Izdajnici ne izdaju samo neke, već uglavnom “svoje” ili svoj narod, u prvom redu izdaju sebe, i one koji su im najbliži
Svaki narod u svom nacionalnom i vjerskom, kulturnom i političkom identitetu rasta i razvijanja ima u svakom svom povijesnom periodu postojanja svojih Juda. I hrvatski narod kao dio svijeta nije pošteđen tih štetočina, i sramota, tih ubojica vlastitog naroda i snažnih kočničara hoda u miru, prosperitetu i razvitku domovine. Hrvatske Jude svakog četrnaeststoljetnog povijesnog vremena potvrđuju istinu svih Juda ljudskog roda, što je sudbina narodnosnog stradanja tragičnija, razornija i nacionalno katastrofičnija time je Juda sve više. A to je opet nepobitna istina kako su hrvatske Jude gotovo glavni akteri u hrvatskom stradanju, a koje i danas traje od ruku i politike suvremenih Juda i njihovih gospodara aktualnih Bošnjaka, u velikom broju zaslijepljenih islamskih radikalista i fundamentalista.
Što im je muslimansko-bošnjački gospodar zahtjevniji i isključiviji hrvatske Jude su još više, kao znak odanosti i poslušnosti, brutalniji i razorniji u izvršavanju zadataka. Stoga se sa velikom zabrinutošću može tvrditi kako je, hrvatski narod u svojoj dugoj povijesti najviše stradavao, i strada i danas, upravo od izdajničke ruke hrvatskih Juda. Tu činjenicu potvrđuje i današnje stradanje Hrvata baš od ruke Juda, bilo onih koji se za šačicu crnih naftnih srebrnjaka iz islamskih zemalja izjašnjavaju Hrvatima, bilo onih drugi koji i za jednu čašicu rakije, piva ili večeru prodaju vjeru.
Opasni po budućnost hrvatstva i katoličanstva
No, najopasnije, najbrutalnije i najekstremnije Jude su oni nacionalno izgubljeni, ni od koga prihvaćeni, lutajući, propali pojedinci iz bračnih zajednica ustaša i četnika, ili ustaša i balija. Ništa manje opasni po budućnost hrvatstva i katoličanstva u fratarskoj Bosni nisu ni one Jude koje se izjašnjavaju Hrvatima po potrebi, i po ponuđenoj im hrvatskoj stolici u institucijama vlasti beha zajednice bošnjačkog – hrvatsko – srpskog nacionalnog identiteta.
Budući da su izdajnici jeftine pa čak i gratis sluge tuđinaca, i da nemaju nikakav identitet, osim onog izdajničkog, kao takvi i ne znaju vrijednost tog nacionalnog i vjerskog bogatstva, i stoga su najrušilačkiji, najubojitiji, i najrazorniji u udaranju na taj znak. Siromašni u svim nacionalnim i vjerskim, domoljubno bogoljubnim bogatstvima, poslodavci, zapravo vlasnici ih i najbolje nagrađuju baš za rušilačka znanja ubijanja i negiranja identiteta svog naroda i onog kojeg im gospodar označi.
Svoj taj najprljaviji ljudski posao obavljaju mizerno ispod svakog dostojanstva, za čašicu rakije ili piva, čime se svrstavaju u najniže skupine ljudskog društva. Zbog toga to i jesu (ne)ljudi prezreni od svih, no najviše od onih za koje rade te prljavštine nad kojima se zgražava cijeli svijet.
Izdajnici ne izdaju samo neki, nego najviše “svoj” ili svoj narod, u prvom redu oni izdaju sami sebe, i one svoje najbliže. Jer svaki izdajnik na kraju izdajničke karijere i obavljenog posla završava tragično, u svim slučajevima od ruke poslodavca kojem su služili, i kojem su vlastitim jezikom prljavu obuću čistili i lizali.
