Sedam desetljeća muzeja u Dioklecijanovoj palači
U Galeriji Muzeja grada Splita u Dioklecijanovoj ulici u četvrtak, 22. prosinca 2022. otvorena je izložba „70 godina u Papalićevoj – svoji na svome“, čime se proslavlja sedam desetljeća tog muzeja. Autorice izložbe su Mia Kragujević i Darka Perko Kerum, a glavna i odgovorna osoba za vizualni dojam je Dina Vuletin Borčić. Organizator izložbe je Muzej grada Splita, koji na taj način proslavlja 70. obljetnicu baštinjenja tradicije i nasljedovanja svojih predaka Dmine (Dominika) Papalića i Marka Marulića. Izložene su fotografije, dokumenti i muzejska građa, a autorice su istaknule ljude koji su obilježili rad Muzeja u proteklih sedam desetljeća.
Do sad sam ti, predragi Dmine Papaliću, tumačio tuđe Spomenike, a sad ćemo objasniti one naših predaka:…;
Ovako je Marko Marulić pisao svome prijatelju Dmini (Dominiku) Papaliću između 1503. i 1510. u svome djelu „Tumač uz natpise starih“ („In epigrammata priscorum commentarius“), a s kojim je zajedno obilazio ruševine Salone i skupljao natpise. Dmine ih je o svome trošku prenosio u svoju palaču i ugrađivao u njene zidove nadahnut prikupljanjem antičkih starina stvarajući zbirku epigrafskih spomenika, nazvanu u 19. stoljeću Museum Papalinum. Protokom vremena zbirka se razasula uokolo, a u zidu unutarnjeg stepeništa Papalićeve palače ostao je sačuvan jedan natpis koji je čekao više od 400 godina da se u Papalićevoj palači od 1950. – 1952. smjesti Muzej grada Splita.
Počeci muzejskog djelovanja i skupljanja spomeničke baštine u Splitu povezani su upravo s gotičko-renesansnom Papalićevom palačom u kojoj je smješten Muzej grada Splita. U toj reprezentativnoj palači, koja je pripadala splitskoj plemićkoj obitelji Papalić, nalazila se zbirka antičkih kamenih spomenika iz Salone. Obilazeći solinske ruševine, Marko Marulić i Dmine Papalić skupljali su i proučavali antičke natpise koje je Papalić dao uzidati u dvorište svoje palače. Dmine Papalić, kojemu je Marulić posvetio objavljenu zbirku antičkih natpisa, pripadao je dobrostojećem krugu uglednih i učenih splitskih humanista tadašnjega relativno malog Splita. Krajem 15. i početkom 16. stoljeća srećemo ga na raznim istaknutim javnim dužnostima. Ulomci su u dvorištu palače ostali sve do 1885. godine, kada je veći dio prenesen u Arheološki muzej kod Srebrnih vrata Dioklecijanove palače, a poslije u novu zgradu u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, gdje se nalaze i danas, u prostoru atrija, kao uvod u muzejski postav. Začeci gradskog muzeja u drugoj polovici 19. stoljeća vežu se uz Gradsku biblioteku, (danas Sveučilišna knjižnica), koja je po zamisli njezina utemeljitelja i prvog upravitelja Dušana Mangera, trebala zadovoljiti kulturne potrebe tadašnjih stanovnika Splita. Od 1915. u sklopu te institucije sustavno se počinju prikupljati predmeti i građa za budući muzej, smješten u palači Bernardi, koja je sagrađena nad ostacima renesansnih zidina iz 16. stoljeća. Tijekom tri desetljeća Manger je prikupio znatno kulturno blago u knjigama, rukopisima, raznim rijetkostima i uspomenama na prošli život Splita i Dalmacije, tako da više ustanova i muzeja u Splitu svoj osnutak duguju upravo njemu.
Od 1925. godine, uz veliku čitaonicu i ostale prostore, osposobljava se na drugom katu, u dvjema sobama kuće Bernardi, Muzejsko-historijsko odjeljenje, koje će prerasti u samostalnu ustanovu. U godinama koje slijede, pa sve do kraja Drugoga svjetskog rata, otkupima i darovnicama skupljala se raznovrsna muzejska građa koja se odnosi na život i djelo Marka Marulića. Muzej grada osnovan je 1946. godine, a ime je dobio dvije godine kasnije. Prvi ravnatelj bio je Marko Uvodić, autor brojnih pripovjedaka i kroničar splitskog života. Njega je naslijedio Ćiro Čičin-Šain, novinar i književnik koji je posebnu pozornost pridavao arhivskoj građi i koji je 1950. godine pokrenuo prva muzejska izdanja.
