O (južno)slavenskom morfemu ‘Puz’ – nasuprot pseudoznanstvenom etnocentrizmu

Radi se o I2. haplogrupi, to jest navodi se I2-PH908 te rasprostranjenost na širem starohercegovačkom prostoru

U veljači 2026. godine publicirana je Onomastička hipoteza o panslavenskom korijenu „Puz”: kratka analiza. Uočivši prisutnost i zastupljenost leksičkog „supstrata”, odnosno morfema „Puz” kod svih slavenskih naroda – objavio sam ovu hipotezu, a imenoslovlje i genetičku genealogiju istražujem kao autodidakt. Između ostalog, u sažetku (opisu) navodim i sljedeće: Utvrđuje se kako prezimena poput: Puzo, Puzić i Puzović – potječu sa šireg starohercegovačkog područja, a na stranici „Poreklo.rs” stoji specifikacija kao korelacija haplogrupi I2-PH908. Na stranici „Rodoslovlje.hr” navodi se prezime Pripuz, koje potječe s područja imotske krajine i uže Hercegovine, dok se primjerice Pripuzovići mogu naći u katoličkim crvkenim izvorima iz Fojnice, u Bosni. Oblici bivaju nadkonfesionalni u južnoslavenskih naroda kao produkt starijih dinarskih linija. Ovaj rad, kao ekstenzivniji primjerak šire hipoteze, temeljen je na osobnoj pretpostavci o zajedničkom korijenu leksičkog „supstrata”, odnosno morfema „Puz”. Hipoteza podstiče interdiciplinarnost i služi kao temelj za potencijalno detaljnije istraživanje, s naglaskom na samu potrebu razrade. Pisana je na osnovi javno dostupnih podataka na međumrežju.

Južnoslavenski „Puz”

Južnoslavenski oblici: Puzo, Puzov, Puzev, Puzderlinski, Puzavac, Puzjak, Puzić, Puzović, Pripuz, Pripuzić, Pripuzović, Puzelj, Puzigaća, Puzer, Puzh, itd…

Možemo jasno uočiti da su oblici prisutni i u svih južnoslavenskih naroda, a često se dovode u pitanje i neka prividno slična prezimena poput Puž ili Pužaj ili Polzev, odnosno Pulić (kako se navodi prema pojedinim izvorima) ili čak Topuzović, pa i neke druge izvedenice u krajevima gdje su nositelji ovih prezimena pretežito nastanjeni (kao autohtoni). Iako možda možemo uočiti pokoju podudarnost, ipak je nedovoljno eventualnih izvora s kojima bismo povezali ta prezimena i ovaj korijen, jer je vrlo vjerojatno njihov nastanak imao za korijen neku drugu riječ, odnosno osobno ime, osobinu ili nešto treće. Primjerice, ako gledamo na „topuz” kao turcizam, zaključit ćemo da je vrlo vjerojatno riječ o manje mogućoj analogiji. Zanimljivo je i prezime Puzo te izvedenice s nastavcima -(ov)ić: poput Puzić i Puzović. Riječ je o starijim dinarskim linijama. Naime, radi se o I2 haplogrupi, to jest navodi se I2-PH908 te rasprostranjenost na širem starohercegovačkom prostoru, gdje ta prezimena zapravo jesu autohtona. Baveći se analizom, a pritom uzimajući u obzir i genetička istraživanja, odnosno haplogrupe te povijesne i sve ostale okolnosti, može se pretpostaviti korelacija, no ona u biti ne predstavlja potpuni dokaz jezičnog ili rodoslovnog kontinuiteta. Riječ je o pretpostavci, promatramo li izvorni dio nositelja prezimena. S obzirom na rasprostranjenost, pa i raznolikost, možemo zaključiti da je pri povijesnim okolnostima – u raznim epohama, što migracijama, što postojanim razlikama pri eventualnom raznolikom odabiru vjeroispovijesti – dolazilo i do krojenja raznorodnih budućih nacionalnih identiteta, što je zapravo čest slučaj na našem širem prostoru. Na taj način i sama prezimena postaju nadkonfesionalna. Njihov izvor, rasprostranjenost, političko-nacionalni predznak nositelja, šira genetska poveznica i mnogi drugi čimbenici koji igraju ulogu u krojenju općeg identiteta tako postaju ambigvitetni.

