Kultura je izopćena iz suvremenog društva. Ovo što ju je zamijenilo, pogotovo u zapadnom svijetu, jest nezaustavljivi tornado bogohulnosti, idolatrije, izrugivanja svega što smatramo karakternim i moralnim
Jednom je netko dobro upućen u svjetsku politiku, njene zavrzlame i spekulacije, tajne dogovore i paktove, stvarne uzroke sukoba i ratova, krojenje ideologija i širenja dominacije nad slabijima, rekao: Ako imaš medije, možeš uvjeriti narod da je pustinjski pijesak voda, i narod će to popiti. A mediji su se toliko izvještili u tomu da nametnu mišljenja i stavove onih koji ih plaćaju, da je gotovo nemoguće mimo njih preusmjeriti tijek ljudskih misli i stavova, ukoliko nisu na tragu izvršavanja naredbi koje dolaze s vrha. Tako su tiskovine i elektronički mediji u preko 90 posto slučajeva postali plaćeni uslužni servis. Nastao je stalež koji se profilirao u novijoj povijesti kao vrlo moćan i utjecajan, ima gotovo najutjecajniju ulogu u društvu. Savršeno razrađenu taktiku, za vrlo vješto preusmjeravanje ljudskog društva, koje ideologizira i dizajnira mase prema trenutnim potrebama interesnih lobija. Nekad se to postizalo nesmiljenim nasiljem, posebnim metodama gdje su mehanizmima represije, mučenja i držanja u neznanju i podčinjenosti, s masama postupalo kao sa životinjama. Društva koja su to sprovodila, imaju prepoznatljive simptome. Zajednički im je interes, i zajednički cilj – ograničiti ljudsku svijest. Relativizirati dobro i zlo, inteligentne pojedince staviti u svoju službu. Otupjeti masama osjete i naviknuti ih na ono što im se podmeće kao tobožnji napredak i dobrobit. Eutanazirati dušu i duh. I tako svijet, unatoč golemom tehnološkom napretku, ne može koristiti najvažniju svoju supstancu a to je, duh.
Duh shvaća i može čak puno više nego um, ali ako je on zamračen i okovan, nastaje veliki problem. Moglo bi se reći da je duh neuhvatljiv i da ga se ne može ograničiti, on pripada izvanvremenskom kozmičkom bitku. On je nositelj evolucijskih i duhovnih pomaka, zapravo medij koji nas povezuje s kozmosom, s izvorom iz kojega smo potekli. No, uz vrlo nasilno i neprestano trovanje našega uma, kao i usađivanjem golemog straha, kad se osjećamo jako ugroženi, duh u takvim okolnostima ne može funkcionirati. Možemo slobodno reći, kako smo mi, a tako i oni prije nas, unatoč našoj prirodi i prednostima od Stvoritelja Boga nam usađenima, s vražje i ljudske strane raznim manipulacijama našim osjetima, osjećajima, poticanjima nižih nagona, po nacrtu određenih skupina koje su fokusirane na to da iz čovjeka iskorijene upravo plemenita nagnuća, podčinjeni. Jer kad smo otkazali Bogu poslušnost i prekinuli odnos s Njim, nije to bio samo mirni raskid, time smo postali podložni onome kojega smo prihvatili za gospodara. I taj nas hoće suobličiti sa sobom, učiniti na svoju sliku i priliku. Upravo je to đavolji cilj.
Roboti
Nepriznavanje duhovnih vrlina, izdvajanje iz kozmičke, evolucijske sveukupnosti, postizanja slobode u konačnom iskoraku iz ovih ograničenja, i okova duha, uma i tijela, vidimo do čega nas je dovelo. Mi postajemo predmeti. Neki dan i u nas su predstavljeni roboti koji postupno preuzimaju ljudsku ulogu, određene poslove koje će moći obavljati, za koje su zasad programirani. Postoje i oni roboti koji su programirani za posve nehumane radnje. Nekima je to napredak, dobrobit, zanose se time. U jednom restoranu u sklopu velikog trgovačkog lanca, ljudi su dugo obilazili i kupovali što su nakanili. Ogladnjeli su i pošli u restoran koji je na ulazu u taj centar. Posluživao ih robot. Gospođa kaže bilo joj neobično, ali ljudi se brzo na sve naviknu. Ništa ne propitkuju. Meni je to spoznaja da nam dolazi kraj kao ljudskoj vrsti, koja je učinila kroz povijest gomilu pogrešaka, s mnogim nepopravljivim posljedicama. Ovo tehnološko vrijeme koje slijedi, zapravo posljedica je svih posljedica. Formirana je nova filozofija, kojoj nije polazište ljudski duh ni ljudska dobrobit, već isključivo iskoristivost ljudskih potencijala u svrhu onoga što se može doprinijeti radom. Čovjek postaje samo iskoristivi resurs do određene dobne granice ili dok ne oboli.
