Broj Hrvata drastično je opao nakon etničkog čišćenja 1990-ih godina kada je prema procjenama prognano oko 40.000 Hrvata iz Srbije
Hrvatski identitet je suočen sa stalnim pritiscima. Praksa asimilacije i fragmentacije hrvatskog življa u Vojvodini je višestoljetna – od vremena Khuen-Héderváryja pa sve do danas. Prema popisu iz 1880. godine, koji je rađen po jezičnom principu, Hrvati su tada činili 6,2 % stanovništva Vojvodine. Popis iz 1921. godine, također po jezičnom principu, označava i vrhunac postotnog udjela hrvatskog življa u Vojvodini: 8,5 %. Paradoksalno, za vrijeme SFR Jugoslavije, na popisima stanovništva prekinuta je praksa negiranja hrvatskog imena, odnosno stvaranja bunjevačkog i/ili šokačkog etnosa, pa je tako 1948. godine Hrvata bilo 7,5 %, a 1961. godine na području čitave tadašnje SR Srbije, popisano je 196.409 Hrvata. Devedesetih godina nastavljeno je ponovno zatiranje hrvatskog imena i rastakanje etničkog bića – što ostaje obilježje i budućih kretanja. Broj Hrvata drastično je opao nakon etničkog čišćenja 1990-ih godina kada je prema procjenama prognano oko 40.000 Hrvata iz Srbije.
Današnja brojnost
Prema posljednjem službenom popisu stanovništva u Republici Srbiji, koji je proveden 2022. godine, Hrvatima se izjasnilo 39.107 stanovnika – od čega većinski dio u Vojvodini: 32.648. U glavnom gradu Srbije, Beogradu: 4.554. Treba napomenuti da se jedan dio Hrvata deklarira kao Jugoslaveni, a njihova brojnost u Srbiji iznosi 27.143. Slijede Bunjevci, kao posebno priznat narod sa priznatim jezikom – bunjevačkim: 11.104. Neizjašnjenima se vodi 136.198 stanovnika, a kao „nepoznato“ čak 322.013. Regionalno izjašnjenih je 11.929 – nerijetko u onim dijelovima gdje je asimilacija jača, tj. gdje postoji značajniji socijalni pritisak, dok je pod kategorijom „ostali“ – gdje spadaju i Šokci – popisano 21.643 građana.
Neslužbeno, možemo zaključiti da je stvarni broj Hrvata ipak veći, no bez obzira na eventualne procjene, službeni broj ostaje onaj prema popisu stanovništva.
„Ostaci ostataka“: bitka za opstanak
S obzirom na to da je Hrvata pri svakom novom popisu sve manje, postavlja se pitanje od krucijalnog značaja: mogu li »ostaci ostataka« opstati, uzimajući u obzir sve postojeće okolnosti – iseljavanje, negativan prirodni prirast, asimilaciju i fragmentaciju te stanje unutar same hrvatske zajednice koja je potpuno u krizi – institucionalnoj, političkoj, društvenoj…
Također, gledano prema starosnoj strukturi stanovništva, Hrvati u Srbiji su jedna od najstarijih populacija, s prosjekom iznad pedeset godina. Pored dobne, nepravilna je i spolna struktura: karakterističan je iznadprosječno visok koeficijent feminiteta, odnosno broj žena na 100 muškaraca, koji iznosi 140,6, dok je vrijednost za ukupno stanovništvo Srbije 105,6.
Imajući u vidu sve ove podatke, trebamo se zapitati: što nam nosi (ne)izvjesna budućnost i može li hrvatski puk preživjeti sve nedaće?
