HRVATSKA POLITIKA U TRAŽENJU SAME SEBE – Nužnost vojnoga obveznog roka

Vojni obvezni rok treba biti za sve hrvatske državljane, i za žene i muškarce, i to najmanje u trajanju od šest mjeseci, pa sve do godinu dana

U životu, a naročito u politici ništa se ne dešava slučajno. Pogotovo to se danas može vidjeti, a trebalo se vidjeti i onda, da bez obzira na ulazak Hrvatske u NATO 2009. godine, nije trebalo ukinuti obvezni vojni rok. To ne izgleda samo iz današnje perspektive pacerski potez već to je bio paceraj i onda kada smo ušli u NATO. Budući da je Hrvatska insuficijentna, ne samo što se tiče hrvatskih vojnika – u HV-u manjka oko četiri tisuće vojnika – nego je veliki nedostatak učenog političkog kadra, a samim time i političara koji ne rade pacerske poteze, već nasuprot tome, pravi političar zna u svakoj situaciji povući pravi potez. Budite sigurni, da je Tuđman živ, ne bi nikada donio odluku o ukidanju obveznog vojnog roka. Treba samo pogledati ili bolje rečeno analizirati sve predsjednike Hrvatske nakon Tuđmana. Od svih njih ne bi složili predsjednika ni približno onome kakav je bio Tuđman. Jedino je Kolinda Grabar-Kitarović izuzetak. 

Zoran pacer!

Danas na primjer imamo predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića za kojeg se kaže “da mlati praznu slamu” i vuče pacerske poteze – takav je bio i kao premijer pa se onda ne moramo čuditi što našeg predsjednika nitko ne zove u goste, a isto tako na Pantovčaku je nikad manji promet političara. O Zoranu Milanoviću mogle bi se napisati knjige i knjige sa njegovim političkim gafovima, ali to prepuštam onima koji si mogu za takvo nešto priuštiti gubitak vremena. Kada slušate aktualnog predsjednika Milanovića imate dojam kao da je on predsjednik neke ruske gubernije a ne Hrvatske. U stalnom je sukobu s vladajućom politikom i premijerom Plenkovićem, prvenstveno iz čistih ideoloških razloga, a takvo nešto je vrlo opasno po nacionalnu sigurnost Hrvatske u kojoj Milanović stoluje kao predsjednik. Milanović prigovara Plenkoviću što se Hrvatska naoružava i što kupujemo na svjetskom tržištu najbolje od najboljeg u tim i takvim svjetskim političkim okolnostima. Za Plenkovića u društvo oko njega kaže da su papci kod nabavljanja potrebitog naoružanja za Hrvatsku, a tko je u stvari papak u svemu tome vidi se u njegovom predsjednikovanju, a još i prije, za vrijeme kada je bio četiri godine premijer. Milanović niti kao predsjednik, a niti kao premijer Hrvatske nije ništa velikog učinio, a i ono što je učinio bilo je stvarno pacerski. 

Hrvatska si ne može i ne smije dozvoliti luksuz, da i dalje nema obvezni vojni rok. Vojni obvezni rok treba biti za sve građanke i građane Republike Hrvatske, za žene i muškarce, i to najmanje u trajanju od šest (6) mjeseci, pa sve do godinu dana. To je danas nasušna potreba ako želimo sačuvati slobodu, samostalnost i suverenitet Hrvatske. Samo tako Hrvatska može obraniti samu sebe u slučaju agresije. Uz profesionalnu vojsku koja treba biti plaćena bolje nego što je to danas slučaj, Hrvatska treba uvesti obvezni vojni rok za žene i muškarce. To je jedina garancija za opstanak hrvatske države i hrvatskog naroda, a sve ostalo su priče za malu djecu. Trebamo se ugledati na bolje od nas u tom pogledu, kao što je to Norveška u kojoj žene i muškarci služe vojni rok, a neki od njih i do tri godine. Norvežani jako dobro znaju da sloboda nema cijenu, a mi Hrvati vrlo brzo zaboravljamo što smo sve prošli kroz povijest i kalvariju u Domovinskom ratu, da bi danas imali svoju državu Hrvatsku. 

Predsjednik Franjo Tuđman znao se nositi s bjelosvjetskom političkom bagrom

Kada sam u veljači 1991. godine razgovarao sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom glede hrvatske politike i političara, rekao sam, da je velika tragedija hrvatske politike, što osim Tuđmana nema nikoga koji bi se mogao dostojno nositi sa tadašnjom bjelosvjetskom političkom bagrom koja Hrvatskoj svakodnevno radi o glavi. To je predsjednika Tuđmana strašno pogodilo, jer je i on sam bio svjestan, da Hrvatska oskudijeva u političarima svjetskoga ranga, a to je danas i te kako prisutno i vidljivo, a Zoran Milanović je najbolji primjer. 

Hrvatska radi svoje budućnosti treba a limine osnovati Hrvatsku političku akademiju u kojoj će se školovati i stvarati hrvatski političari par excellence, bez obzira na ideološku pripadnost pojedinog političara. Interes Hrvatske treba biti ispred svega. O Hrvatskoj političkoj akademiji dosta sam pisao u svojim knjigama, pa se neću ponavljati, ali bez Akademije hrvatski 

političari izgledat će i dalje kao trećerazredna politička roba na svjetskom političkom tržištu koje nema milosti, a od hrvatske politike neće biti ni traga ni glasa. 

Miljenko Jerneić