Smeće
Onesposobljavanjem ljudske vrste da se uzdigne na višu razinu postojanja, ruše se i iskorjenjuju sve ostale univerzalne vrednote. Ljudi su upravo u ubrzanoj fazi nazadovanja. Sad već imamo jako puno djece rođene s deformacijama, jer su u muškarcima i ženama poremećeni prirodni procesi razmnožavanja. Iz dana u dan raste broj autistične djece. Djece koja u najranijoj dobi obolijevaju od smrtonosnih bolesti, česta je leukemija, karcinom. Zbog otrovnog otpada koji je na „ilegalnim“(?) odlagalištima posvuda, o čemu oni u ministarskim stolicama šute kao zaliveni, dok se narod ne digne na prosvjed, sve češće djeca imaju problema sa štitnjačom, upalom pluća, astmom, brojnim alergijama, napadajima panike… Sve teže uspostavljaju komunikaciju, kao da ne pripadaju ovom svijetu. Teško sriču rečenice, vokabular riječi im je iznimno siromašan. Asocijalni su, postaju pretjerano agresivni. Vršnjačko nasilje je u golemom porastu. Izložena su obiteljskom nasilju, nebrojenim opasnostima putem interneta i online komunikacije. Djeca postaju ovisnici o opijatima i drogama, o alkoholu i pod utjecajem tog zla, neminovno postaju kriminalci. Iskorištavaju ih predatori, žrtve su sve učestalijeg seksualnog izrabljivanja. Od samog začeća, postaju žrtve našeg vremena, naše okrutnosti, bezosjećajnosti, sebičnosti. U svijetu je 110 zemlja uvelo ograničenja na internetu za djecu do određene dobi, zavisno o zemlji. Eto se i mi trgnuli. Tobože, ta je inicijativa došla od zastupnika kluba – Možemo, određenije, od zastupnice Ivane Kekin.
Nametnuti nam liberalizam
U suvremenom društvu došlo je do zastoja u duhovnom i kulturnom razvoju. Ne njegujemo više one rijetke ljudske vrline, koje su unatoč svim užasima i destruktivnim strujama uspijevale nas osloboditi zabluda, probuditi nam svijest, da bismo sačuvali koju krepost i krenuli dalje. Svi skupa, nekoliko živućih naraštaja, postajemo gotovo mutanti, preobražavamo u neku novu nedefiniranu vrstu nad kojom će dominirati tehnologija. U tome nema napretka, dapače to je odcjepljenje od našeg debla, uništenje našega korijena. U konačnici, to je čista suprotnost baš svemu što je čovjek kao krunsko biće na ovom planetu trebao postati. Još uz ovaj promovirani i nasilno nametnuti nam liberalizam, koji utječe na ljudsku populaciju, vodi u bunilo, a može se reći i ludilo, totalno ljudska bića lišava svake samodiscipline, gdje najniže ljudske strasti i pobude pokazuju koliko smo izopačeni. Izraženi oblici poremećenog ponašanja, ugrađivanje u zakone onih ideja koje su skroz u suprotnosti s našom prirodom, izazivaju one koji vide što se zapravo događa i potiče da se oglase. Ali takvi se podcjenjuju, isključuju iz timova gdje je većina sklona da se tom „nasilju“ nad ljudskom prirodom i duhom, uskrati svaki razuman način da dokaže tko je u 100 postotnom pravu, tko u 100 postotnoj zabludi.
Razvratni jarci
Ovo pripetavanje oko odurnog zlostavljača, krajnje izopačenog i poremećenog Jeffreya Epsteina, tek kad je uklonjen iz svijeta, gdje se govori o preko 20 milijuna dokumenata na kojima se jasno pokazuje nasilje nad djecom, adolescentima, sve grozote, sav protuprirodni blud i nečist. Besramnu trgovinu budućim žrtvama zlostavljača, u koje su uključeni visoko pozicionirani državni službenici. Pohotljivi jarci koji nemaju granica u besramnosti i okrutnosti. Naravno, kako bi bilo da tamo nema nikoga iz Hrvatske. Ima, ali to su tajne koje neće biti otkrivene. To je samo djelić tog nepojmljivog užasa, kap u moru devijantne ljudske pokvarenosti, koja se kroz cijelu ljudsku povijest provlači, i postaje sve ogavnija. Veliki dio toga se zataškalo, nije se nitko usudio reagirati. To se prakticira od davnina, a žrtve su nemoćne. Poznato je, za vrijeme turskog zuluma mladenku bi poslije vjenčanja doveli turskom agi, njemu je pripadala prva bračna noć, i ostajala bi s njim dok ne bi ostala trudna. Onda bi je vratili zakonitom mužu.
