Ne želimo “marketinški Božić” – želimo tradicionalni Božić!

Gospodine, izbavi nas iz kandži zvijeri koje se hvale, prkose Stvoritelju i oskvrnjuju sve

Tehnologija je odavna ušla u naš život, toliko se duboko ukorijenila u našim navikama, učinila nas ovisnima o sebi, da nas skreće i okreće kud je nju volja, odnosno kud je volja onih koji vrte svijet oko maloga prsta. Toliko su bogati i moćni, da zapravo izgleda kako su svemoćni. Malobrojni su, ali rasturaju svijet, kvare ga, izvlače korist samo za njih koji su na vrhu piramide. Sve što ima vrijednost uzmu sebi. Kako nekad, tako i danas. Za moćne nema granica ni zakona, sudova čak ni ukora, grijeha ni kajanja, sve su podredili svojoj pohlepi.

U usporedbi s njima često se običnom čovjeku čini kao da gubi vrijeme živeći na svijetu, obespravljen, omalovažen, malo što ostvari što ga ispuni radošću. Sve do čega dođe pošteno radeći i živeći, uz boleštine i razne nesreće koje su neizbježne, ni ono što ima ne pruža mu zadovoljstvo. Neki čak postanu i ludo bogati, ali nikad se ne opuste, oni su fokusirani samo na stjecanje. Ako nismo lakomi, barem da sačuvamo dušu, tada bi bili bogatiji od najbogatijih.

Sve više kiča

Ova je turbulentna godina 2025., pri kraju, slavimo Božić a onda dolazi Nova godina. Od istinskog slavlja Božića koje ima svoju povijesnu, eshatološku ulogu, za čovječanstvo nenadomjestivu ničim drugim, ostalo je tek mrvicu, i to u onim dušama i pretežito onim ruralnim sredinama koje ubrzano izumiru, koje se nisu priklonile ovom marketinškim božiću, koji ni po čemu nije Božić. Po svim gradovima, trgovima, u robnim kućama, supermarketima, svim prodavaonicama, sve je u lampicama, ukrasima. Grozni, odbojni kič. Posvuda dominiraju Djed Mraz, Orašar i slične moderne ateističke figure koje su Božić potisnule i istisnule. Nema proizvoda koji je upakiran da na njemu nije Orašar ili Djed Mraz. Ni kuhinjske krpe, ni čaše, ni boce vina, čak ni donjeg rublja, pokrivača i svega ostaloga. Eto, ne smiju se Orašari ukloniti ni ispred crkvi. Suvremenoj konzumerističkoj  kulturi, nije samo u cilju da sav otpad rasproda i zaradi brdo novca, nego cilja da se Isus izbaci iz naših života. Centralnu figuru ljudske povijesti – Isusa Krista, Spasitelja svijeta, isključi iz utičnice. A ta utičnica su ljudsko srce i ljudska duša. Ako to postignu, upropašteni smo zauvijek. Bez Boga mi smo ništavni.

Marija i Josip

Nakon što je Marija začela po Duhu Svetomu, i približilo se vrijeme poroda, po nalogu rimskoga cara Augusta morali su ona i Josip ići u Betlehem na popis stanovništva, svatko prema svojoj lozi, a Marija i Josip potjecali su iz kuće Davidove. Tako se Marija i Josip našli na putu sa svojim magarčićem. Mariji se približilo vrijeme da rodi Dijete. Nije za njih bilo mjesta u svratištima. Gdje bi u današnje vrijeme našli smještaj i utočište? Svi elitni hoteli i privatni smještaji na poznatim lokacijama su unaprijed rezervirani, dupkom popunjeni. Nude se hrana i piće kao za bogove, zabavni sadržaji, medicinske i terapeutske usluge, estetski zahvati,  izleti, druženja. Sve je podređeno ukusima gostiju, i njihovim hedonističkim željama koje su često krajnje čudne, u nekim slučajevima nastrane. Što i koga oni slave? Tko bi u takav luksuzni najam primio siromašnu trudnicu i njenog pratitelja, umorne i prašnjave od puta, u priprostoj odjeći, a još da dolaze s magaretom? Tko bi im se čak osmjehnuo, otpravio ih negdje gdje bi eventualno dobili neki sirotinjski smještaj. I danas je sve slično onom što su doživjeli Marija i Josip na svom putovanju. Jedini su ih primili pastiri u špilju gdje su se u hladnoj noći grijali uz vatru, i bdjeli da im vukovi ne pokolju stado. I to preskromno utočište bilo im je dragocjeno, iako je to bilo neprikladno za ženu koju su već hvatali porođajni trudovi.

