U životu nema jamstava da će naša potreba za bliskošću s drugim ljudima biti ostvarena
U suradnji s Gradskom kazališnom kućom Bjelovar pripremaju predstavu koja spaja i isprepliće dva dramska naslova Gordana Mihića, “Gospodina Foku” i “Sirote male hrčke”, ovdje objedinjene pod naslovom Samci. U “Hrčkima” tako dva službenika iz dosade i egzistencijalne ulijenjenosti igraju naoko bezazlenu igru koja prerasta u svađu i sukob dalekosežnih političkih posljedica, u “opću pomutnju koja dovodi do smjene vlasti”, dok je “Foka” najpoznatiji kao dio Mihićeve televizijske antologije kratkih romantičnih komedija, koje je pod nazivom “Samci” režirao Aleksandar Đorđević.
Kronična usamljenost
U životu nema jamstava da će naša potreba za bliskošću s drugim ljudima biti ostvarena. Neki se rijetko osjećaju usamljenima, neki nikada, no ima i onih koji su većinu vremena usamljeni. Usamljenost nas pogađa u svakodnevnom životu ili kad nas uhvati kriza. Svi doživljavamo usamljenost, ali ne na isti način. Tek manji broj ljudi doživljava usamljenost kao ozbiljan problem tijekom duljeg razdoblja. Neki ljudi osjećaju usamljenost u raznim situacijama i toliko često da se može nazvati kroničnom. Periodična usamljenost nedvojbeno je neugodna i bolna, no s njome je moguće nositi se. Nasuprot tomu, kronična usamljenost potkopava same temelje osobe. Usamljenost je emocionalna reakcija na neispunjenu potrebu za povezanošću s drugim ljudima. Treba imati na umu da je usamljenost osjećaj, jer je se često brka s drugim pojavama, ponajprije sa samoćom. Samoća i usamljenost dvije su različite pojave, logički i empirijski neovisne jedna o drugoj. Usamljenost možemo opisati kao društvenu apstinenciju: osjećaj nelagode koji nam govori da naša potreba za odnosom s drugima nije zadovoljena. Mogli bismo to čak nazvati osjećajem socijalne gladi. Ili socijalne boli.
Osjećaj socijalne boli
Gordan Mihić, jedan od najplodnijih srpskih scenarista i dramskih pisaca, rođen je 1938. godine u Mostaru. Pisao je za kazalište, film i televiziju, bio je profesor na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, gdje je predavao filmski scenarij. Neke od scenarija pisao je kao prerade svojih kazališnih komada, a neke je pretočio u prozni oblik te su izašli i kao romani. Za svoj rad Mihić je dobio brojna priznanja i nagrade, između ostalog i “Zlatnu arenu” za scenarij za “Srećnu novu 1949.”; “Oktobarsku nagradu” za “Sivi dom”; četiri Prve nagrade na festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj banji; “Kristalnu prizmu” za sveukupan doprinos srpskom filmu; a na Sterijinom pozorju 1985. “Srećna nova 1949.” proglašena je za najbolju predstavu. Gordan Mihić preminuo je 2019. godine.
Redatelji predstave su Nina Kleflin i Bogdan Diklić, scenografkinja je Tanja Lacko, kostimografkinja Marita Ćopo, skladatelj je Tomislav Babić, a Zdravko Stolnik potpisuje oblikovanje svjetla.
U predstavi igraju: Bogdan Diklić, Bojan Navojec, Domagoj Janković, Andrej Dojkić, Ranko Zidarić, Natalija Đorđević i Jelena Miholjević.