U toj fazi, do 1950. godine, Muzej je i dalje smješten u palači Bernardi na Pisturi, ali je i taj prostor od šest dvorana postao pretijesan i nedostatan. Presudan događaj u povijesti Muzeja jest izložba priređena 1950. godine, prigodom proslave obljetnice Marulićeva rođenja, nakon koje je prostor Papalićeve palače trajno ustupljen Muzeju i otvoren javnosti dvije godine poslije, sa stalnim postavom unutar kojega je prezentiran i književni život pripadnika humanističkog kruga. Najveći broj izloženih predmeta činila su Marulićeva djela na hrvatskome i latinskom jeziku, u originalu i u prijevodima, te sačuvani primjerci knjiga iz Marulićeve biblioteke. Osim izdanja i rukopisa o Maruliću, kao što su djela Frane Natalisa i Petra Lucića, izložene su skulpture, slike i crteži, predmeti umjetničkog obrta i oružje iz 15. – 17. stoljeća. Muzej je svečano otvoren javnosti 1952. godine s djelomičnim postavom koji je obuhvatio povijest splitske autonomne komune i mletačke vladavine, s posebnim naglaskom na Marulićevo doba, dok je u prizemlju bilo izloženo oružje koje se koristilo u obrani grada. Marulićeva jubilarna izložba pridonijela je tome da Muzej dođe do reprezentativne zgrade koja mu najbolje odgovara, kako se pisalo u tadašnjem tisku. U vodiču po muzejima i galerijama u Splitu, izdanju Muzejskog društva Split iz 1969., navodi se da je prikazano prvo razdoblje grada pod mletačkom upravom (15. i 16. stoljeće), prve slike i gravire grada, grbovi plemićkih obitelji te literatura kruga Marka Marulića. Od 1960. do 1979. godine ravnatelj Muzeja je Duško Kečkemet, poznavatelj splitske povijesti i umjetnosti te pokretač vrijednih edicija i stručnih publikacija. Jedna od tadašnjih brojnih povremenih izložbi gostovala je u Povijesnome muzeju u Zagrebu 1972. godine pod naslovom Marko Marulić i Split njegova doba. Godinu dana prije, u povodu 450. obljetnice prvog izdanja Judite, Naučna biblioteka i Muzej grada postavili su tu izložbu u prostoru Papalićeve palače. Nakon dugogodišnjeg uređenja muzejskog sklopa dovršen je 1992. godine novi stalni postav, osmišljen tako da se na prvom katu svečane dvorane Papalićeve palače grupa predmeta odnosi na mjesto gdje su se oko središnje osobnosti europskog humanizma okupljali njegovi prijatelji i uglednici. Izložena je brončana bista Marka Marulića, rad Ivana Meštrovića, rodoslovno stablo obitelji Marulić i eksponati iz druge polovice 15. stoljeća, vezani za Marka Marulića. U programiranju postava, osim stručnoga muzejskog tima s tadašnjom ravnateljicom Dešom Dianom, mentor za muzeološku dionicu bio je prof. dr. Antun Bauer, a za pojedina područja angažirani su savjetnici. Prvi put od nastanka Muzeja 1915. bilo je moguće izložiti fundus koji prezentira kulturno-povijesnu baštinu grada od prvih tragova življenja na području današnjeg Splita sve do najnovijih dana. Cjelokupna koncepcija izlaganja uvjetovana je postojećim rasporedom Papalićeve palače i pripadajućeg sklopa zgrada.
Obilježavajući obljetnicu nastanka Judite, prvoga umjetničkog epa hrvatske književnosti ispjevanoga hrvatskim jezikom, 2001. godine postavljena je izložba Split Marulićeva doba, kojom su muzejski djelatnici sa suradnicima, vrsnim poznavateljima toga razdoblja, željeli upoznati posjetitelje s pjesnikovim životom i djelom, s poviješću grada i umjetničkim djelima toga vremena. Sama zamisao o izložbi rodila se u sklopu priprema za proslavu milenijskih Marulićevih obljetnica: 550. godišnjice piščeva rođenja (1450.-2000.) i 500. obljetnice nastanka njegove Judite (1501.-2001.). Po završetku izložbe taj se prostor trajno ustupa Muzeju grada za njegov smještaj.
Novi muzeološki program stalnoga postava, s otprilike 360 izložaka od ukupno 4600 predmeta, najsuvremenijim sredstvima predočuje model gradskog muzeja, te ima važnu funkciju u promociji kulturnog identiteta Splita. Muzejske zbirke profiliraju se od 1950. godine godišnjim otkupima i darovnicama. Muzej posjeduje i vrijedan arhiv, te značajan bibliotečni fond.
Izložba će biti otvorena do 28. veljače 2023.
