Glazbeno-scenskim spektaklom, ‘Krunjenje žrtvom’, obilježena 1050. obljetnica smrti Kraljice Jelene Slavne
Ovih dana održavaju se posvuda, u više država i na više kontinenata, susreti svjetskih lidera, sigurnosne konferencije, samiti… Susreti visokih političkih, vojnih i bankarskih dužnosnika. Traju pregovori i dogovori koji tobože rješavaju svjetska goruća pitanja, ali rješenja su sve dalja. Treba malo čitati između redaka. Tobože ima i neslaganja, nekih otpora, ali sve je prekrojeno, skrojeno i utanačeno na nekim drugim susretima manje javnim. Desetljećima se planovi pojedinih sila razrađuju, i kad se razrade, provedu se bez da se narod pita. Tko je ikad išta narod pitao, ili će pitati? Narod se obuzda, pušta se da postane razuzdan, priuštiš mu droge, alkohola i bluda, poživinči za tim, tako da ni ne zna razmišlja niti pojma ima što se zbiva. Sretni smo ako nema rata, ako preživimo, iako kriminal i nasilje rastu na svim razinama. Poljski književnik Stanisław Jerzy Lec je rekao: Iz čega si nastao, zavisi od genetike, u što ćeš se pretvoriti, zavisi od politike.
Napokon je javno objelodanjeno, Novi svjetski poredak je tu. Slagalica je popunjena. Diplomacija je odradila svoje. Oni koji su na velikom dobitku, znači da su dobri diplomate. Američki književnik Ambrose Bierce je rekao: Diplomacija je patriotsko umijeće laganja za svoju državu. Sad ćemo vidjeti tko je svojoj državi tim umijećem pridonio najviše. Načini provedbe donesenih odluka, provodit će se tako da će veliku ulogu igrati hrana i energetika. Evo, Kuba nema nafte. Mnoge zemlje oskudijevaju hranom i lijekovima. Glad je opasna. Zastrašujuća. Pristaneš na sve. U politiku se bolje ne miješati ako nisi njen izravni akter. Bolje skočiti u vatru. Ili se baviti nečim marginalnim kao onaj koji je probao preko 20.000 vrsta piva. Postao priča koju TV najavljuje kao nešto ekskluzivno. Eto, svatko se u nečemu nađe, koliko god to drugom bilo smiješno i bedasto.
Kroji se novi kalupi
Često se u prošlosti prekrajala i krojila nova slika svijeta. Došlo je do naglih i velikih promjena u svijetu, kroz nekoliko zadnjih desetljeća, te je vrijeme da se stara slika raskroji i nova skroji po novom kalupu. Naravno, najmoćniji su uvijek oni koje to čine po svom kalupu. Nije ta prošla slika bila nimalo dobra da bi za njom žalili, dapače je bila nakaradna, katastrofalna, nadajmo se i molimo Boga da će ova biti za nijansu prihvatljivija, poštenija, mada u politici nema ni traga poštenju. Pošten političar, koji nema uvijek asa u rukavu, nije lukav i premazan debelim slojem masti, može odmah napustiti politiku. O takve se samo država spotiče, oni su trajna nesreća u politici, kao neke naše oporbene stranke. Dodijalo mi nabrajati ih, ali znamo kojoj porodici stranaka pripadaju. I tako jedni grade, drugi ruše, bilo na geopolitičkom političkom planu, bilo na ekonomskom, socijalnom… Ruše se vlade, narodi tjeraju po bespućima. Sve se otima, razaraju sela i gradovi, sva infrastruktura. Gdje se desetljećima, negdje i stoljećima gradilo, gdje su ljudi mogli računati da će imati zaposlenje i osiguranu minimalnu egzistenciju, nema više ni toga. Zapravo se gomila patnja na patnju, nepravda na nepravdu.
Iza kulisa
Neki pišu da se iza kulisa Zimskih olimpijskih igara, događa koječega. Važan je bio spektakl pri otvaranju, ta neumjerena i napadna demonstracija sujete i glamura. Športaši, dok su športski aktivni, pripremaju se za svoj nastup da pokažu svoj kapacitet, ostvare životni san. A dođu u drugi plan. Uvijek nešto ili netko stanu ispred njih. I ta klizališta, snijeg i led, ma sklisko je to koliko god da si uvježban, spretan i hrabar. Poklizneš se, padneš, polomiš. Biti na ledu je rizično, ali svi smo mi na ledu i padovi nam se stalno događaju.