Fratarska zemlja
A one petsto i šezdeset dvogodišnje branitelje hrvatsko katoličkog identiteta od genocidno kršćanocidnih turskih barbarskih osvajača, i njihovih potomaka koji nacionalni identitet mijenjaju prema vremenskoj prognozi, koje nisu pridobili i mogli kupiti da rade za njihove ciljeve, dođe islam nestade kršćanstva, dođe musliman nestade katolika, čuvari turske zločinačke prošlosti u kraljevini kraljice Katarine čuvanoj u Vječnom Gradu s nadom i vjerom povratka u svoju Bosnu i Hercegovinu, nazivaju najpogrdnijim imenima, što je zapravo oružje u bošnjačkim rukama za osvajanje i islamiziranje okupiranih dijelova, nikad od islamista okupirane fratarske zemlje.
U slabosti i nemoći potkupljivanja i vrbovanja što više izdajnika i sluga za svoje nacifašističke ciljeve, u muslimanskom a kasnije i bošnjačkom korpusu izrastao je agresivni i kršćanofobični islamizam, sa svim opasnostima kojima razara ne samo Bosnu i Hercegovinu nego i njeno europsko susjedstvo. A baš te hrvatske Jude su smokvin list islamskim radikalistima i političkim ubojicama hrvatstva i katoličanstva, sa kojim pred svijetom pokrivaju svoje zločine, i obespravljenost Hrvata. Tako je bilo u vjerskom beha sukobu za teritorij i muslimanskoj agresiji, tako je i danas, i tako će biti sve dok hrvatski narod ne izbori ravnopravnost, jednakost, suverenost i konstitutivnost, slobodu kakvu uživaju Srbi i Bošnjaci u beha zajednici.
Konfederacija triju nacionalnih republika
Ta sloboda uistinu mora doći bez obzira na izdajničku snagu Juda i brutalnost njihovih muslimansko bošnjačkih gospodara. Sloboda i jednakost hrvatskog naroda, bez čega nema, zapravo zasigurno ne može biti ni bilo kakve druge Bosne i Hercegovine, osim zajednice suverenih i konstitutivnih Bošnjaka, Hrvata i Srba, odnosno konfederacije tri nacionalne republike po uzoru konfederalne Švicarske, ili uređene Belgije, ili Sjedinjenih bosanskohercegovačkih republika, jer alternativa tom uređenju je nestanak Bosne i Hercegovine ili jednog njenog naroda.
A kako ni jedan beha narod ne će pristati na svoj nestanak, na suicid pred agresijom onog drugog, onda će zasigurno morati svaki pristati na nestanak unitarizirano centralizirane Bosne i Hercegovine za vlastiti opstanak u slobodnoj demokratskoj konfederalnoj beha zajednici.
Potpomognut u ratu džihadistima, u primirju pred ratnu buru što je islamski radikalisti potpuhuju, financijskim tokovima iz islamskih ekstremističkih zemalja, bošnjački suvremeni radikalizam ne zadovoljava se samo već kupljenim slugama, hrvatskim izdajnicima, nego cijeli hrvatski narod prisiljava na izdajničku poslušnost, i ropsku šutnju.
Ne prisiljavaju samo muslimansko bošnjački isilovci, sinovi majčice Turske, hrvatski narod na ropsku poslušnost i šutnju. Čine to u istoj mjeri suncokretno okretljivi izdajnici, one sramote ljudskog roda koje liježu kao Hrvati a ustaju ujutro na posao kao Bošnjaci, muslimani isil dimenzija, ili liježu kao muslimani a ustaju kao Hrvati i sjedaju na hrvatska mjesta u institucijama vlasti. Pokazujući se tako i dokazujući najradikalnijim i najbrutalnijim ratnicima muslimanskih džihadista u nedovršenom procesu bošnjačkog etničkog čišćenja Hrvata u političkim i drugim institucijama vlasti u beha zajednici. Zapravo u federalnom beha dijelu podijeljene Bosne i Hercegovine u muslimansko srpskim tajnim pregovorima diobe zemlje u Beogradu.
