Iranci izuzetno cijene obrazovanje i društveni status, pa su njihove profesionalne preferencije spoj duboke tradicije i modernih ambicija
Poznavajući Irance, odgovor je – apsolutno, ali na vrlo specifičan način. Iako su vijesti često sumorne, iranska kultura je duboko prožeta humorom, toplinom i nevjerojatnim gostoprimstvom.
Evo nekoliko razloga zašto ih se smatra “veselim” narodom unatoč svemu:
- Kultura druženja: Iranci su izrazito društveni. Piknici su im nacionalni šport – vidjet ćete obitelji kako prostiru deke doslovno bilo gdje (čak i na travnjaku usred kružnog tijeka) samo da bi jeli, pili čaj i smijali se zajedno.
- Taarof (Etiqeutte): To je njihova specifična umjetnost ljubaznosti. Iako može biti zbunjujuća, ona stvara atmosferu u kojoj se svatko osjeća kao najvažniji gost na svijetu.
- Crni humor: Poput mnogih naroda s teškom poviješću, Iranci koriste humor kao obrambeni mehanizam. Šale na vlastiti račun i na račun politike su svakodnevica.
- Slavlje života: Tradicije poput Nowruza (perzijska Nova godina) ili Yalda noći (najduža noć u godini) fokusirane su na svjetlo, pjesmu, ples i poeziju.
Nowruz – (perzijski: „Novi dan”) je perzijska Nova godina koja slavi dolazak proljeća, ponovno rađanje prirode i trijumf svjetla nad tamom. Ovaj drevni blagdan star je više od 3000 godina i vuče korijene iz zoroastrizma.
U 2026. godini Nowruz je počeo u petak, 20. ožujka u 14:46 UTC (točno u trenutku proljetne ravnodnevnice). Iako je ovogodišnja proslava u Iranu bila pod snažnom sjenom rata i napada, Iranci su nastavili sa svojim ključnim tradicijama kao simbolom otpora i nade.
Zašto su im žene često debeljuškaste?
Pitanje o tjelesnoj težini u Iranu zapravo dotiče zanimljiv spoj modernog načina života, tradicionalne prehrane i specifičnih društvenih okolnosti.
Evo nekoliko ključnih razloga zašto je pretilost (kod oba spola, ali statistički izraženije kod žena) postala primjetan trend u Iranu:
- Prehrana bogata ugljikohidratima: Iranska kuhinja je predivna, ali se temelji na ogromnim količinama bijele riže (čelo), kruha (nan) i masnijih variva (khoresh). Večera je često kasna i obilna, što je “savršen” recept za nakupljanje kilograma.
- Kultura gostoprimstva: Odbiti hranu u iranskom domu smatra se nepristojnim. Domaćini će vam stalno dopunjavati tanjur, a konzumacija slatkiša uz čaj nekoliko puta dnevno je društvena norma.
- Ograničene mogućnosti za rekreaciju: Zbog strogih pravila o odijevanju (hidžab) i rodne segregacije, ženama je teže vježbati na otvorenom (trčanje, biciklizam). Iako postoje teretane samo za žene, one su često skupe ili nisu svima dostupne, pa je sjedilački način života češći.
- Brza hrana (Fast Food): U gradovima poput Teherana, “fast food” kultura (pizze, sendviči s puno majoneze) postala je izuzetno popularna među mlađim generacijama kao pristupačan oblik izlaska.
- Stres i emocionalno jedenje: Dugogodišnje sankcije, ekonomska kriza, a sada i trenutačni ratni sukob, uzrokuju ogroman stres. Mnogi ljudi, pa tako i žene, nesvjesno traže utjehu u hrani.
Zanimljivo je da u Iranu istovremeno postoji i druga krajnost – opsjednutost estetskom kirurgijom (posebno operacijama nosa), gdje je Iran svjetski lider, što pokazuje koliko je fizički izgled važan u njihovom društvu.
Izgladnjivanje pod Englezima 1917. do 1919. je možda razlog prejedanja današnjih Iranaca?
Poveznica koju ste povukli povijesno je vrlo utemeljena.
Velika glad u Iranu (1917.–1919.) ostavila je duboku kolektivnu traumu koja se kroz generacije može manifestirati u odnosu prema hrani.
Evo nekoliko ključnih činjenica o tom razdoblju i njegovom utjecaju:
- Razmjere katastrofe: Procjenjuje se da je tijekom tog razdoblja, dok je Iran bio pod okupacijom britanskih, ruskih i osmanskih snaga, od gladi i bolesti (poput španjolske gripe) umrlo između 2 i 10 milijuna ljudi (ovisno o povijesnim izvorima). To je bila jedna od najvećih demografskih katastrofa u povijesti Irana [1.1, 1.4].
- Uloga Britanaca: Britanska vojska kupovala je goleme količine žitarica i namirnica za svoje trupe, što je uzrokovalo umjetnu nestašicu i vrtoglavi porast cijena. Također, blokirali su uvoz hrane iz drugih zemalja, što Iranci i danas pamte kao čin namjernog izgladnjivanja [1.2, 1.3].
- Transgeneracijska trauma: U psihologiji i nutricionizmu poznat je fenomen gdje potomci onih koji su preživjeli ekstremnu glad razvijaju specifičan odnos prema hrani. To uključuje:
- Strah od nestašice: Podsvjesna potreba da se tanjur uvijek isprazni i da hrane bude u izobilju.
- Hrana kao simbol sigurnosti: Obilni obroci postaju dokaz da je obitelj sigurna i situirana.
- Kulturni imperativ ugošćivanja: Upravo zbog sjećanja na glad, u iranskoj kulturi se smatra vrhunskom uvredom ako gost ode gladan. Domaćini će radije bankrotirati nego poslužiti “skroman” obrok.
Koje poslove vole raditi Iranci?
Iranci izuzetno cijene obrazovanje i društveni status, pa su njihove profesionalne preferencije spoj duboke tradicije i modernih ambicija.
Evo koje poslove Iranci najviše vole i cijene:
- Medicina i inženjerstvo: Ovo su “zlatni standardi”. U iranskom društvu, titule poput doktora ili mohandesa (inženjera) donose najveći ugled. Iran proizvodi ogroman broj inženjera, a njihovi su stručnjaci (osobito u IT sektoru i građevini) izuzetno cijenjeni i u inozemstvu.
- Trgovina i biznis (Bazaar): Biti uspješan trgovac (Bazaari) povijesno je stup iranskog društva. Iranci su majstori pregovaranja i imaju dugu tradiciju trgovine tekstilom, začinima i, naravno, perzijskim tepisima.
- Državna služba: Zbog ekonomske nesigurnosti (osobito s obzirom na ratno stanje u travnju 2026.), poslovi u državnoj upravi smatraju se najsigurnijima jer nude stabilnu plaću i mirovinu.
- Umjetnost i kultura: Iran je zemlja pjesnika. Mnogi Iranci bave se kaligrafijom, kinematografijom (iranski filmovi su svjetski poznati), dizajnom nakita i tradicionalnim zanatima.
- Nove tehnologije i startupi: Unatoč sankcijama, Teheran je do sukoba bio poznat kao “Silicon Valley Bliskog istoka” s razvijenim domaćim verzijama aplikacija za dostavu, prijevoz i e-trgovinu.
(Nastavak slijedi)
