Od 1945. do 1989. u Lepoglavi robijalo gotovo 10.806 hrvatskih političkih osuđenika koji su uvršteni u ovu knjigu. Svi su oni imali obitelji
Osvrt na Leksikon hrvatskih političkih zatvorenika 1945. – 1990. Knjiga 1. Lepoglava – autori Petar Mamić i Fabijan Dumančić, Zagreb, 2026.
Kad sam dobio ovu knjigu, koja svjedoči o brutalnosti komunizma i ‘antifašizma’, prvo sam pomislio na sve one koji su izgubili život ili robijali samo zbog toga što su voljeli Hrvatsku. Neka se poznata imena, poput doktora Franje Tuđman, nalaze u Leksikonu.
Nakladnici knjige su Hrvatsko društvo političkih zatvorenika i Canadian Croatian Academic Society. Za nakladnike su odgovorni Petar Mamić i Damir Borovčak. Urednik je doktor Anđelko Mijatović. Recenzenti su doktor Amir Obhođaš i doktor Hrvoje Mandić, a jezični savjetnik je doktor Vladimir Lončarević, dok je Petar Mamić odgovoran za korekturu. Naslovnica, prijelom i priprema za tisak je povjerena Stjepanu Bekavcu, a za tisak knjige pobrinulo se Kerschoffset d.o.o. iz Zagreba. Važno je napomenuti da je knjiga objavljena uz novčanu potporu obitelji Ivana Sattlera i Canadian Croatian Academic Society. I svakako je ugodno iznenađenje da je i Ministarstvo branitelja potpomoglo izdavanje ove knjige od blizu 900 stranica (882), koja je tiskana u 450 primjeraka.
Lijep uvod je napisao mladi povjesničar doktor Stipe Kljaić, pa bih ovom prilikom izdvojio dvije njegove misli:
- Jugoslavija je bila jedna od najrepresivnijih komunističkih diktatura u Europi, i to od početka do kraja njezina postojanja
- Povijest jugoslavenskog komunizma ne može se pisati niti shvatiti bez povijesti njegovih zatvora
Iz Predgovora nakladnika, koji potpisuje Fabijan Dumančić, da se naslutiti koji je golemi posao trebalo odraditi da bi se napisala ova knjiga.
U vrlo korisnom povijesnom Predgovoru autora, kojeg potpisuje Petar Mamić, dolazi se do pojmova ‘Koncentracijski logor Lepoglava’ i ‘podzemni bataljun’. Što reći na činjenicu da je u razdoblju 1945. – 1989. u Lepoglavi robijalo gotovo 11.000 (10.806) hrvatskih političkih osuđenika koji su uvršteni u ovu knjigu. Svi su oni imali obitelj. Riječ je o gotovo 11.000 tragedija i nepravdi. Kaže se da je Stepinac trebao učiniti više. Da, a što su ovi drugi učinili da spase tih gotovo 11.000 političkih osuđenika? Ništa, vjerojatno još i doprinijeli mnogima da odrobijaju svoje.
Nakon popisa zatvorenika, pri kraju knjige Petar Mamić objašnjava arhivsko gradivo i ‘brigu’ za to gradivo koje se odnosi na političke zatvorenike iz čijeg sadržaja pokušavamo shvatiti koliko su truda autori uložili da bi sastavili Leksikon. Svaka čast!
Na kraju knjige su bilješke o autorima, koji su široj javnosti već dobro poznati po svom vrijednom radu (vidi https://www.maxportal.hr/kolumne/osvrt-na-knjigu-jugoslavenski-komunisticki-zlocini-strijeljani-u-zagrebu-1945-1946/).
