LJUDSKA BIĆA U PROSTORU I VREMENU – Opasne nove ideologije iza kojih stoje razne interesne skupine

Dogovori i sporazumi oko ključnih tema vrlo se teško postižu

Svijet danas vrvi ljudima kao košnice pune pčela. Letimo, zujimo. Ima nas raznih rasa, boja, religija, kultura, svjetonazora. Nacionalne zajednice nekad nastoje promijeniti boju. Neke ostaju crvene, neke šarolike, neke naginju crnini, neke su sive, sumorne. Neke humane, politički dobro koncipirane, pravno uređene, ekonomski napredne, financijski stabilne, socijalno osjetljive. Neke imaju zdrave moralne temelje, neke su krajnje liberalne, možemo reći da vuku na stranputicu gdje čovjek gubi svoja iskonska obilježja. Neke su nacionalno osviještene, neke zatočene u okovima prošlosti, neprosvijetljene, gdje se održao neshvatljivo okrutni kastinski poredak. U nekim narodima vladaju davno ukorijenjene zablude. Način života narodu zapadne hemisfere u tim zajednicama je nepojmljiv. U nekima se državama živi više nego dobro, u nekima jedva preživljava, u nekima je život bijedan. Neke se zajednice raspadaju, (tomu su uzrokom mnogi razlozi i trebalo bi puno prostora da se navedu). Neke države odolijevaju svim mogućim izazovima i nedaćama.

No kako god ljudsko društvo bilo ustrojeno, ljudi postaju sve sličniji po vladanju. Putem raznih elektroničkih mreža, dostupno je širenje informacija. Dok su u zapadnim društvima ljudi sve opušteniji, razuzdaniji, i ostali ih nastoje oponašati.

Svijest masa

Općenito, ljudsko društvo ako kani opstati mora se mijenjati, sukladno novim trendovima koji se javljaju u svijetu, nastojati ne izgubiti one vrjednote koji su nužne da ne bismo postali džungla. Divljina, što već u neku ruku jesmo. Mora postojati red, hijerarhija, jer mase su nedisciplinirane, mora postojati – glava i rep, kako naš narod kaže. A glava mora biti vrlo mudra. Napredak znanosti, tehnologije i ekonomski izazovi, nameću nova pravila. Primjerice, Afrika je postala mjesto gdje se pokreću mnogi projekti, mogućnosti zarade su neslućene, resori prirodnih bogatstva golemi. Tko će se i na koji način tu nametnuti, crpsti resurse, veliko je pitanje. Tu je golem potencijal jeftine radne snage. Uz to, neke nove ideologije pokušavaju se nametnuti narodima, utjecati na svijest masa. Kakve su to ideologije i tko ih kreira to je vrlo sporno, i vrlo je rizično prihvaćati ih. Obično iza njih stoje razne interesne grupe, kojima je nužno da ih ljudske mase prihvate kako bi mogli ostvarivati svoje, vrlo često nečasne ciljeve. Iskorištavati sve postojeće mogućnosti kako bi se beskrupulozno bogatili. Njihovo uplitanje u svjetske gospodarske tokove vrlo često  temelji se na vrlo lukavim potezima pojedinih grupa, korupciji pojedinih vlada ili gospodarskih subjekata. To nipošto ne vodi boljitku svijeta. Izazova je sve više, i problema koji su teško rješivi. Često se premoć jednih, temelji na nesreći drugih.

Materijalizam je uhvatio duboke korijene, a on niječe sve druge ljudske vrjednote. Čovjek, ako se ne održi u svom izvornom biološkom i duhovnom elementu, ne može opstati. Čovjek je za ovaj svijet ključno biće. Znanost nam tvrdi da s čimpanzama dijelimo 98,8 posto genskog materijala. Sa gorilama 98,4 posto genskog materijala. S miševima, svinjama i psima, preko 90-postotnog genskog materijala i tako redom. Onih 1-2 posto gena izdvaja nas od tih životinja upravo po ponašanju i kognitivnim sposobnostima. A opet jedan majušni djelić određuje nas po genima u koju haplogrupu spadamo. Koji je narod sličan kojemu, koji ima više temperamenta, koji ima više određenih karakteristika, no to nije bez razloga. Ima naroda koji žele dominirati, ima pojedinaca koji kroje svijet po nekim svojim vizijama. Ima tirana. Kriminalaca koji su postali problem nekim državama, primjerice u južnoj Americi, koji su do te mjere podlegli kriminalu i uvukli gomile ljudi u kriminal, vršeći neviđeno nasilje nad stanovnicima. Kako god bilo, nema reda ni ravnoteže unutar većine država, niti među narodima. Nema je ni u manjim zajednicama.