Herod i sljedbenici

Izraelski kralj Herod, čuvši da se rodio Mesija, kojega je židovski narod po nagovještaju proroka Izaije očekivao, naredio je da se pobiju u Betlehemu i okolici sva muška djeca do dvije godine starosti. Ima Herod svoje vjerne nadobudne sljedbenike. Europska Unija je upravo u ovo predbožićno vrijeme raspravljala o pobačaju kao pravu žene da odlučuje sama o tome hoće li zadržati začeti plod u utrobi ili usmrtiti ga. Te da se uspostavi financijski  mehanizam za sudjelovanje država članica EU-a, za pružanje financijske pomoći državama EU, kako bi se trudnicama tih država omogućio siguran i besplatan prekid trudnoće, te da se zaštiti njihovo tjelesno ometanje kako bi prekid trudnoće bio što uspješniji, i bla, bla… Eto Heroda koji vrlo jasno iznose svoje nakane. Još su donijeli i zakon da se svaki stanovnik EU mora uključiti u financiranje rata u Ukrajini. Ne žele oni mir. Tamo se ubija nemilice, i drugdje, sve mladi ljudi koji su zalog i nada budućnosti. Ubijaju se na tisuće perfidnih načina. Tamo, u tom EU parlamentu koji se stavio iznad svih ljudskih i građanskih prava, iznad svih država koje su učlanjene u EU, sudi se, – Životu, nameće usmrćivanje. Ako se tako nastavi, a taj je trend vrlo popularan u bezbožnoj Europi i svijetu, neće ostati čovjeka da se plodi i množi, ne onoga časnoga i poštenoga čovjeka kojega je tražio grčki filozof Diogen iz Sinope s upaljenom svjetiljkom na gradskom trgu usred bijela dana, nego ni onoga, koji će imati ljudsko obličje, stvoren na sliku i priliku Božju. To je cilj Zloga, jer je on izgubio svoje anđeosko obličje i pretvorio se u nakazu, u čudovište, u zlo. Nepomirljiv s gubitkom, preinačuje čovjeka, istrebljuje ljudsku vrstu.

Udaljili smo se od prirode

Usred sveg ovog bezumlja, a da to prosječan čovjek jedva zamijeti, Isus je posve istisnut. Zujimo kao muhe po velikim prodajnim centrima, rekao bi čovjek koliko li nas u Hrvatskoj ima, svuda dupkom puno, nigdje mjesta za parkiranje, kartice se nemilice peglaju. Unutar tih centara zagušljivo je, nema prozora, nema zraka. Mirisi koji se upotrebljavaju kao osvježivači zraka grozni su. Skroz omame. Izazivaju alergije. Meni bude mučnina, uhvati me kašalj, i izbjegavam takva mjesta. Poželim otići negdje na selo gdje je u blizini crkva, u neku seosku staru kamenu kuću, bez posebnog luksuza, gdje se još loži vatra. Ispred kuće prpaju kokoši, pijetao kukuriče, krava iz staje muče. Udahnuti zraka. Prošetati krajolikom. Motriti noćno nebo puno zvijezda, uranjati u tišinu, razmatrati, moliti se Bogu. Molitva je moja duhovna hrana bez koje bih presahnula. U tim arhaičnim i tihim sredinama čovjek dođe sebi. Ovdje u gradu, jednostavno mi se čini kao da smo sa svih strana okruženi grabežljivcima koji samo guraju pred nas neki nepotrebni proizvod da bi zaradili.  Ovo što smo prisiljeni prihvatiti nije život. To je mrcvarenje, robotizacija. Sad smo već u – oblaku, – u woku. Eutanazirani, ograničeni duhovno, misaono, kreativno. Kroz neko dogledno vrijeme nećemo se više prepoznavati.

Dragi Isuse, zaista je nužan Tvoj dolazak. Sve što je Tvoj apostol Ivan navijestio u Apokalipsi, izdogađalo se i događa se. Jedno kraljevstvo od ova tri koja dominiraju svijetom još mora pasti, dva koja ostanu, kako sam ja razumjela po svojoj ženskoj pameti, borit će se međusobno strašnim oružjima, iako su slična po mnogočemu.

