Marx je poznavao sredstvo putem kojega ljudi mogu postati braća: to je kršćanstvo
I.
U LOVU NA BOGA
U ranoj mladosti Karl Marx je bio kršćanin. Prvo je od njegovih pisanih djela — barem od onih koja su stigla do nas jedna školska religijska tema s naslovom “Sjedinjenje vjernika s Kristom”. Tu su ove lijepe riječi: “Tako prožeti u vrhovnoj ljubavi prema Njemu upućujemo zajedno srce braći s kojima nas je On čvrsto vezao i za koju se također žrtvovao.”
Marx je dakle poznavao sredstvo putem kojega ljudi mogu postati braća: to je kršćanstvo.
Zatim prosljeđuje:
“Sjedinjenje s Kristom dariva unutrašnje uzvišenje, utjehu u boli, mirnu sigurnost i srce otvoreno ljubavi prema bližnjemu, prema svakoj velikoj plemenitoj stvari, ne zaista zbog ambicije ni žudnje za slavom već samo iz ljubavi prema Kristu.”1
Otprilike u isto doba u sastavku “Razmišljanje jednoga mladića o izboru zvanja” Marx piše:
“Vjera nas uči da se idealno biće, koje se svatko trudi oponašati, žrtvovalo za dobro čovječanstva (…). Kad smo izabrali zvanje, koje nam bolje dopušta da djelujemo za dobro čovječanstva, obaveze koje preuzimamo ne mogu nas skršiti jer i nisu drugo nego žrtva koju prinosimo za sreću svih.”2
Nijedno obraćenje ili odmetništvo od vjere ne može posvema preoblikovati čovjeka. Često se događa da, kasnije, njegova stara vjerovanja izranjaju u sferu svijesti, dokazujući tako da nisu posve izbrisana iz duha, nego samo gurnuta u podsvijest. Stari kršćanski kompleks izbija u Marxovim spisima mnogo vremena poslije nego što je on postao bijesan borac protiv vjere.
Pa i u onoj golemoj knjizi, posvećenoj političkoj ekonomiji, a to je “Kapital”, u kojoj su refleksije o vjeri posve deplasirane, Marx, hladan protivnik religije, piše, potpuno udaljen od svoje teme:
“Kršćanstvo, svojim kultom esencijalnoga čovjeka a posebno u svom buržujskom, protestantskom, deističkom itd. razvijanju je najpripadniji oblik religije.”3
Ne smijemo zaboraviti da je Marx najprije bio uvjeren kršćanin. Kad je završio gimnaziju, u predmetu vjerske pouke u njegovoj svjedodžbi bila je zapisana ova ocjena:
“Njegovo poznavanje vjere i kršćanskog morala jasno je i dobro utemeljeno. Poznaje također, u određenim granicama, povijest Crkve.”4
Malo pošto je dobio tu svjedodžbu, dogodilo mu se nešto tajnovito. Zapravo, mnogo prije nego što ga je Moses Hess naveo da prigrli, 1841. godine, socijalističke poglede, on je bio već postao duboko i strastveno protureligiozan.
Literatura:
1 – Karl Marx: Die Vereinigung der Gläubigen mit Christus, u MEW, dodatak, sv. I, 600.
2 – Karl Marx: Betrachtung eines Jünglings bei der Wahl eines Berufes, u MEW, dodatak, sv. I, 594.
3 – Karl Marx: Das Kapital, odjel I, odl. IV.
4 – Cfr. u Archiv für die Geschichte des Sozialismus und der Arbeiterbewegung, u MEGA, pogl. I, sv. I, dio II, 182-183.
1 komentar
Ovo je opis tipične osobe, koje možemo danas vidjeti, najočitije, u ponašanju vatikanske kurije.
Zaokret, koji ima identičan zadatak, kao i Marxovo učenje. Odvesti onaj dio Crkve, koji ništa ne propituje i o ničemu ne razmišlja u krilo Sotoni.
Marx je to učinio kao materialistički papa nadolazečeg komunizma i materializma.
Pogledamo li danas Vatikan, nema prave, a posebice ne velikog odstojanja od Marxa i njegove filozofije, naprotiv.
Komentari nisu aktivni.