Hrvatski izdajnici
Eru hrvatskih izdajnika krajem Dvadesetog i početkom Dvadeset i prvog stoljeća obilježiše neki Komšići, Kovačevići, Markovići, Lovrenovići, oni kršćani katolici članovi terorističke muslimanske partije SDA, a čiji pripadnici njihove armije su počinili genocid i kršćanocid nad Hrvatima katolicima, Mateše, Tomičići, Šarići, Jakići…, koje predsjednik zločinačke partije Bakir Izetbegović sramoti i ponižava organizirajući im prijam povodom Božića.
Okupi Bakir hrvatske izdajnike pred Božić ponižavajući i sramoteći taj veliki katolički Blagdan, i vjerojatno prije nazdravljanja šerbetom započe im pjevati muslimansku himnu iz vremena vjerskog beha rata i muslimanske agresije na Hrvate “Od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta”. Dok su te kršćanske sluge Bakirove politike “MI ili ONI” pjevali muslimansku himnu genocidu i kršćanocidu, kršćanofobićnu himnu zločina iz mržnje prema križu, jedan Komšić, što ga Alija okitio zlatnim ljiljanom a Bakir ga posjeo na hrvatsku stolicu u beha Predsjedništvu, je u Bruxellesu agresirao na Hrvate, pravio predizborni skup za nasljednika Komšića poslije Komšića.
Drugi Komšić je u Teheransarajevu širio ne velikosrpsku bratstvo jedinstvenu jugoslavensku ideologiju koja ga okitila svojom titulom, nego velikomuslimansku građansko ostalu ideologiju krvi i tla nacifašističkim sloganom isil građanstva.
Jude
A kako Bakir i hrvatske Jude koje mu služe planiraju doći do zacrtanog cilja građanstva u okviru kojeg označuju sa MI bez i traga ONI vidi se i u slikama tisuće i tisuće daleki od muslimansko bošnjačkog MI u Nigeriji stotine tisuća kršćanskih žrtava nigerijskih islamista Bakirove i hrvatskih Juda politike MI ili ONI.
U 15 godina islamskog genocida nad kršćanima u Nigeriji Bakirovi uzori i njegovih sluga Juda, politike krvi i tla, MI ili ONI, ubiše više od sto tisuća kršćana i još toliko silovaše kršćanskih djevojčica i žena, u čijem zločinu šutnjom i bez ikakve osude bilo od strane bošnjačkog, bilo muslimanskog, bilo građanskog ili Judinog čelništva, sudjeluje ta muslimansko bošnjačka, građansko Judina politika u beha zajednici.
Istom šutnjom sudjelovaše i u Hamasovom sedmolistopadskom zločinu nad Izraelcima, i umjesto da osude te zločine oni sude obranu Izraela. Budući da nigerijske, hamasove i muslimanske ratne zločince ne sude ni Haaški birokrati, nego šutnjom sude kršćanske i židovske žrtve, onda je to crni znak sprege islamista, muslimanskih zločinaca i hrvatskih Juda sa nekim pojedincima te haaške palače nepravde.
A položaj hrvatskog naroda u svakim danom islamiziranijoj i radikaliziranijoj Federaciji u kojoj se bez ikakvih kontrola prodaje zemlja i stanovi islamistima iz naftom bogati muslimanskih zemalja sve je sličnija položaju kršćana u Nigeriji, u kojoj u prosjeku svaki dan bude ubijeno 20 kršćana.
Obespravljivanje Hrvata-katolika
U beha Federaciji danas se katolici ubijaju marginaliziranjem, obespravljivanjem, političkim progonom i izgonom iz institucija vlasti, zabranama obilježavanja Adventa i Božića, upadima islamista u crkve i prijetnje i vjernicima i njihovim svećenicima, politička zabrana povratka hrvatskih prognanika. Gradnja džamija na hrvatskoj zemlji, Travnik. Muslimanska slavlja počinjenih ratnih zločina, Križančevo selo. Gradnja murala ratnih muslimanskih zločinaca, Vlašić. Krivotvorenjem istine vjerskog beha sukoba za teritorij, prisiljavanjem katoličke djece da uče u bošnjačkim školama o ubojicama svojih roditelja, braće, djedova i baka, ubitstvima rijetki hrvatskih povratnika. Krivotvorenje hrvatske prošlosti kraljevine kraljice Katarine…, što je uvod u oružani sukob za koji se muslimani Bošnjaci pripremaju u okupiranim tvornicama namjenske industrije i oružjima koja im dolaze iz Irana i Turske, sa kojima se hvale njihovi dužnosnici i hrvatski izdajnici.
