engleskim itd. princezama. Na portretima ostavlja dojam blagosti i urednosti. Njega će naslijediti mongoloidni Lenjin i brkati kavkaski tigar Staljin, kao komunistički Džingis-kan. Nikolajeva nesreća nije bila samo nedostatak volje već i supruga Aleksandra von Hesse (više Englezica nego Njemica), koja je bila osoba sklona sanjarenju, tzv. mističarka.
Carski rođaci bili su redom poluidioti, poput ratobornog diva Nikolaja Nikolajeviča (1856.-1929.), koji je upropastio početkom Prvoga svjetskog rata rusku vojsku kod Tannenberga, danas Stebark u Poljskoj. Nikolaj je usto imao za suprugu Anastaziju, kćerku crnogorskoga kralja Nikole koja je sa svojom sestrom Milicom dovela visokoga i bradatoga mužika iz Sibira, mistika Rasputina (Grigorij Jefimovič, 1869.?-1916.) na carski dvor. Posprdno su ih u Rusiji zvali crne sestre. Nagovarale su kao srbofilke Ruse da 1909. uđu u rat s Austrougarskom. Ulazak Rusije u rat protiv Austrougarske 1914. bio je krajnje glup, nepromišljen i štetan potez koji je Europu survao u ambis. Nikolaju je obećan Istanbul i Balkan, te otpis dugova prema engleskim bankama. Država nije naoružanjem (tvornice oružja i strjeljiva), stanjem vojske i logistikom, te ekonomijom bila spremna za rat. Zanimljivo je da ih Englezi nisu opskrbljivali strjeljivom, a još je zanimljivija i sudbina carskoga zlata.
Brojni izdajnici
Carska vlast je bila nestabilna. Parlament (Duma) nije bio sklon caru, u njemu su značajnu ulogu igrali liberali (većinom masoni) tipa A. I. Gučkov (1862.-1936.), M. Rodzianko (rodom Ukrajinac,1859.-1924.), A. Kerenski (1881.-1970., izdajnik domovine, najviše odgovoran za dolazak boljševika na vlast!), V. A. Maklakov (1869.-1957.), te V. Puriškevič (1870.-1920., smiješno je da je taj antisemit koristio kad se skrivao od komunista lažno ime Jevreinov).
Seljaci su u caru vidjeli oca i zaštitnika, ali car nije proveo Agrarnu reformu (koju je kao i mir s Nijemcima Rasputin zagovarao), možda bojeći se utjecajnih plemića u vojsci. Kod seljaka je izgubio kredit kada je u organizaciji revolucionara i jednog od tvoraca države Izrael Pinhasa Ruttenberga (1879.
-1924.), kada je u siječnju 1905. došlo do pomora seljaka koji su nosili peticiju caru. Skriveni strijelci su otvorili vatru na carsku gardu, koja je uzvratila po mnoštvu.
Ruska elita je bila u skandaloznom stanju (vidjeti Anu Karenjinu), bahato, besposleno i moćno plemstvo se u manjini bavilo kulturom i poduzetništvom. Većina je bila sklona hedonizmu, nastranostima, putovanjima, mistici, liberalizmu, aferama, anglofiliji. Rođački i dogovoreni brakovi su slabili bračnu privrženost.
Jusupovi
Jusupovi su bili druga najbogatija obitelj u državi, nisu ni znali što sve posjeduju. Stariji brat Nikolas je radi zabavljanja s tuđom suprugom izazvan na dvoboj, koji je prihvatio radi plemićke časti i “časno” poginuo. Maloljetnoga brata Felixa (1887.-1967.) je radi zabave vodio sa sobom u noćne klubove gdje je ovaj nastupao, plesao i pjevao odjeven u ženu (transvestit i pederast). Krasna plemićka čast!
Ta ista plemićka čast smetala je Nikolaju II. da sklopi mir s Nijemcima, iako su mu Nijemci nudili cijelu Poljsku u zamjenu za Baltik. A stati na stranu Srbije koja je ubila habsburškoga prijestolonasljednika u Sarajevu, ili na stranu Engleske koja je u više navrata bila krvnik obitelji Romanov i Rusije (spomenimo samo Krimski rat 1853., ustanak Poljaka 1830., opovrgnuće San Stefanskoga mira i Velike Bugarske 1878., financiranje i opremanje Japana u Rusko-japanskomu ratu 1905. godine), čudno je shvaćanje časti.
Ni manjine, posebice židovska, s pravom nisu bile sklone carskoj Rusiji. Komunisti i socijalisti su bili malobrojni, ali izvrsno organizirani i financirani. Skandalozno je bilo i stanje Ruske pravoslavne crkve koja je poticala praznovjerje i imala u svojim redovima očajne ljude poput arhimandrita Feofana (1875.-1940.), Iliodora (S. M. Trufanov, 1880.-1952.) ili izdajnika Gapona (1870.-1906.). Feofan i Iliodor bili su ljubomorni na utjecaj sirove seljačine Rasputina koji je zadobio ljubav carice time što je uspješno “liječio” njezinog sina hemofiličara. Nabavljao je trave od nekoga Tatara Badmajeva (1850.-1920.), ali i koristio svoju snagu volje i sugestiju (danas to zovu bioenergija).