Srpske riječi iz presuda
A sad bih izdvojio neke riječi i to doslovno iz presuda:
‘radio protiv svoje otadžbine, nosio ustašku uniformu, neprijatelj NOB-a i svoga naroda, radio na razbijanju Jugoslavije (misli se na četničku državu 1918. – 1941.), izdao otadžbinu i razbijao bivšu jugo. vojsku (četničke države), organizirao domobransku i ustašku glazbu, postao narodni neprijatelj, vršio stražarsku službu u sabirnom logoru Jasenovac, psovao Tita i državu, borio se protiv svoje domovine (misli se na četničku državu), povrijedio ugled SFRJ, skrivao svog oca, psovao partizansku majku, nije prijavio vlastima poznate križare, ometao rad zemljoradničke zadruge, pjevao nacionalističke pjesme, izazivao nacionalnu mržnju, kupio jednu polovicu židovske trgovine, pokušao pobjeći preko granice, dezertirao iz JNA, samoranio se u svrhu onesposobljenja za službu u miliciji, privredno surađivao s okupatorom, za vrijeme okupacije vršio prokazivanje, pomagao naoružane bande i njihove aktivne članove, pisao plakate poput Živio Maček – Živio kralj Petar – Živio Ante Pavelić – Dolje krvnik Tito – Dolje komunisti, prikrivao i uskratio predaju obaveznog viška žitarica, pokušao pobjeći motornim čamcem u Italiju, vršio propagandu sekte Jehovih svjedoka, širio lažnu neprijateljsku propagandu, pasivno se držali pred neprijateljem – razoružali ih križari, neprijateljsko se izjašnjavao – informbirovac, limunom i narančama iz svog vrta snabdijevao bolnicu – odnosno talijanske vojnike, izrađivali pokućstvo za ustaše, bio član križarske organizacije, bio član Kulturbunda, organizirao pomoći špiljarskim bandama, zarobljavali prvoborace samo zato što su se digli u borbu protiv okupatora, nagovarali birače da ne idu na izbore, širio laži protiv Rusa a za Engleze, nemarno vršio vojnu službu sprovodnika, služio u Ministarstvu vanjskih poslova kao referent poslanstva NDH u Berlinu, vjerovao je lažima ustaške propagande da partizani kolju i pljačkaju, razoružavao Srbe, bio špiun u terorističkoj Mačekovoj organizaciji, vrijeđao i klevetao narodnu vlast, tražio je njemačko državljanstvo i dobio ga, pokušao se prebaciti u terorističku bandu Hrvatski oslobodilački pokret – HOP, bio trgovac – narodni neprijatelj, pokušao pobjeći čamcem u Italiju da izbjegne služenje vojnog roka, skrivao se od narodne vlasti i imao veze s kamišarima, bio ustaški milicioner, služio u domobranstvu NDH kao činovnik, preporučivao narodu da idu u četnike, surađivao s okupatorom kao ravnatelj Hrvatske poljoprivredne banke, stupio u ustaše i položio ustašku zakletvu, parao plakate i oglase postavljene od partizana 1942., otišao dobrovoljno na rad u Njemačku 1941., prekrštavao Srbe, iseljavao Srbe, razoružavao jugo vojsku, u vojsci pjevali ustašku pjesmu Marjane, Marjane 1985., pokušao ubiti partizanskog kurira, nazvao svog konja imenom Tito, izjavio da opet Srbi jaše na leđima Hrvata kao i za vrijeme stare Jugoslavije, pobjegao iz logora Lepoglava 5. 11. 1945., kritikovali državno uređenje, lagao je da svećenici nisu činili zločine u logorima’ itd. Ponekad nije bilo opisa kazne (vidi 822).
Da ste nakon rata hvalili Poglavnika, nagovarali na bjegstvo iz JNA i vrijeđali pretpostavljene, odslužili bi barem 7 godina. Kada dođete na stranicu 49, tj. 494, prisjetite se da je nakon sudskih procesa 1945. bilo pogubljeno više generala NDH nego njemačkih generala. Ako usporedimo površinu odgovornosti u kvadratnim kilometrima Njemačke i NDH, onda je Njemačka bila od 30 do 200 puta veća od NDH, ovisno što uključujemo u teritorij okupacije. Omjer populacije pod nacističkom kontrolom u usporedbi s populacijom NDH je najmanje 40:1. Prema tome, status ‘neljudi’ ne dobiva se tek tako.
U zatvoru se umiralo od upale i tuberkuloze pluća, bronhitisa i sipnje, ovapnjenja žila i paralize srca, upale bubrega, upale žučnog mjehura, od smrzavanja, od tumora na mozgu, itd. Oni sretniji bi završili na psihijatriji (vidi str. 584).