Izmaklo nadzoru

Isuse, svi alarmi su odavna uključeni, sve sirene zavijaju na uzbunu. Valjda čuješ vapaje i krikove onih koji proživljavaju užase. Pogledaj ljudska zlodjela na kojem god kontinentu to bilo, u kojoj god državi, među bilo kojim narodom, u obiteljima. Sve je izmaklo kontroli, otišlo u mračnu krajnost iz koje nema povratka. Naše su duše umorne,  nade uvenule. Posvuda prijeti oružje, otrovi koji su u našem kruhu, u mlijeku koje konzumiraju djeca. Sve se ukiselilo, usmrdjelo, svi smo puni gorčine i očaja. I oni tobože svemoćni, samo su smrtni ljudi. Naša tjelesa samo će pognojiti zemlju.

Skamenila sam se kad je jedan naš forenzičar rekao kako nestale branitelje i civile tijekom Domovinskog rata otkrivaju snimajući tlo dronovima iz zraka, jer gdje je ljudsko tijelo zakopano u zemlju tu je trava znatno zelenija i naraste jako visoka. Puni smo plijesni grijeha, nečisti. Suicidi među omladinom poprimaju nevjerojatne razmjere. Nismo svjesni koliko je ugrožena naša duša, a pakao i onako ogavan, razmeće se i naslađuje paklenom strašću koliko će ljudskih duša oteti Bogu. Onaj tko je redoviti molitelj, toj osobi u san dolaze izgubljene duše ili duše čistilišta. Njihove su muke čak iznad ovih koje nas pritišću, trpljenje nadilazi svako naše poimanje. Kad bi to ozbiljno shvaćali nastojali bi svim silama to izbjeći, ljubili Isusa više nego sebe. Zahvaljivali mu. Molitva za nas i naše obitelji, za duše koje trpe muke čišćenja, nužna je. Čak i za one osobe za koje mislimo da su u Raju jer su živjeli primjereno vjeri, ustrajali u muci i ostali vjerni Bogu, nisu očišćene. Što sve nosimo u sebi, što sve promišljamo, Bog zna u čemu smo zakazali. Često čujemo, – bit će kako mora biti. To je krivi pristup vjeri. Obraćenje i molitva sve mogu popraviti. Najdublji pakao, kažu da su zaslužili oni neutralni, koji se nisu htjeli u ništa miješati. Treba se miješati, treba i Bogu dodijavati da nam priteče u pomoć.

Vrijeme je za čišćenje duše

Da bi se pripravili za Božić, imali smo Advent, vrijeme za temeljito čišćenje duše. Jesam li to dobro iskoristila? Jesmo li to mudro iskoristili ili se vukli po trgovačkim centrima? Kao da smo bez ikakva otpora pristali da nam usmrte dušu. Taj najvrjedniji dragulj. Sveta Katarina iz Genove kaže: Suočeni s  Božjom savršenom svetošću, neke duše osjećaju se tako jadne i nedostojne, da se same podvrgavaju nezamislivo teškim mukama i mučenjima da bi se pročistile. A tek one duše koje su posve zanemarene, ugašene? Što njih čeka?

Serviraju nam preko medija gomile laži, zasljepljuju, nas, zaglupljuju, uljuljkuju u lažne sanje. Nema tu više ničega zdravoga, poticajnoga. Od milijun aktualnih događanja koje treba spomenuti i narod informirati, sve vijesti pred Božić, primjerice počinju s izvještajima koliko je duga kolona automobila na Bajakovu, i na drugim ulaznim i izlaznim točkama u Hrvatsku. Baš me to zanima! Ili gdje je više svjećica. Koliko košta kilogram krumpira na kojoj tržnici, koliko kilogram bakalara? I to su nam vijesti! Fuj.

Dragi Isuse, kad smo već mi Tebe zamijenili budalaštinama, odrekli se Tebe i svoje dobrobiti, ne odreci se Ti nas. Ti si milosrdan, Svjetlo koje nadjačava svaku tamu. Dođi, raspetljaj ove mreže u koje smo ulovljeni i zapetljani. Razveži čvorove, ukloni udice, mamce, zamke. Skini s nas parazite i krpelje. Obrani nas, zaštiti nas. Udahni nam Duha Svetoga. Ima nas koji vapimo za Tobom, čekamo Te s toliko ljubavi da nas ne bi smio razočarati. Spusti se u ovu kaljužu, jer svi ćemo potonuti u živo blato. Iščupaj nas iz kandži zvijeri koja se bahati, prkosi Stvoritelju, sve opoganjuje. Ne dopusti da itko pomisli da si Ti nevjerodostojan. Isuse, čekamo Te. Svim dragim ljudima koji s radošću i nadom čekaju Božić, neka se svima srce i duša obraduju i nasite Božjega svjetla, Božje milosti i Božjega mira.

Danica Bartulović