Među hrvatskim Judama više od tri desetljeća prva mjesta zauzimaju neki, među Hrvatima neprimjetni a među i muslimanima a kasnije i među Bošnjacima visoko samonametnuti no nisko plaćeni i slabo vidljivi, neki mali komšići. Onaj bez zlatnog ljiljana a sa jugoslavenskom titulom bratstva i jedinstva, za izgradnju bratstva i jedinstva u Jugoslaviji u malom, pod novim sloganom “građanstvo i ostalo” koristi se oružjem samo njemu znanom i otkrivenim titulom kojom se kiti, a ispod koje kaže ” da su ljudi u ovoj zemlji, BiH, historijski živjeli jedni s drugima, a ne jedni pored drugih, te da drugi nikada nije bio doživljavan kao stranac ili neprijatelj. Kako je rekao, to predstavlja temelj bosanske tradicije, u kojoj su katolici, muslimani i pravoslavci međusobno dio identiteta. Smatra da se tog naslijeđa ne smije odreći, usprkos političkim pritiscima, te da je upravo to nada koja i dalje postoji među građanima. U tom kontekstu poručio je da etničke stranke treba isključiti iz politike“.
Takmiče se dvojica Komšića koji će od njih biti Tito Jugoslavije u malom. Nadopunjuju se u svojim nacifašističkim planovima brisanja nacionalnog i vjerskog hrvatsko katoličkog identiteta, Alijin Zlatni ljiljan bi Hrvate asimilirao ili u građane ili ih islamizirao u muslimane. Stariji Tito Komšić u Jugoslaviji u malom je nešto radikalniji kako bi pred drugima bio jednak pa kaže na Staljinov način “da etničke stranke treba isključiti iz politike“.
Time bi on napravio prostor jednoumlja političkoj stranci mlađeg Komsića i njegovoj partiji “islamskog građanizma”. Put u to političko vjersko jednoumlje islamgrađanizma Komšić stariji opravdava samo njemu poznatom istinom “da su ljudi u bihu historijski živjeli jedni s drugima, a ne jedni pored drugi,,,”.
Eto ti beha suvremene titule sa tržnice. Možda Komšić stariji govori za mlađeg da živi sa drugim, a ne pored drugog, što i nije istina samo komšiića, nego svih miješanih brakova da žive jedni sa drugima. Ali i to nije sto postotna beha istina, jer i u tim zajednicama živi se nerijetko jedni pokraj drugi, što negira Komšićevu tvrdnju beha zajedništva.
Da je Komšićeva tvrdnja istinita da beha narodi žive jedni sa drugima, onda zasigurno ne bi došlo do vjerskog rata za teritorij, ne bi došlo do etničkog čišćenja, rušenja bogomolja, ratni zločina, ne bi bilo novih nacija Bošnjak, Građanin, Ostali, Kovačević, pa ni nacije Komšić. Te pored svega ne bi došlo do tako zastrašujuće vjerske radikalizacije muslimana, a time i neodrživosti Bosne i Hercegovine, pa čak i bez etničkih partija.
Zapravo Bosna i Hercegovina je neodrživa i u jednoumlju islamgrađanizma kakvog zagovaraju Komšići, i po cijenu nastavka vjerskog sukoba. Naprosto izdajnici rade protiv svih beha naroda, jer oni se snalaze samo u ratu i iz rata izlaze okićeni titulama i zlatnim ljiljanima.