Ginulo se i na prisilnom radu (vidi str. 625 itd.) ili bi se objesili u ćeliji (vidi str. 720 itd.). Ubijalo ih se iz čista mira pucajući po njima dok su bili u mrtvoj šetnji (vidi str. 728) ili nepisanom naredbom (vidi 748). I ‘nestajali bi’ (vidi str. 730 itd.) ili bi bili ubijeni u ‘fizičkom obračunu s milicijom’ (vidi str. 753). U pokušaju bijega mnogi bi bili likvidirani (vidi str. 865 itd.), pa se po tom pitanju ‘antifašisti’ i Ustaše ne razlikuju. No ipak je značajna razlika između ubijanja u ratu i ubijanja u miru.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945. i 1946. godine, nove vlasti su provodile masovne sudske procese protiv građanskog sloja pred Vojnim sudovima ili Okružnim sudovima. Na meti su posebno bili trgovački povjerenici, direktori tvornica i visoki namještenici iz predratnog i ratnog razdoblja. Zla je sudbina u tom kontekstu zadesila doktora Antuna Supičića (vidi str 697) i doktora Josipa Štefinovića (vidi str. 752).
Znanstveni rad o doktoru Ivi Šeparoviću (vidi 714), doktoru Juraju Štambuku (vidi str. 749) ili doktoru Frani Zavoreo (vidi str. 852) bio bi vrlo zanimljiv.
Hrvatsko prezime Židov
U leksikonu sam zapazio i prezime Židov (vidi str. 863), što mi se čini posebno zanimljivim. Neljudi, danas antisemiti, nisu imali obzira prema Židovu, pa su i Židova 1945. osudili na godinu robije. Je li to prezime danas nosi oko 200 osoba u Hrvatskoj ili ne, to ne mogu potvrditi.
Leksikon je i dokaz o postojanju nemilosrdno-okrutnih poslijeratnih logora (vidi str. 21): ‘Pobjegao iz logora u Sisku u studenom 1945.’ ili ‘Pobjegao je iz kažnjeničkog logora u Velikoj Pisanici’ (vidi str. 727 https://hrcak.srce.hr/file/316461) ili ‘Iz logora Firule u Splitu odveden u Lepoglavu’ (vidi str. 757 https://kamenjar.com/u-splitu-je-postojalo-nekoliko-partizanskih-logora-iz-kojih-su-odvodeni-i-likvidirani-zarobljenici/), logor Zeleno polje kod Osijeka (vidi str. 828 https://komunistickizlocini.net/2021/07/31/u-osjeckom-logoru-6-zarobljenika-razapeli-na-sest-telefonskih-stupova-svezani-bodljikavom-zicom-tijelesa-su-im-pocrnila-od-krvi-koja-se-stvrdnula-na-ranama/), ‘isti se još i sada nalaze u logoru u Lepoglavi’ (vidi str. 849) itd.
Leksikon obuhvaća hrvatske političke zatvorenike. Srbi nisu osuđivani za zločine nad Hrvatima. Međutim, u Leksikon je uvršteno i četrdesetak Srba. A zašto, to pročitajte na stranici 60, a ja bih dodao, a i zbog odvažnosti i osebujnosti (vidi str. 309). Ima i nekoliko Mađara (vidi str. 159 itd.), Slovenaca (vidi str. 316 itd.), Talijana (vidi str. 419 itd.), Ukrajinaca (vidi str. 423 itd.), Rusa (vidi str. 533 itd.), itd. Vrlo popularno prezime političkog zatvorenika u Lepoglavi je prezime Horvat (oko njih 60.). Sve u svemu, u Leksikonu ima 99 % Hrvata.
U razdoblju 1945. – 1989. u Lepoglavi su hrvatski politički osuđenici odrobijali, zaokruženo, 50.000 godina (vidi str. 67). Kako je moguće da je među njima i svjetski poznati dirigent Lovre pl. Matačić? Pa pretpostavljam da su mu sudili kakofonci, koji mrze filharmonce.