Vještičarenje
Razvrat se prakticira kroz razne kultove i misterije, kroz sotonske rituale, i nezamislivo jezive magijske čine, samo Bog zna što se sve radilo i radi. Mnogi magijski rituali, diljem svijeta; orgijanje, prizivanje zlih sila, tajni kultovi, pokazuju koliko je čovjek zastranio. To nije rašireno samo među silnicima i moćnicima. Moj pokojni did, pokoj mu duši, bio je poput kakva biblijskog patrijarha, da je u nas tko što zapisivao, on bi bio istaknut. Meni kao djetetu, rekao bi: U tu kuću ne ajde, tu zlo vlada. Ona je žena višćica, oni je čovik višćac. Mogu ti naudit, uvi se krsti, oni od križa biže, i u sebi Bogu moli. Ka nji sritneš na putu ne zastaj, biži. Ništa iz njijove ruke ne uzimji, ili ako po putu nađeš novce ili kakve druge stvari. U tomu su čin i čari, to donosi prokletstvo. To su uroci. Kad bi se čulo da je rođeno zdravo i temeljito dijete, a gubilo bi snagu, tijelo mu omlitavilo, umirlo bi ječeći kao da ga nešto strašno muči, did bi rekao: – Na to su dite bačene čini i uroci, duša mu je oteta. Vještičarenje i magija u svijetu su jako rašireni. To nisu ostaci mračne prošlosti, to su kultovi koji su vrlo aktivni i umiješani u sva svjetska zbivanja.
Suvremeno zlo
Zlo nije rezervirao samo za moćne, ono je u naravi ljudskih bića iz svih plemena i naroda na zemlji. Ono je od postanka, otkad se čovjek dao zavesti. Zašto čovjek nije izabrao – dobro? Moral? Da na tome nastavi izgrađivati svoj život, jer još nismo bili posve dovršeni, i ostvari se kao metafizičko biće u punom potencijalu? Zašto nije pobjegao od zla, sklonio se pod Božje okrilje? Zašto su mu se plodovi zla toliko osladili, neodoljivi, da neprestano poseže za njima, iako su otrovni i donose mu propast? Nijedan nauk na svijetu, čak nijedna religija nije dala na to odgovor. Može se to tumačiti na bezbroj načina, svatko na svoj način, ali to je toliko duboko, misteriozno i nedokučivo da s ove razine postojanja u to ne možemo proniknuti. Kad gledam svjetske moćnike, koji se zaista vladaju kao da su božanstva koja su iznad Boga, svaki dan u svim medijima, kako se sami sebi ne smuče? Kako čovjek može biti toliko ohol? Samoljubiv? Izgleda da cijela ta golema medijska mašinerija postoji da bi veličala pojedince iz političkog života, i tobožnje zvijezde s filmskog platna i šoubiznisa? Ako su takvi na ovom svijetu, vjerojatno smo takvi bili i kad smo se pobunili protiv Svemogućega Boga. Njima je malo ovaj svijet, oni bi cijeli svemir podčinili sebi, držali u okovima Boga, anđele, arkanđele, sve svete. Opoganili i zaprljali cijeli svemir. Učinili paklom.
