U splitskoj Galeriji Manuš izložbom „Oči bez lica“ predstavlja se umjetnica Paula Tončić
U splitskoj Galeriji Manuš u utorak, 24. veljače 2026. otvorena je izložba „Oči bez lica“ (Eyes without Face) umjetnice Paule Tončić.
Paula Tončić je umjetnica koja u svojoj praksi radi sa arhivima, slikom, objektom, filmom i zvukom. Proces arhiviranja koristi kao metodu istraživanja vremena, društvenih struktura, njihova nestajanja. Zanima je materijal kao nositelj sjećanja – trag, pogrješka i prolaznost kao elementi rada.
Naslov izložbe „Oči bez lica“ (Eyes without Face) priziva slojevitu igru prisutnosti i odsutnosti, pogleda i identiteta. Riječ je o sintagmi koja u sebi nosi napetost između vidljivog i skrivenog, između onoga što je izloženo oku promatrača i onoga što izmiče jasnoj definiciji. Upravo u tom prostoru napetosti Tončić razvija svoj vizualni jezik, fokusiran na fragmente lica, tijela i pogleda, istražujući granice osobnog i univerzalnog iskustva.
U središtu interesa autorice nalazi se pogled – kao sredstvo komunikacije, ali i kao mjesto ranjivosti. Oči, izdvojene iz cjelovitog portreta, postaju nositelji emocije, ali i svojevrsni autonomni entiteti. Lišene konteksta lica, one prestaju biti samo fizički detalj i prerastaju u simbol unutarnjeg svijeta, memorije i intime. Tončić pritom koristi suptilne prijelaze tonova i slojevite površine kako bi postigla dojam krhkosti, ali i tihe snage.
U svom osvrtu kustosica Lea Vene piše: „Izložba „Oči bez lica“ (Eyes without Face) zasniva se na dubinskom istraživanju materijala koji cirkuliraju kao rabljeni predmeti izdvojeni iz naše svakodnevice. Svaki, pomno odabrani, materijal u sebi sažima višestruke prošle živote, karakteristike i namjene s kojima započinje proces daljnje transmutacije. Jedinstvene organske povijesti se kolažno uslojavaju kako bi oživjele nove moguće biografije hibridnih entiteta. Predstavljene materijale istovremeno prepoznajemo kao intimne, bliske ali i odbojne elemente kućnih interijera. Kožne, krznene i staklene površine sada redefiniraju značenje domaćeg prostora.
Kože, figure lica
Odbačena životinjska koža koristi se kao platno koje primarno prenosi slike preuzete s online aplikacija za prodaju odjeće i predmeta gdje se te iste slike jednako tako razmjenjuju kao roba. Poput bljeskova sjećanja slike se nekontrolirano pretapaju i sugeriraju suživot tih fotografskih tragova. Figura lica izdvaja se kao jedini naizgled živi element kompozicije. Oči koje traže pogled, uspostavljaju komunikaciju, manipuliraju.
U prostoru nas dočekuje životinjska pojava, nalik plišanom tigru, sirovo preparirana s fragmentima krzna i kože. Lice i tijelo tigra se dezintegrira, a oči nestaju. Nedovršeni entitet fiksiran u trenutku nastajanja, na rubu živog i neživog, kao igračka koja to više ne želi biti. Također primjećujemo i biomorfnu staklenu formu nalik vazi kako se preljeva u prostor tražeći suodnos s ostalim organskim elementima očuđenog prostora.
Izložba „Oči bez lica“ (Eyes without Face) nije zatvorena cjelina radova s unaprijed definiranim odnosima već naprotiv poziva gledatelja da se osobno i direktno suoči sa sirovom materijalnošću instalacije. Prisvojene teksture i plohe sada se pojavljuju kao slike koje možemo dalje razmjenjivati, posjedovati i manipulirati.
Paula Tončić (1997., Zagreb) je magistrirala Nove medije i animaciju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Trenutno živi i radi u Amsterdamu, gdje pohađa Dirty Art Department na Sandberg Institutu. Dobitnica je nagrada Marina Viculin (2025.), MMSU nagrade KAMOV (2024.), ERSTE GRAND PRIX 37. Salona mladih (2024.) te nagrade Kolekcionar umjetniku (2024.).
Izložba ostaje otvorena do 3. travnja 2026.