Nema konsenzusa

Dogovori i sporazumi oko ključnih tema vrlo se teško postižu. Normalno je da svatko gleda svoj interes, uglavnom odluke donose čelni ljudi svjetske politike, gospodarstva, financija, tako da većina ljudske populacije o tome ne zna ništa. Koliko god nam se to sviđalo ili ne sviđalo, mi smo samo obični ljudi ulovljeni na udice, na mamce, od nas se očekuje da budemo poslušni, u ništa se ne miješamo. I to bi bilo izvedivo, ali uz postojeće nepravde, krize i nevolje koje nas prate ako se vodi kriva politika, ne može se opstati. Mi smo malen narod, uklopiti se u te moćne trendove, a da se posve ne izgubimo, možemo zahvaliti i premijeru gospodinu Andreju Plenkoviću. Ima on političku mudrost, ma što tko mislio. Nije on u svemu po našem zamišljenom kalupu, ali bez njegova sudjelovanja na toj svjetskoj političkoj sceni, ne bi se tu zasad nitko drugi snašao, bili bi zgaženi. Imamo iznimno pametnih ljudi, genijalaca, ali nemamo toliko kapacitiranih koji bi bili politički lideri, da bi ih moćni uvažavali. Ja bih mu dala i sljedeći mandat, pa neka se na mene ljuti tko hoće.

Podmetnuti projekti

Svi ti navodni grandiozni projekti i obećanja koji su tobože u korist stanovništva, često su destruktivni. Recimo, uvoz hrane i ostalih proizvoda iz zemalja Južne Amerike. Europa može proizvesti više kvalitetne hrane nego je potrebno za prehraniti europsko stanovništvo, ali nekome padne na pamet neka ideja koja je u mnogočemu štetna, to se protokolira i provodi. More je krcato brodova koji prevoze naftu i razne terete, auto – ceste su zakrčene kamionima, željeznice pretovarene. Zračni promet postao je vrlo gust. Čemu bez potrebe toliki troškovi oko uvoza nekvalitetnih proizvoda, tolika gužva? Koliko je radne snage u tom lancu potrebno, koliko prijevoznih sredstava, goriva, vremena da ti proizvodi stignu na europsko tržište, na police u mega – supermarketima? Koliko ti proizvodi odstoje u kontejnerima i hladnjačama, jesu li uopće za konzumaciju? Trovanje hranom prouzročilo je veliki broj bolesti koje nam do sada nisu bile poznate.

Nesigurnost

Sve se nekako zapetljalo, i bojim se kako nitko to ne može otpetljati. Ovaj Gospodarski forum (WEF) koji započinje danas, 21. siječnja u Švicarskoj u Davosu, može donijeti mnogo neželjenih stvari. Čini se kako su se nad svijet nadnijele mračne sjene, golemi mračni oblaci. Došlo je do napetosti, vidnog razilaženja između svjetskih čelnika, jaz postaje sve dublji. Što će se tu događati, teško da itko može naslutiti. Ovo je očito uvertira u neka vrlo neugodna i mučna pitanja koja će ovih dana biti iznesena, a trebat će dodatno vrijeme i bezbroj diplomatskih susreta da se bar neka mišljenja usklade. No stoji ona stara izreka da – vrana vrani oči ne kopa, pa je dogovor moguć.

NATO i Trump

Sve oči uprte su u predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donalda Trumpa. Mnogi su protiv njega, ali ne mogu ga zauzdati, vojna tehnologija kojom raspolaže SAD otišla je daleko. Mi to ne možemo razumjeti, to nadilazi znanstvenu fantastiku. A ako dođe do svjetskog rata, jao svijetu. Stoga je Trumpov dogovor s Markom Rutteom, glavnim tajnikom NATO-a o općoj sigurnosti, vrlo bitan. Nažalost nema zasad nade u prestanak rata u Ukrajini. Sve da prestane rat u Ukrajini, nitko ne će izliječiti taj narod od posljedica tih užasa, niti vratiti život onima koji ginu svakodnevno. Gubitci nisu samo u ljudstvu i infrastrukturi, gubitci su krvave stigme koje će do smrti ostati na svim Ukrajincima, a odrazit će se i na budućim naraštajima. Patnja i stradanja najmilijih zauvijek obilježe svakoga čovjeka.