Volio bih da mogu izdvojiti sve, no kako to nije moguće, izdvojio bih ipak samo nekoliko imena iz popisa osuđenika Lepoglave, a s njihovom patnjom duboko suosjećam, te stoga naglašavam da mentalitet kakofonaca, koji su im sudili, i dalje upravlja Hrvatskom. Upravo je te upravitelje po izboru međunarodnih centara moći kroz kontrolirane medije izabrao hrvatski narod na demokratskim izborima, jer biti pismen i inteligentan s jedne strane, a sa druge strane zaboravan, nije isto kao biti povijesno pismen i mudar i u isto vrijeme biti dobrog pamćenja. Inače, stara poslovica kaže: ‘Samo se budalu može dva puta prevariti’. Evo nekoliko izdvojenih imena iz Leksikona:
- Doktor Ivan Bach (vidi https://hbl.lzmk.hr/clanak/bach-ivan-veterinar), osuđen 1973. na 18 mjeseci
- Svećenik Stjepan Brajković (vidi https://biskupija-sisak.hr/pokopan-vl-stjepan-brajkovi/), osuđen 1975. na 5 mjeseci, tj. odrobijao godinu dana
- Dražen Budiša (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/budisa-drazen), osuđen 1971. na 4 godine
- Ivan Zvonimir Čičak (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/cicak-ivan-zvonimir), osuđen 1972. na 3 godine
- Doktor Šime Đodan (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/djodan-sime), osuđen 1973. na 6 godina
- Svećenik Stjepan Gabrić (vidi str. https://www.had.org.rs/leksikoni/Leksikon%208.pdf), osuđen 1945. na 15 godina. Objesio se u zatvoru
- Sreten Gajić, po nacionalnosti Srbin, osuđen 1945. na 3 godine jer je bio pripadnik ustaških oružanih formacija
- Svećenik Petar Glavaš (vidi https://pozeska-biskupija.hr/wp-content/uploads/2021/04/Svjedoci-vjere-na-tlu-PB.pdf), osuđen 1952. na 5 godina
- Vlado Gotovac (vidi https://hbl.lzmk.hr/clanak/gotovac-vlado), osuđen 1982. na dvije godine
- Svećenik Antun Ivandija (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/ivandija-antun), osuđen 1948. na 11 godina
- Miladin Joka, po nacionalnosti Srbin, osuđen 1945. na 10 godina jer je bio u službi Ustaša
- Svećenik Josip Kapš (vidi https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-vlc-josip-kaps/), osuđen 1955. na 6 godina
- Doktor Karlo Lukšić, odvjetnik iz Kotora (vidi https://zdur.dkd.hr/?pr=transcript&id=20843&hash=NZ36OUaNzG), osuđen 1945. na 3 godine
- Fra Milivoj Matija Marušić (vidi https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-fra-milivoj-marusic/), osuđen 1965. i odležao 18 mjeseci
- Ante Paradžik (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/paradzik-ante), osuđen 1972. na 3 godine
- Svećenik Stjepan Pavunić (vidi https://www.glas-koncila.hr/svestrani-zupnik-stjepan-pavunic-promotor-pasionskih-igara/), osuđen 1945. na smrt strijeljanjem, no kasnije ipak pomilovan (na slici)
- Časna sestra Lucija Radošević (vidi https://www.lika-online.hr/nisam-za-nista-kriva-smrt-casne-sestre-zarke-ivasic-kao-luconosa-promicanja-vjere-i-ljubavi/), osuđena 1945. na 15 godina
- Bogoslov Mate Selak (vidi https://ika.hkm.hr/novosti/preminuo-mons-mate-selak/), osuđen 1951. na 9 godina
- Stjepan Sulimanac (vidi https://teleskop.hr/hrvatska/https-teleskop-hr-hrvatska-dvaput-robijao-zbog-hrvatske-tko-je-stjepan-sulimanac-stefina-kojeg-su-progonile-komunisticke-vlasti/), osuđen 1949. na 9 godina
- Svećenik Josip Šimecki (vidi http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/Glasnik%20bl%20A.%20Stepinca/1994-2000/1996-broj%204.pdf), osuđen 1946. na 14. godina
- Doktor Hrvoje Šošić (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/sosic-hrvoje), osuđen 1950. na 3 godine
