Molimo za njegovu dušu, jer nije znao komu služi
Veljko Vlahović (1914.-1975.) u knjizi “Zapisi, Sabrani radovi VII, Titograd 1981., str. 52.-55.- daje nekoliko zanimljivih podataka o Dundiću (originalni tekst je iz 1974.).
Mađarski pisac Mate Zalka (pravo ime Bela Frankl, 1896.-1937.), poginuo je kao general republikanaca u Španjolskoj. Zalka je napisao o Dundiću priču “Gusari”. Zalka je informiran iz prve ruke, kao austrijski zarobljenik prišao je boljševicima, čak se istaknuo u bitki kod Kyiva u sovjetsko-poljskom ratu 1920. godine.
O Tomi Aleksi Dundiću (Grabovac kod Imotskoga, 13. IV. 1896. – Rivne, Ukrajina, 8. VII. 1920.) su rađene kazališne predstave, pjesme, knjige, filmovi – samo spominjemo jednu jugosovjetsku produkciju iz 1958. Najveće zlo koje je ovaj ludi heroj konjanik prouzročio je spas Staljina koji je bio opkoljen bijelima (caristima) u Caricinu (kasnije Staljingrad, pa Volgograd).
Staljin je bio surov čovjek, jedan od strašnijih likova u svjetskoj povijesti, ali prema Hrvatima je osjećao simpatiju. Nazivao ih je šahistima zbog povijesnoga grba koji su hrvatske legije nosile na kapama.
U borbi za Gnjiloaksajskuju Dundićev puk se istakao kao najbolja Buđonijeva jedinica. Otad je Dundić postao vrlo blizak prijatelj Buđonijev. (S. M. Buđoni, sovjetski maršal, 1873.-1973. kojemu su Nijemci u Ukrajini zarobili 1,5 milijuna vojnika).
Dundić se istakao i kod Avilova, ludo smion čovjek.
S manjom skupinom ljudi ujahao je u neprijateljsko područje kamufliran lažnim uniformama i izvršio izviđanje. Odbijao je unaprjeđenje jer je želio ostati u borbenim jedinicama.
Njegovo tijelo je izvađeno godine 2019. iz spomenika kod mjesta Rivno u Ukrajini, te preneseno u običnu grobnicu. Ukrajinci imaju pravo u svom gnjevu prema boljševičkoj strahovladi. Kao što i Rusi imaju pravo kad su junaku Tomi Aleksi Dundiću uklesali ime na zidine Kremlja.
Nakon strašnoga Prvoga svjetskog rata, koji su organizirali pripadnici liberalne buržoazije i bankari, nije čudo da su mladi ljudi prihvatili lijeve ideje. U toj strahotnoj zabludi umro je i Toma Dundić; molimo za njegovu dušu, jer nije znao komu služi.
Kako kaže Crnogorac Vlahović Dundić je bio lav sa srcem umiljatog djeteta. Čudno je da toliko desetljeća nakon Dundićeve pogibije i Vlahović donosi priču kao da je Dundić možda neki srbijanski učitelj Lazar Čolić.