O potencijalnom značenju ovoga korijena, toponimima kao i ostalim oblika kod drugih naroda detaljnije razrađujem u samoj hipotezi: https://www.academia.edu/164800261/Onomasti%C4%8Dka_hipoteza_o_panslavenskom_korijenu_Puz_kratka_analiza

Nastavno hipotezi, temu specificiram dodajući detalje objavljivanjem sažetka o prezimenu Pripuzović, a za koje se veže Bosna i Hercegovina kao matična kolijevka te šire starohercegovačko podneblje, gdje su se kroz stoljeća i različite administrativne sustave (osmanski, mletački, habsburški), razvijale migracijske linije i raznoliki oblici prezimena. Ova kratka mikroanaliza korelira onomastičke podatke s genetičkim markerom I2-PH908.

Pripuzović

U nastavku naslovljenom Kolijevka Herceg-Bosna: sažetak o prezimenu Pripuzović stoje sljedeći podaci:

Navodim i kako mnoga analogna prezimena zapravo potječu sa šireg starohercegovačkog područja ili su ondje rasprostranjena danas. Ondje je često zastupljena haplogrupa I2, a katkad se ističu i subkladi, poput proto-slavenskog PH-908, za koji je procjena starosti od 1.500 – 1.800 godina. Dinarski nukleus (južnoslavenskog) subklada I2-PH908 uviđamo kod srednjovjekovnih slavenskih plemena, odnosno sklavinija: Neretvanske, Humske, Travunjske, Dukljanske. Ovaj južnoslavenski marker može se tretirati zato i kao starohrvatski – pogotovo kada uzmemo u obzir današnju rasprostranjenot kod stanovništva, a koje pripada konstruktu modernih nacija, identitetskoj sljednici. Naravno, pripadnost haplogrupi vrši se analizom rodova, odnosno individualnom analizom. Možemo pretpostaviti samo eventualnu korelaciju, kada je riječ o jednom izvornom dijelu nositelja određenih prezimena. Dinarsko područje, koje uključuje Staru Hercegovinu i Bosnu predstavlja jezgru I2 haplogrupe. Svakako, zanimljivost oko prezimena Pripuzović i analognih oblika (s morfemom puz-) je povijesna prisutnost u istim mikroregijama. Taj podatak dovodi nas do zaključka da je gotovo nemoguće izostaviti semantičku korelaciju. 

Više o samom prezimenu i značenju može se pročitati ovdje: https://www.academia.edu/165654174/Kolijevka_Herceg_Bosna_sa%C5%BEetak_o_prezimenu_Pripuzovi%C4%87 

Kada je riječ o prezimenu Pripuzović ili pak prezimenima Pripuz ili Puzić – tu se mogu naći katolički izvori iz srednje Bosne. Isto tako, uočit ćemo i migracije ka istoku i sjeveru – iz pravca Bosne i Hercegovine ka današnjoj teritoriji Republike Srbije. Takvih primjera imamo nevezano za konfesiju, a pogotovo su se migracije ka istoku odigravale u vrijeme Hercegovačkog Sandžaka, gdje je pretežito islamsko stanovništvo nastanjivalo Polimlje ili novopazarski Sandžak. Primjer za to su uostalom i Puzovići – u kontekstu morfema Puz-. Također, imamo i primjere migracija ka sjeveru. Poznato je kako prezime Puzić koje potječe s područja Bosne i Hercegovine biva zastupljeno i kod bačkih Bunjevaca, subetničkog identiteta, s katoličkim predznakom. – Nominalno pišući, ne ulazeći u daljnja aktualna politička i suvremena identitetska pitanja, većinski unutar granica same Republike Srbije.

Nikola Puzović