Prema istraživanjima iz Staljinove biblioteke, posebno ga je kod Dostojevskoga fascinirala psihologija moći, ljudske slabosti i religioznosti
Je li Staljin volio Dostojevskoga?
Staljinov odnos prema Dostojevskom bio je duboko podijeljen između osobnog divljenja i političke cenzure. Prema svjedočanstvu jugoslavenskog komunista Milovana Đilasa, Staljin je o njemu rekao: “Veliki pisac i veliki reakcionar. Ne objavljujemo ga jer loše utječe na mlade. Ali, veliki pisac!”.
Evo ključnih točaka tog odnosa:
- Osobno divljenje: Staljin je bio strastven čitatelj i u svojoj je osobnoj biblioteci čuvao djela Dostojevskog. Posebno je proučavao roman “Braća Karamazovi” — u svom primjerku iz 1927. godine ostavio je bilješke i podcrtao preko 40 mjesta u tekstu.
- Priznanje talenta: Cijenio je Dostojevskog kao “velikog psihologa” koji je duboko razumio složenost ljudske duše. Jednom je prilikom, opravdavajući ponašanje vojnika, upitao Đilasa: “Vi ste, znam, čitali Dostojevskog? Vidite li kakva je komplicirana stvar ljudska duša?”.
- Politička zabrana: Unatoč osobnom uvažavanju, Staljin je smatrao da su ideje Dostojevskog opasne za sovjetsko društvo. Zbog piščevih vjerskih stavova, pravoslavne etike i kritike revolucije (osobito u romanu “Bijesovi”), njegova djela su u Staljinovo vrijeme bila pod prešutnom zabranom ili tiskana u vrlo ograničenim nakladama.
- Ideološki sukob: Za razliku od Tolstoja, koji je bio prihvatljiviji zbog kritike plemstva, Dostojevski je smatran “štetnim” jer je prokazivao nihilizam i radikalizam iz kojih je proizašao sam boljševizam.
Staljin je, dakle, cijenio njegovu genijalnost, ali se bojao njegove poruke, držeći ga podalje od širih narodnih masa dok ga je sam pažljivo iščitavao.
Odgovori AI-ja mogu sadržavati pogrješke.
- „Znam da ste čitali Dostojevskog?“ |
Dana 31. listopada 2019. — Jezivo izvješće jugoslavenskog komunista Milovana Đilasa o suočavanju sa Staljinom zbog masovnih silovanja Crvene armije u Istočnoj Europi u …
Što je Džugašvili podcrtao?
Staljin (Džugašvili) je u svom osobnom primjerku romana “Braća Karamazovi” iz 1927. godine ostavio brojne bilješke i podcrtane dijelove. Prema istraživanjima njegove biblioteke, posebno ga je fascinirala psihologija moći, ljudske slabosti i religioznosti.
Evo što je, prema svjedočanstvima i analizama njegovih marginalija, posebno privuklo njegovu pažnju:
- Lik starca Zosime: Staljin je pokazao izrazit interes za poglavlja o Zosimi, posebno ona koja opisuju kraj njegova života. Navodno je podcrtavao dijelove o Zosiminim poukama o poniznosti i ljubavi, što je ironično s obzirom na diktatorovu narav.
- Veliki inkvizitor: Kao bivši sjemeništarac, Staljin je bio opčinjen poglavljem o Velikom inkvizitoru. Navodno ga je zanimala logika Inkvizitora o tome da ljudi ne žele slobodu nego “kruh i čuda”, što je koncept koji je Staljin itekako primjenjivao u svojoj vladavini.
- Psihološka zapažanja: Podcrtavao je rečenice koje se bave ljudskom podlošću, licemjerjem i time kako se čak i “zli ljudi” mogu činiti naivnima.
- Bilješke u boji: Čitao je s dvije olovke (crvenom i plavom), što ukazuje na to da se knjizi vraćao više puta, tražeći u njoj potvrde za svoja razmišljanja o upravljanju masama i ljudskoj psihi.
Staljin je na marginama često dopisivao opaske poput “ha-ha”, “istina” ili “upravo tako”, tretirajući Dostojevskog ne kao zabavu, već kao priručnik za razumijevanje mračnih strana čovjeka.