Trump hoće SAD pretvoriti u dominirajuću svjetsku silu. Postaju li SAD prijetnja svijetu? Rekla bih – ne, ništa više od ostalih velesila, možda čak mogu biti faktor sigurnosti ako se razmotri kuda drugi smjeraju. Možda bi Sjedinjene Države mogle kao super sila, stabilizirati svijet ako bi njihova politika težila k tomu. Ako bi nastojali iskupiti se za mnogo štošta, što je iz SAD-a došlo, i nije donosilo dobra. Možda osjećaju da je vrijeme promjena nužno. Hoće li im to biti barem sporedni cilj, jer ne može se nitko praviti slijep da ne vidi koliko bi im Grenland donio bogatstva i prednosti. Morali bi i prema Danskoj i prema Europi imati odnos poštovanja, pogotovo prema toj šačici Grenlanđana koji žele zadržati svoj kulturni identitet. Ne istrijebiti ih kao Indijance. Ali svakako ne bi bilo loše da tu budu nazočni. Ne bi više nigdje smjelo biti ropstva, pustošenja ni iscrpljivanja pojedinih zemalja i naroda. To sramno doba ljudske prošlosti moralo biti zauvijek završeno. Može li se promijeniti odnos prema narodu kojemu se dolazi uzeti ono što je njegovo, da ne bude ugrožen njegov opstanak, dapače da ga se podupre?

Treba nam nade

Kakva se danas sve sredstva rabe da se nametne pojedinim narodima podanički položaj, bolno je i neprihvatljivo. Sam po sebi ljudski je život tegoban od rođenja do smrti, i trebalo bi ga nastojati učiniti podnošljivijim, oplemeniti ga, ostaviti mu tračak nade i svjetla. U ljudskom svijetu mora biti utopista, sanjara, idealista. Uz sva ova egzistencijalna pitanja koja su mnoge dovela u težak položaj, jer mnogi lutaju bespućima svijeta da zarade koru kruha, došlo je vrijeme da se stvori zdravija klima za preživljavanje. Treba svim snagama udariti na kriminal, jer sve moguće vrste kriminala na najvišim i najnižim razinama, pretvorile su svijet u začarani labirint iz kojega se teško izvući. Mnogi odlutaju i postaju žrtve raznih Minotaura. Artur Schopenhauer je rekao: Divljaci se uzajamno proždiru, a pitomi uzajamno varaju. Netko mora iznijeti nove ideje, tako da se događaju promjene gdje neće biti ugrožena djeca još od začeća, ljudi na ulicama. Zakon i red sprovoditi odlučno. Nikome ne gledati kroz prste, to više nema smisla. Braniti onoga tko je prijetnja ljudima bilo koje rase, na bilo kojem mjestu, ne može se više tolerirati.

Nadmudrivanje

Tko će koga nadmudriti, tko koga prevariti, nadigrati, opljačkati, tko će biti podliji, pokvareniji, siroviji i bešćutniji, to treba zamijeniti poštenijim odnosima, otvorenijim, srdačnijim. Dostojanstvena i otvorena komunikacija danas je gotovo nemoguća. Pohlepa mnoge učini zločincima. Nepravda mnoge otjera u očaj. Žudnja za moći mnoge učini tiranima. Osobni integritet gotovo je nemoguće postići. Čovjek se samo-sažalijeva jer ne uspijeva odoljeti napastima, bolestima i stradanjima. I što uopće  možemo reći ili učiniti? Nama običnim ljudima ostaje zaista samo da se molimo Bogu ukoliko još imamo vjere, ukoliko ta vjera nije samo puki obrazac koji obnašamo iz običaja. Molimo Boga koji pomno prati sve što ljudi čine, da onima koji su se susreli u Davosu, dotakne srce, prosvijetli pamet, i svim ljudima na ovom planetu. Nađu neko suvislo rješenje da se izbjegnu veće tragedije. U ovom bezdušnom svijetu gdje se stradava na svakom koraku, neka pokušaju oblikovati takve zakone koji će zaštititi sve ljude. Bog kroz cijelu Bibliju kroz Svoje glasnogovornike – proroke, kroz Svog Sina Isusa Krista, govori o obraćenju, o obrezanju srca, o moralu, etici. Prijeti vječnom kaznom i vječnim mukama, onima koji krše sve Njegove zapovijedi, a te zapovijedi temelje se na tomu da se vladamo pošteno, ne činimo zlo drugima. I oni veliki, moćni, i mi maleni bespomoćni, možemo se držati Božjeg reda. 

S moje strane ja ću moliti Boga da ovaj susret svjetskih moćnika u Davosu, ne ugrozi svijet još više. Neka se osvrnu oko sebe, i promotre što se zbiva. Ekonomski interesi nisu jedini prioritet. Treba nam mir. Stabilnost. Moć nije svemoć. Nije vječna. Koliko god bila slatka, varljiva je. Ne može se prenijeti na drugi svijet. Jerome David Salinger rekao je: Ako postoji riječ koju mrzim, to je – moć. Kako lažno zvuči!

Danica Bartulović