- Student teologije Vladimir Šubat (vidi https://www.svetiste-mbb.hr/clanak/mucenicka-povijest), osuđen 1951. na 11 godina
- Doktor Ivo Tartaglia (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/tartaglia-ivo), osuđen 1948. na 7 godina
- Frane Tente (vidi https://hrcak.srce.hr/file/274349), osuđen 1947. na 3 godine. Umro sljedeće godine od upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna
- Doktor Ivan Vedriš (vidi https://obkoprivnica.hr/o-bolnici/povijest-bolnice/), osuđen 1945. na 10 godina
- Doktor Marko Veselica (vidi https://www.enciklopedija.hr/clanak/veselica-marko), osuđen 1981. na 7 godina
- Milan Vojvodić, ustaški pravoslavac iz Crne legije, osuđen 1945. na smrt strijeljanjem, no ipak pomilovan s 15 godina robije
- Doktor Josip Vragović (vidi https://hrcak.srce.hr/en/file/343531), osuđen 1946. na smrt strijeljanjem, no ipak pomilovan s 13 godina robije
Kad se u presudi spominje otadžbina ili domovina, na primjer ‘učestvovao u ratu protiv svoje otadžbine’, zapravo se misli na ‘četničku državu’, jer nova nije nastala 1943., već se za nju borilo sve do kraja rata. Oslobođeni teritorij nije država. S obzirom da mi je pojam ‘četnička država’ potpuno jasan, mislim na onu u razdoblju 1918. – 1941., a kako je ta barbarska država više puta promijenila ime, onda je naziv ‘četnička država’, na temelju svega što znam, više nego ispravan, jednostavan za upamtiti i potpuno pogođen u samu srž. Kad kažete centralistička monarhija ili velikosrpski centralizam itd., tada ste onu pravu bit razvodnili. No kad kažete da je to bila ‘četnička država’, jer im je šef bio kralj, onda tu nema grješke u razumijevanju sadržaja barbarske države.
Pored spomena na žrtve komunizma i ‘antifašizma’, važno je spomenuti činjenicu da je Leksikon i dokaz o postojanju poslijeratnih koncentracijskih logora. U tu bih se svrhu izrazio pravnički na način kako se sastavljaju zakoni RH: ”O ustaškim se logorima zna sve, a ne zna se ništa, a o partizanskim se logorima ništa ne zna, a zna se sve’.
Leksikon je i dokaz o postojanju Srba i pravoslavaca koji su bili pripadnici ustaške vojske.
Kome je namijenjen ovaj Leksikon? Sigurno ne onima bez empatije koje je ‘Tito volio’ i koji žale za tom njegovom ljubavlju. I u tome se može vidjeti razlika između ‘Mi i Oni’. ‘Mi’ ne žalimo za NDH, i voljeli bi da je sve drugačije bilo, nismo okrenuti prošlosti, već samo želimo znati istinu. Dok ‘Oni’ žale za Jugom, i voljeli bi da je danas sve kao što je i nekad bilo, stoga žive u prošlosti jer ih je strah suočiti se s istinom. Očito je kod ‘njih’ riječ o nedostatku empatije za tuđu patnju.
Ovaj Leksikon je od nacionalne važnosti, jer predstavlja spomenik kakav ‘antifašizam’ zaslužuje, i neiscrpan je izvor za ozbiljna znanstvena istraživanja, od istraživanja pojedinih osoba iz Leksikona, u kakvim su uvjetima zatvorenici živjeli, pravoslavci i Srbi u ustaškoj vojsci, na koji su način zatvorenici umirali ili bili ubijeni u zatvoru, kakve su posljedice snosile njihove obitelji, kako su se snašli kad su bili otpušteni iz zatvora, do istraživanja tko im je sve sudio i mnogo toga još.
Ako usporedimo Jasenovački popis s ovim Leksikonom, shvaćamo da je Jasenovački popis sprdnja na račun žrtava, a da je ovaj Leksikon vraćanje dostojanstva žrtvi. Stoga bih savjetovao čuvarima mita da stupe u kontakt s autorima Leksikona, gospodinom Mamićem i gospodinom Dumančićem, koji će im dati savjete kako vratiti dostojanstvo žrtvama Jasenovca. Normalno uz adekvatnu novčanu naknadu.
Još jednom hvala autorima i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom povijesnom projektu od nacionalne važnosti.