Kiše, poplave…
Kiša! Kiša! Kiša! Države na Pirinejskom poluotoku; Španjolska i Portugal, ne pamte takve katastrofe. Ljudi moraju napuštati svoje domove, vodene bujice sve ruše i pustoše. Usjevi su poplavljeni i ugroženi. Klizišta su sve opasnija. U Francuskoj i Njemačkoj cijele regije su pod vodom. Snježne lavine također su sve učestalije i odnose mnogo žrtava. I na drugim kontinentima kiše udaraju nemilice, kao da žele isprati zemlju. Očistiti. Može se ovo nazvati katarzom. Stanovništvo je ugroženo, biljni i životinjski svijet, mijenja se krajobraz. To su opominjući znakovi. Vode su u nekoliko zadnjih godina baš u nekoj vrsti invazije. I u našoj zemlji, i našoj kamenitoj Dalmaciji, događaju se velike poplave. Vodene bujice nadiru odsvuda i posvuda. Ovo su zaista neželjeni dani. Sivi, bezlični, sve puno vode i vlage. Posvuda blato. Poplavljeno je Vrgoračko polje, što nije novost, ali voda dolazi doslovno odasvud. Izlila se rijeka Matica, a iz podzemlja provrela rijeka Sriduša. Uvijek ista priča da će se izgraditi odvodni kanali, ista prazna i porazna obećanja. Te radi se prostorni plan, dovršava dokumentacija o izvođenju radova, te treba izvješće o eventualnom utjecaju na okoliš. Muljaju više nego ima mulja i blata koje je poplavilo vinograde. Koji su zgubidani oni koji su zaduženi da brinu o održavanju kanala i usmjeravanju prekomjernih voda kroz kanale koji su davno trebali biti napravljeni, kako ih nije sram? Niti umiju što poduzeti, niti znaju, niti mare što se događa. Plaće su im dobre, što bi razbijali glavu o štetama koje poplave nanose poljoprivrednicima i mještanima. Štete državi.
Srušen četnički spomenik
Napokon nakon punih 30 godina uklonjen mauzolej Vukašinu Šoškoćaninu, poznatom ratnom zločincu koji je izravno odgovoran za masakr 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Apsurd u tome da je to učinjeno tek što se promijenio zakon na inicijativu DP. Još apsurdnija je činjenica, što Šoškoćanin nije uopće sahranjen u tom mauzoleju. Ima li ijedan narod na ovoj kugli zemaljskoj koji bi to podnosio? Gotovo svaki dan odaje se počast žrtvama četničkih zločina tijekom Domovinskog rata, a za većinu tih zločina nitko nije odgovarao, niti je optužen, iako se zločinci poznati vlastima. Tko stoji iza njih, tko je toliko moćan da ne dopušta dići optužnice, ni rušiti spomen obilježja četničkim zločincima. Tko ta nedjela nastoji zanijekati, ne dopušta ubojice javno prozvati imenom i prezimenom? Kako možemo živjeti s tim traumama, posebno oni, čiji su najmiliji ubijani na zvjerski način na pravdi Boga?
Stihoklepina
Evo, na Plenkovićev izazov, i Mile Kekin izbacio himnu za doček naših uspješnih športaša. Gospodine Plenkoviću, umijte vi baciti rukavicu za izazov kad hoćete. Trebali bi to učiniti češće u više stvari, bili bismo vam zahvalni na tome. Bože moj, obično ljudske budalaštine i nesposobnosti ražaloste čovjeka koji ih gleda, ali gledati Milin spot i slušati njegovu stihoklepinu, (nije čak ni to), mora se nasmijati ma da je jučer oca sahranio u da je u dubokoj žalosti. I ta tvorevina prolazi. Svi naši televizijski programi nastoje promovirati Milu. Njegov spot je priča za sebe. Ukusi su različiti, i o njima se ne raspravlja, neka Mile tambura i neka ga sluša komu to paše, ali uz one dvije rečenice nema čovjek ni toliko dara da sklepa barem još koju. A supruga, saborska zastupnica puca od ponosa. Dobru su egzistenciju Ivana i Mile osigurali sebi i svom potomstvu. Kad gledaš na čemu, pitaš se kolika ti je razina svijesti da čak to možeš pogledati na TV ekranu?
Divljaštvo
Nije samo Mile proizveo nešto poput nusproizvoda koji je za otpad. Upravo u SAD-u završilo je natjecanje u profesionalnoj ligi Super Bowl. Tijekom poluvremena nastupio je slavodobitnik ovogodišnjeg Grammyja, Portorikanac, reper Bad Bunny. Ono što je otišlo u svijet, ne samo da je sramota, pa to nije ni za džunglu kamoli civilizaciju. Predsjednik Trump je to gledao preko ekrana, i izjavio: Nitko nije razumio ni riječi koju ovaj tip govori. Njegov ples, (ples grupe koja je plesala) je odvratan, posebno za malu djecu koja su ga gledala diljem SAD-a i svijeta. Gospodine Trump, ovo vam je ne samo sjajna izjava, ona je puno više od toga. Ne samo da je nastup izazvao gađenje, nego sam se pitala kakva to stvorenja plešu na takav neprimjeren način, kako to prolazi kod vas? Doduše svašta kod vas prolazi što bi trebalo eliminirati, izbaciti i zabraniti, ali slažem se u ovome s vama 1000 posto. Kao da ta stvorenja izbacuje vulkanska magma, neka čudna, neprirodna podzemna vatra. I kako rekoste, pred gledateljima cijeloga svijeta otplesaše svoj poganski, prljavi ples. Pred djecom, pred normalnim ljudima kojih još na svijetu ima. Ni traga ljudskog dostojanstva. Divljaštvo za svaku osudu. Kome može pasti na pamet da se tako vlada na javnoj sceni, i to onoj koja je pred očima svijeta, kome to godi? Što taj reper i njegova plesna družina pobuđuju u gledateljima?
