Tito, onaj koji je obezglavio na stotine tisuća ljudskih glava – od čega najviše glava Hrvata – u Drugomu svjetskom ratu i poslije njega i sam je ostao bez glave
Ali balovi svećenici vraćaju „Titovu glavu“. Naravno, riječ je o brončanoj glavi s kipa u Velenju, a on, Tito, je obezglavio na stotine tisuća ljudskih glava (najviše glava Hrvata), u Drugomu svjetskom ratu i poslije njega, naročito, da bi vladao u novostvorenoj Jugoslaviji (SFRJ), otuđivši dio teritorija ondašnje Hrvatske i to više nego je otuđeno 1920. godine Rapallskim ugovorom (12. studenoga) i pripojio drugim republikama u federaciji. Jugo i ini ljevičari kod nas stalno mantraju o Pavelićevoj predaji Istre, Rijeke, Zadra i dijela Dalmacije Talijanima, zaobilazeći, ali baš uvijek, onaj Rapallski ugovor. Nikako da spomenu onaj pokušaj pregovaranja u Ljubljani, mjesec ranije iste godine, između Italije i predstavnika iz Hrvatske, da dobije više hrvatskog teritorija nego su dobili po Rimskim ugovorima (18. svibnja 1941.). Tada je postavljena-zatražena linija (otkidanje) teritorija od Rijeke preko Karlovca pa sve do Mostara. Pavelić nije pristao da se konstituira NDH bez imalo Jadranskog mora. A Rimski ugovor je nametnut jer nije bilo ni minimalne mogućnosti vojnički braniti ili zaprijetiti Mussoliniju, kao ni Tuđman u Daytonu, 1995., nije imao šanse spasiti teritorij Posavine, nekoć pripadala Banovini Hrvatskoj, (u bosanskom dijelu), tj. da ne pripadne bosanskim Srbima (agresorima) i drugo ispred SAD-a i međunarodne kontaktne skupine.
Ispred svjetske sile nije lako išta braniti ili zastupati odnosno ne prihvatiti ili ne potpisati. Tako je bilo i Paveliću ispred Mussolinija ili Hitlera odnosno Njemačke i Italije koje su bile europske sile. NDH, u to vrijeme, nije imala ni stotinjak dobro naoružanih vojnika. Mussolini je raspolagao s oko 200 tisuća vojnika na hrvatskim teritorijima. NDH je mogao imati svoju vojsku tek kad su prihvaćeni rasni zakoni po modelu Hitlerove Njemačke. Inače na ljestvicama svjetskih zločinaca Tito je od devetog do trinaestog mjesta. Međutim Pavelića ni blizu 50. mjesta. A jugoljevičari, kao i jugopovjesničari i ini nazovi lijevi znanstvenici nameću hrvatskom narodu stigmu genocidnog naroda, a nigdje ne potvrđuju gdje su grobišta ili masovne grobnice od ubijenih od strane NDH, a od Titove strane, gotovo ih je teško pobrojiti, posebno u Sloveniji. A nije samo Tito monstruozni ubojica, nego su i četnici vršili genocid nad Hrvatima kako 1941.-1945. tako i 1991. do 1995.
Zanimljivo je sljedeće istraživanje: „Više od 15 godina splitski povjesničar Stjepan Lozo radio je na prikupljanju građe za knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941.“ kojom razotkriva kako su Srbi izvršili genocid nad Hrvatima, a onda svoje žrtve optužili za zločin nad njima! Četiri godine intenzivno je radio na pisanju knjige, pri čemu je bio izložen prijetnjama i pritiscima koji ga ipak nisu zaustavili u naumu“ (SD, 4. studenog 2018.). Još su više stigmatizirani Hrvati kroz mitološku laž o logoru u Jasenovcu u vrijeme NDH. Ali i o tome se slobodnije zbori, piše i istraživa. A najistaknutiji je u tome Igor Vukić sa svoje tri knjige o Jasenovcu. O tome se nedavno, zborilo i u Saboru RH za okruglim stolom. Iz kruga antifašista omalovažavaju njegov rad i stalno se drže svoje dogme-istine o broju žrtava koji se danas nalazi na popisu u Jasenovcu, ali nigdje nema masovne grobnice da se pogledaju žrtve makar nešto preko tisuću kao što se to može vidjeti za Titove žrtve u Barbarinu rovu u Hudoj Jami ili kod nas u Macelju.
