Nagrada je nazvana po našem znamenitom povjesničaru umjetnosti i likovnom kritičaru
Nagrada Radoslav Putar, najznačajnije hrvatsko priznanje za mlade likovne umjetnike i umjetnice, 2026. godine obilježio svoje 25. izdanje. Izložba finalista i dodjela nagrade po sedmi je put održana u Splitu, u Salonu Galić, u suradnji Instituta za suvremenu umjetnost iz Zagreba i Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split.
Nazvana po našem znamenitom povjesničaru umjetnosti i likovnom kritičaru Radoslavu Putaru, nagrada se dodjeljuje svake godine a sastoji od dvomjesečnog boravka u Residency Unlimited u New Yorku, samostalne izložbe u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu, produkcije multioriginala u suradnji s Galerijom S iz Koprivnice te mjesta u žiriju Nagrade Radoslav Putar sljedeće godine.
U prvom krugu natjecanja stručni žiri u sastavu: umjetnik Vladimir Novak, lanjski dobitnik Nagrade Radoslav Putar, kustosica i voditeljica Galerije Prozori Petra Dolanjski Harni, kustosica muzeja Museo Lapidarium Sabina Oroshi, voditelj Instituta Tomslav Gotovac Darko Šimičić i kustosica te voditeljica Nagrade BAZA Maria Vassileva je među prijavljenim umjetnicima izabrao četvero finalista: Dinu Gligo iz Zagreba, Ivana Gundića iz Koprivnice, Nikolinu Kuzmić iz Splita i Kristijana Popovića iz Brdovca.
Dobitnica ovogodišnje nagrade „Radoslav Putar“ je multimedijska umjetnica Dina Gligo koja se predstavila projektom „Pivilion“.
„Moja umjetnička praksa fokusirana je na rad sa digitalnim sustavima i infrastrukturama kao prostorima stvaranja, komunikacije i zajedničkog djelovanja. Od 2015. kroz dugotrajni projekt Pivilion aktivno razvijam procese koji ispituju kako najnovije tehnologije mogu podržati djelovanje i okupljanje privremenih zajednica oko otvorenih, distribuiranih i varijabilnih medija. U suradnji s Vedranom Gligom te s mrežom sudionika/ca i suradnika/ca koja se formira oko zajedničkih protokola i alata, naša praksa postaje medij za stvaranje drugačijih modela umjetničke produkcije i distribucije. Naš pristup FLOSS (Free/Libre Open Source) filozofiji i praksama duboko je integriran u našu umjetničku praksu. Vjerujemo da umjetnost i tehnologija trebaju biti otvorene i dostupne svima. Zato se projekti koje radimo temelje na FLOSS softveru i nastoje inspirirati sve uključene da prihvate slobodne licence ne samo kao skup alata, već kao način razmišljanja i stvaranja otvorenosti, suradnje, pristupačnosti i zajednice.
Projekt ‘Pivilion’
U središtu mog interesa nisu objekti, nego protokoli i načini na koji se informacije, stvaralaštvo i autorstvo kreću kroz sustav umjetničke produkcije. Svaka nova verzija našeg infrastrukturnog rada proizvodi novo djelo, ali i novu (privremenu) zajednicu koja ga transformira. Time se praksa ne zatvara u formu, već proizvodi trajne mogućnosti eksperimentiranja u kojima je umjetnost proces promišljanja ali i etičkog hakiranja društveno-tehnoloških odnosa.
„Pivilion“ projekt koji je započet 2015. služi kao okvir za trajno uspostavljanje dijaloga o novim tehnologijama, društvenim okolnostima i suradničkim konstelacijama. Ne iscrpljuje se u produkciji, već traje u neprekidnom dijalogu između infrastrukture i ljudi koji je čine, omogućuju i proučavaju. Stoga Pivilion funkcionira kao otvoreni sustav, kao trajni eksperiment autonomije i međusobne odgovornosti unutar fizičke stvarnosti digitalne infrastrukture.“
Dina Gligo (1986.) diplomirala malu plastiku i medaljerstvo (MFA) pri ALU Zagreb 2012. Aktivno (su)djeluje u području suvremenih transmedijskih umjetničkih praksi; inicira i izlaže u području vizualne, digitalne, internetske umjetnosti. Od 2014. suosnivačica i umjetnička voditeljica umjetničke organizacije Format C, organizacije s fokusom na umjetničkom istraživanju, eksperimentalnoj medijskoj umjetnosti i suradničkom stvaralaštvu. Kontinuirano organizira Inquiry Inc. produkcijski program digitalne umjetnosti (od 2016.), /’fu:bar/ festival glitch umjetnosti (pokrenut 2015.), mrežni umjetnički projekt Pivilion (od 2016.) i mnoge druge.