Lelek na Dori
Reče i voditeljica na glazbenom natjecanju – Dora, Barbara Kolar, da se svašta događalo iza kulisa pozornice, tako se čini ono što se dogodi na pozornici, samo je izvanjska forma. To ne gledam jer me sablazni, pa da sebi skratim muku, nešto malo načujem i pomislim kako nisam falila. Ne mogu izbjeći ne vidjeti pobjednice Dore, grupu Lelek. Koji god kanal otvoriš, eto ih. Čast djevojkama, ma sve one tetovaže, i cijeli nastup, ne želim ih ničim uvrijediti, i zašutjet ću. Bude kako je netko valjda već izabrao. Jednom je jedan čovjek govorio o književnim nagradama. Pošalju književnici knjige na natječaj, a on kazao: Ma dajte, tko to gleda. Ako ste u žiriju dobijete papirić i zaokružite osobu koju su izabrali. i njega tako naslijepo zaokruživali. Popustila čovjeku malo kontrola. Starost i bolest, pa onda izlane što ga je možda tištilo, malo grizlo iznutra. I tako opet dolazimo do onoga, što je iza kulisa? Tko je iza kulisa?
Poklade i krnje
Evo nam stigle poklade, razdoblje prije korizme kad se posvuda susreću kolone maškara. Fašnik, maškare, ili karneval, ima puno naziva. To je vrijeme u kojemu se puk na svoj domišljat i spretan način izdivlja, iživi svoje frustracije, jer nema drugog načina da izrazi nezadovoljstvo. Na perfidan način daje moćnicima do znanja da narod nije glup, vrlo dobro vidi i prosuđuje, točno dijagnosticira u komu je i čemu problem. Zanimljivo je koga narod izabere za krnju, ili pusta, odnosno glavni lik karnevala kojega zapale, optužujući tu osobu za mnoge „grijehe“ i propuste, za nesposobnost, ili loše osobine koje uzrokuju posljedice i u narodu stvaraju averziju. Postaju odbojni i nepoželjni, pogotovo oni na visokim pozicijama, a ničim se ne dokazuju osim nesposobnošću. Zanimljivo je u što se ljudi sve maskiraju, u koje likove nastoje preobraziti. Ima tu zaista originalnih ideja, maštovitosti, humora, ako nisu prešli granice dobrog ukusa, i koji to vole mogu se na taj način ispuhati i zabaviti. Nikad nisam išla, u maškare, imam urođenu odbojnost prema maskama, posebno bušama i zvončarima. Mnogi izjavljuju da se cijele godine raduju tom događaju i smišljaju kako se maskirati, biti u maškarama originalan, zabaviti i izludirati. Eto, ispričavam se onima kojima je to smisao života, što mi to nije smisao života.
Obljetnica smrti Kraljice Jelene Slavne
Splitsko-dalmatinska županija, Odjel za kulturu, šport i tehničku kulturu, koji vodi pročelnik Željko Primorac, i glazbena mladež Splita, 15. 2. 2026. glazbeno-scenskim spektaklom, „Krunjenje žrtvom“ obilježili su 1050. obljetnicu smrti Kraljice Jelene Slavne. Kazalište je bilo dupkom puno. Župan Blaženko Boban pozdravio je sve nazočne, zaista nadahnutim govorom. U ime predsjednika Hrvatskog Sabora, Gordana Jandrokovića, nazočnima se obratio njegov izaslanik, saborski zastupnik Andro Krstulović Opara. Ipak ljudi koji drže do kulture dolaze do izražaja. Gospodin Opara je zaista u svom elegantnom izdanju s manirom pravog gospodina, a s obzirom da je arheolog, nazočnima ukratko iznio podatke o pronalasku sarkofaga Kraljice Jelene, u Solinu na Gospinu otoku. Sarkofag je otkrio poznati arheolog, povjesničar i konzervator don Frane Bulić 28. kolovoza 1898. u atriju crkve sv. Stjepana. Uz te ugodne pozdrave, divljenjem nas je ispunila izvrsna sopranistica Antonija Teskera, i tenor Bože Jurić Pešić. Uz zbor i glazbenike, kojima je dirigirao mladi, perspektivni dirigent Ivan Šćepanović, tako lijep događaj činio se gotovo izvanvremenski. Unutar kazališta je gorjelo od pljeska, zanosa, ovacija. Trebaju nam takvi događaji da nas podsjete koliko je u nama žara. Koliko imamo nadarenih i nadahnutih ljudi koji su nam ostavili u nasljeđe dragocjeno kulturno blago, i mladih talentiranih ljudi koji to izvrsno prezentiraju. Bilo je doista uzbudljivo, svakoga je ganulo i dirnulo.
I tako puna neke nade, izlazeći iz kazališta s prijateljicom Rokom, na praznim gradskim ulicama tek pokoji prolaznik. Strah je ljudi izlaziti po mraku, više se ne osjećaju sigurnima. Jedino što mi je palo u oči, bili su skupljači plastičnih boca, koji su kao miševi rovali po kontejnerima. Ružan je to i tužan prizor. Izlaze noću da bi ih što manje ljudi vidjelo. Ne bi toga u nas smjelo biti. Nipošto. Ima u nas polja i ravnica, u moru ribe, barem bi hrane moralo biti u izobilju i to naše hrane, za svakoga dovoljno. Opet sam potonula.
Noćni miševi
O nepravdo, hoćeš li vječno kraljevati? Ulijeva mi povjerenje gradonačelnik Splita, Tomislav Šuta. Inteligentan je, dobro zapaža, ne može preko noći rješavati sve probleme koji su gurnuti pod tepih, ni socijalnu politiku, ali mislim da ima nade da se uhvati i s tim u koštac. Ne može se tolerirati da na svakom ćošku netko prosi za kruh.
