Imao je odbojnost prema raznim slikarskim pravcima koji su na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće ‘svojim slikama unesrećili svijet’
Kada su učenici savladali osnove zanata Bukovac im je davao odriješene ruke, tj. potpunu umjetničku slobodu. Ipak zazirao je od nekih đaka čuđaka.
“Izuzetak su bili studenti koji su umjesto da uče crtati prihvatili slikarski pravac koji su u to doba (1907.) promovirali Pablo Picasso i Georges Braque, nazvan kubizam. Odbacivanje tradicionalnog crteža, te rastavljanje slike na geometrijske likove… Bukovcu se nije moglo sviđati. Ovo tim više što je iz studentskih dana gojio odbojnost prema raznim slikarskim pravcima koji su na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće ‘svojim slikama unesrećili svijet’. Stoga je prema takvim studentima isprve bio vrlo oštar, na njih galamio i nazivao ih luđacima.
Iskusni slikarski profesionalac nije mogao podnijeti da njegovi učenici budu žutokljuni današnji artisti koji ne vole se obzirati na stare majstore i koji su uvjereni da bogomdanom umjetniku ne treba učiti, jer on se rađa, a majstor i škola mogu ih samo iskvariti. Budući da je vijuganje mladih kubista bilo odbojno i većini studenata, koji su se mučili i vježbali da bi usavršili crtačku vještinu, to je Bukovčeva galama izazivala opće veselje i odobravanje. No, kad je uvidio da ga tvrdoglavi mladići ne slušaju, nego naprotiv još upornije guraju po svom, prestao je prigovarati. Poput minskog polja, zaobilazio ih je u širokom luku.”
Inače, brinuo se za materijalne prilike svojih učenika, njihov karijerni napredak, pomažući ih ponekad i manjim iznosima.