Njezina umjetnička praksa fokusirana je na rad sa digitalnim sustavima i infrastrukturama kao prostorima stvaranja, komunikacije i zajedničkog djelovanja. Od 2015. kroz dugotrajni projekt Pivilion razvija procese koji ispituju kako najnovije tehnologije mogu podržati djelovanje i okupljanje privremenih zajednica oko otvorenih, distribuiranih i varijabilnih medija. (U suradnji s Vedranom Gligom.) U središtu njezinog interesa nisu objekti, nego protokoli i načini na koji se informacije, stvaralaštvo i autorstvo kreću kroz sustav umjetničke produkcije.
Ivan Gundić
Ivan Gundić (1993.) završio je prijediplomski studij na Fakultetu političkih znanosti te diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je dviju Rektorovih nagrada i Dekanove nagrade za diplomski rad. Dobitnik je više priznanja, uključujući nagradu na Međunarodnom studentskom bijenalu, nagradu Muzeja likovnih umjetnosti u sklopu 36. Salona mladih HDLU-a, Grand Prix Sarajevo Photography Festivala, te nagradu Ex Aequo na 29. Slavonskom bijenalu.
Njegova umjetnička praksa temelji se na mediju fotografije, ali ga rijetko koristi u klasičnom obliku. Uz fotografiju, koristi i druge medije poput zvuka, videa i performansa. U fokusu njegova interesa nalaze se teme memorije, jezika, društva i identiteta, s posebnim naglaskom na istraživanje odnosa između ljudi i slika, kako u osobnom i intimnom, tako i u širem društvenom kontekstu. Uz umjetnički rad, aktivno se bavi i edukacijom. Od 2021. godine djeluje kao umjetnik-mentor i predavač u sklopu škole suvremene fotografije Drugi kadar.
Nikolina Kuzmić
Nikolina Kuzmić (1994.) studirala je na Umjetničkoj akademiji Split. Preddiplomski studij završila je 2016. godine u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Diplomirala je 2019. godine na diplomskom studiju u klasi prof. Nine Ivančić. Godine 2022. pohađala je Art, Science and Health Master of ArtsOnline Pilot Course. Bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar 2024. godine.
Njezin se rad temelji na igranju s klasičnim muzejskim prezentacijama, a jedan od aspekata koji je intrigira je prostor koji se odnosi na razne hetorotopije, bilo da je riječ o arhivama, muzejima, grobljima, kao i bolnicama te osobnim zbirkama. Drugi element koji označava njezino umjetničko stvaralaštvo jest živo fizičko tijelo, odnosno organizam u svojoj materiji – meso, geni, kosti i koža.
Kristijan Popović (1998.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 2025. godine u klasi doc. art. Predraga Pavića. Boravio je 2023/2024. na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu. Od 2018. aktivno djeluje na području kazališne i filmske scenografije. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama i imao je tri samostalne izložbe. Dobitnik je Rektorove nagrade (2021/2022.), 3. nagrade za mlade umjetnike Ivan Kožarić MSU-a u Zagrebu (2022.), 1. nagrade na natječaju Starter Prize na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu (2023.) te pohvale summa cum laude ALU u Zagrebu 2024.
Sklon je istraživanju društvenih pitanja i situacija koje se pojavljuju unutar specifičnog konteksta mjesta u kojem boravi. Radi konceptualno, često koristeći performans, skulpturu, umjetničke knjige i instalacije. Često se koristi humorom i ironijom, kako bi svoje radove učinio publici pristupačnijima, ne umanjujući složenost problema. Obrazovanje u kazališnoj i filmskoj scenografiji pomaže mu oblikovati način pristupa prostoru, kombinacijom konceptualnog razmišljanja s prostornim i performativnim strategijama, konstruira participativne situacije.
Izložba će biti otvorena do 9. srpnja 2026. godine.