Politički smušenjaci
Danas kad se po nama rodoljubima naveliko pljuje preko svih medija, posebno što se smušeni Dabro našao gdje nije trebao biti, i pjevao što nije trebao pjevati, nakostriješili se naši komunisti, partizani, naši liberali i cijela ta neobuzdana hrpa bukača. Jedini im je posao, za astronomske plaće i niz povlastica, sjediti u Saboru i galamiti, bacati smeće na hrvatski narod, sliniti laži. Opirati se svakoj razumnoj odluci. Pa čime su oni nabijeni, (ispričavam se na možda nepriličnom izrazu), ali kao da je u njima barut, pa pucaju li pucaju. Imaju li prema ovom narodu na čijoj grbači jaše, kojega oni bičuju, i trun osjećaja dužnosti? Samo bi se čupali i natezali. Nije Sabor ring, ali čini se da ipak jest. U redu, Dabro je očito popio čašu više, uzjogunio, zaribao, ali što je sa svim onim paradama pod zastavama koje se ne bi smjele u Hrvatskoj vijoriti. Sa svim onim parolama i ocrnjivanjem nedužnog hrvatskog naroda koji kao da je osuđen na vječnu patnju. Nećemo zalaziti dublje u povijesne dubioze, ma promislimo malo što nam je sve učinjeno tijekom Domovinskog rata? U Hrvatskoj i BiH, hrvatskom narodu je nanesena nepravda, mržnja srpskih osvajača gorjela je strašnija od paklene vatre. Neki dan mi jedan gospodin spomenuo da je u mjestu Komarica, u sastavu općine Doboj, sada u Republici Srpskoj, u pet sela do Domovinskog rata bilo oko 9000 žitelja. Pretežito Hrvati, gotovo zanemariv postotak Srba i Bošnjaka. Komarica danas ima tek nekoliko građana hrvatske nacionalnosti. To je samo jedan primjer strašnog genocida nad Hrvatima a mogli bi ih navesti na tisuće.
JANAF
Sad se Hrvatska opet mora brinuti kako će se neke zemlje opskrbljivati naftom jer zbog embarga na rusku naftu, moraju se naći načini da ih se opskrbi nekim drugim putem. Mi smo opet tu da vadimo vruće kestenje iz vatre. Ne smijemo se puno inatiti, ni dovoditi u napast da se protivimo onima u čijim je rukama velika batina. Ministar Šušnjara nije loš, ali ruke su i njemu vezane. Ekonomski interesi EU-a primarni su. Da nismo pristupili EU, ostali bi majušni samotni otok na golemom oceanu, već bi nas korupcija i kriminal rastočili, a ovako iako nismo svoji, nekako smo se ugurali među velike. Uvijek se nameće isto bolno pitanje, kako ćemo, i hoćemo li uspjeti sačuvati ovo malo slobode što je imamo? Kome je do nas i do naših prava stalo, mi smo samo alati kojima se služe oni koji nemaju osjećaja ni skrupula. Kad ne mislimo mi na sebe i svoju dobrobit, zašto to drugi ne bi koristili?
Otpad i rijeke
Kontaminirani toksični otpad iz tvornice vijaka u Kninu, godinama je nerješiv problem. Puno puta se prelilo jezero u kojem se nalazi, zagadio okoliš, izlio se u rijeku Krku. Silne inspekcije tamo se okupljale, obećavala rješenja. Otpad postaje sve opasniji jer tako dugo stojeći stvaraju se novi još opasniji kemijski otrovi. Je li to zanemarivanje opasnosti koja prijeti stanovništvu i prirodi, namjerno? Čija je to odgovornost? Valjda državna tijela mogu tu zavrzlamu razriješiti i prosuditi tko je glavni krivac za tu katastrofu, kazniti debelo one koji su zakazali. Izgleda svi smo pospani, omamljeni, tromi, ukočeni. Tko će nam biti čuvar kad se sami ne čuvamo? Dobro nas uopće Bog trpi. Ovaj svijet se dobrano urušio i urušava, čini mi se da smo se mi urušili prije njega.
Proljeće na Jadranu, sve buja…
Raduju me sitnice. Oko kuće i posvuda ljubičice cvatu, mirišu. Bude osjetila, i onda dođe zločesta bura, koje je doduše potrebna da malo iscijedi ovu pretjeranu vlagu, pročisti i očisti, ali s druge strane, sve lomi, čupa. Limuni taman dozreli, sve ih potrgala i razbacala. Stabljičice boba koje su se lijepo razvile, čak neke bacaju prve cvjetove, potrgala. Kantu za smeće odvaljala niz ulicu i otrgla poklopac. Prodire i u koštanu srž. Ne možemo je obuzdati a ni zanijekati da nije dobro došla na neki način. I tako uvijek ide, jedno na štetu drugoga.