Naš Mile ni reper nije
Ne smijem svašta govoriti, jer jedna arapska poslovica veli: Gospodar si riječi koju nisi izgovorio, a rob one koju si rekao. Čak ni vi gospodine Trump, niste to mogli spriječiti, a što možemo mi koji ne predstavljamo baš ništa više od obične mase koja je potrebna da se svijet održi, koja poznaje samo zlo i nepravdu, i mora skrivati svoje misli da ne budemo obilježeni. Mislim da je upravo ova vaša kritička izjava o nastupu spomenutog repera, uz onu sramotu od plesa koja je šokantna, sablazan nad sablaznima, vrlo bitna da svi skupa razmislimo kakvu kulturu plasiraju takvi u svijet, putem glazbe, filmova, knjiga i na duge načine. Naš je Mile Kekin, koje stoljeće iza glazbe koju smo slušali u Hrvatskoj u drugoj polovici XX. stoljeća, koje još ima i slušamo je – nametanje nečeg čudnog. Ali odoljet ćemo mi Milinom promicanju, imamo mi u sebi još svjetla. Mi smo djeca Mediterana. Djeca Sunca. Ali ovaj vaš reper i njemu slični, skroz su zacrnili obzor američke kulture.
Kraj kulture!?
Kad već govorimo o kulturi, ona ima svoje povijesne uspone i padove. Sjajne epohe, kad je bila inspirativna, i služila kao podloga i smjerokaz mnogim pokoljenjima. Sjajni umjetnici, kroz istinsku kulturu bili su nadahnuće, utjecali na razvoj društva, smjernice koje su usmjeravale prema pozitivnim vrijednostima. Iskorjenjivale barbarstvo, utjecale na mišljenje. Nema naroda koji je u cijelosti kulturan. Kultura je upravo kao sol, dovoljna je mala količina da prožme jelo, i ono dobiva izvrstan okus i ukus. Danas su rijetki ljudi koji cijene kulturu i djeluju po kulturnim načelima. A kultura je toliko bitna, zapravo spada u egzistencijalnu potrebu čovjeka i zajednice. Prava kultura ne dopušta Bad Bunnyja. Ne bi prošao ni Mile Kekin. Ali tko više mari? Kultura je izopćena iz suvremenog društva. Ovo što ju je zamijenilo, pogotovo u zapadnom svijetu, jest nezaustavljivi tornado bogohulnosti, idolatrije, izrugivanja svega što smatramo karakternim i moralnim, čak obvezujućim da bismo istaknuli svoja ljudska obilježja. Ona je poput otpada koji bi trebao ići tamo gdje se deponira smeće. Nema recikliranja. Ne može se ni u što ugurati, kao što kane kod nas ovaj otrovni otpad samljeti i ubaciti u građevinski materijal, pa ćemo živjeti u stambenim prostorima gdje iz zidova zrači smrtonosni otrov, truje i ubija staro i mlado. Nije li to poremećeno! Naravno brže bolje će pohlepni posegnuti da taj otpad uzmu i iskoriste ga. Novac je privlačniji od bilo čega. Neodoljiv.
Očistiti svijet od svakojakog nagomilanog otpada, nemoguće je. Ali trebali bi započeti s duhovnom supstancom, s novom sviješću, s onim što je u nama još ostalo da nije posve poremećeno. Sačuvati naš ljudski lik, oblik, posebnost. Iz korijena promijeniti obrasce vladanja. Ne mogu roboti umjesto nas razmišljati, umjesto nas pjevati, pisati, svirati na glazbalima, biti nam društvo umjesto ljudskog bića s kojim smo povezani na bezbroj načina. Mogu oni i to, i dopušta im se da to čine, mnogi dapače njima prepuštaju da dominiraju. Možda će roboti jednom moći i disati vlastitim plućima koja će im biti ugrađena, a što ćemo onda biti mi? Njihovi robovi? Najnesretnija bića u svemiru. Mrtva kultura, – mrtvi ljudi. Neslavno izumrla vrsta, koja uporno radi na svojoj propasti.
1 komentar
Odličan osvrt.
Komentari nisu aktivni.