Rasputin protiv rata
Zbog protivljenja ratu Rasputin je bio trn u oku mnogima, osobito Englezima i nekim dijelovima američkoga kapitala. Kao što su europske carske i kraljevske obitelji bile većinom rođaci preko kraljice Viktorije, tako su i židovski bankari bili relativno bliski, kao Warburg u Njemačkoj, Schiff u SAD i Engleskoj, Rockefelleri i Rotschildi itd. Ali i među njima je bilo razmirica i borbi za utjecaj u svijetu. To je strana povijesti koja nije dovoljno dobro obrađena, povijest elita.
Prvi atentat na Rasputina bio je 28. lipnja 1914. kada je neka sifilističarka tobože proseći ubola nožem mistika. Isti dan (srpski Vidovdan) je ubijen Franz Ferdinand u Sarajevu. Rasputin je caru prorekao da će, uđe li u rat, gubici biti strašni i narod se okrenuti protiv cara. Nakon smrti Rasputinove da će i car doći na red.
Tisak je prikazivao Rasputina kao caričinog ljubavnika, u SAD-u je “časni” Iliodor objavio u časopisu “Metropolitan” skandalozni intervju (Raputin, sveti đavao Rusije). Intervju je u organizaciji urednika H. J. Whighama objavio Tobenkin, prevoditelj je bio Herman Bernstein (1876.-1935.), kasniji poslanik SAD-a u Albaniji, koji je ostavio dragocjena svjedočanstva kako je plemeniti albanski narod spašavao ugrožene Židove. Uplivom ruskih službi (mito i ucjena Iliodora) intervju je otkazan, ali je u drugom broju prikazan Rasputin na naslovnici u boji kako se prijeteći nadima nad caricom.
Nakon atentata 1914. Rasputin se otvoreno odao alkoholu, noćnim klubovima i prostitutkama. Inače je bio previše sklon ženama. Počeo je postavljati i razrješavati ministre, primati mito da bi zapošljavao ljude (inače njemu dotad novac nije bio važan, živio je asketski, bez alkohola o povrću i ribi, op. T.T.).
Naravno da je Rasputin bio gadan manipulator i da je svatko koji ima tri čiste mogao unaprijed predvidjeti poraz Rusije i revoluciju. (vidi: P. N. Durnov, 1845.-1915.).
Milosrdni car
U njegovom ubojstvu svi tragove vode do engleskih službi, čak je i završni od tri hitca izvršen engleskim časničkim revolverom. Jusupov je namamio u svoju vilu Rasputina, koji je tamo izmrcvaren kao medvjed.
Dokaza je bilo obilato, ali car se zadovoljio protjerivanjem Jusupova u Sibir i Dimitrija Pavloviča (1891.-1942.) u Perziju. Staljin je milijune poslao na teški rad u sibirske logore, milijune pobio (samo u Ukrajini kod prisilnog otkupa žita 6-7 milijuna seljaka je umrlo od gladi). Mekani Nikolaj II. trebao je pogubiti svoje rođake, ili izrežirati i namjestiti njihovo umorstvo od Rasputinovih pristaša. Ni to nije mogao.
Jusupov i Dimitrij Pavlovič bili su homoseksualci, Jusupov je histerično manijakalno izudarao mrtvo tijelo mistika, čak i genitalije. U organizaciji umorstva su pomogli i neki Englezi, od kojih je Albert Stopford (1860.-1939.) bio ozloglašeni nastranjak. Zanimljivo je da su u aferi špijunskoj englesko-sovjetskoj (Philby, Burgess, Mac Lean i 5. čovjek) sudionici bili homoseksualci.
Napomenimo da ubiti Rasputina u gusto naseljenom kraju, prevesti njegovo tijelo i baciti ga u rijeku Nevu nije bilo moguće bez sudioništva vojske i policije. Ubojstvo je poticao šef parlamenta Rodzianko (ubiti sirovog prostaka), glupavi Puriškevič je u njemu sudjelovao, a lukavi Maklakov im je dao gumenu palicu i lažni otrov, pravdajući se da je zauzet, pa ne može sudjelovati. Mason Kerenski je obustavio istragu 1917. godine.
Engleski poslanik Buchanan je u audijenciji kod cara početkom 1917. kazao: “Da vidim prijatelja kako šeće kroz šumu po mrkloj noći putom koji završava provalijom, ne bi li mi bila dužnost, gospodine, da ga upozorim na opasnost? I nije li isto tako moja dužnost da upozorim Vaše Veličanstvo na bezdan koji zjapi pred Vama?”
Ledeno uljudno, ali otvorena prijetnja. Što su oni zapravo od cara htjeli? Možda ništa, možda ga uništiti, kao i druga konkurentska carstva.
