“Važni akteri hrvatske, jugoslavenske i svjetske politike i kulture” bili su akteri planiranog krvoprolića u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu
“Uopće me ne čudi što HTV, ovakav kakav je danas, nije pozvao svojeg ponajboljeg ravnatelja od stvaranja Hrvatske. Vjerojatno je netko zaključio da Plenković Galića ne voli (a HDZ-ov vrh sve zna). Inače, proteklih godinu dana sam, na Mirkovu molbu, kao iskusan urednik, čitao poglavlje po poglavlje rukopisa njegovih memoara i slao mu primjedbe; sada je knjiga priređena za tisak, a ja ću napisati pogovor. S ponosom, jer ti memoari idu u sam vrh hrvatske momoaristike, vrhunski pisani, govore o nizu važnih aktera hrvatske, jugoslavenske i svjetske političke i kulturne povijesti. Galić je čovjek izuzetne kulture i bogatog iskustva. Nije, unatoč zreloj dobi, izgubio ni memoriju, ni vještinu pisanja. Vidjet ćete kad se knjiga objavi, bit će to veliki kulturni događaj”, piše Velimir Visković. Iako sam ovo već komentirao, opet ću. Jer je ovo za mene materijal za komentiranje hrvatske stvarnosti, napisane hrvatske povijesti, komentiranje odnosa prema Vukovarskoj bolnici, komentiranje “pisanja za strane medije iz Hrvatske” i na koncu prilika za spominjanje Voltairea i Zvonka Bušića kao glavnih protagonista u svemu tomu.
Vjerojatno je jedan od “svjetskih važnih aktera”, i onaj koji je Miloševiću rekao: Idite, samo brzo, bez puno prolijevanja krvi”.
Neobjašnjiva rotacija racionalnog i iracionalnog. Kao slučaj Zvonko Bušić.
Znamo, svi znamo da oni koji govore da je Zvonko Bušić bio terorist, nastupaju kao “čuvari demokracije”, “slobode medija” i kao “urbana inteligencija”. Što zahtijeva poštivanje Voltairea. One njegove “ne slažem se s onime što govorite, ali ću se do svoje smrti boriti za Vaše pravo da to kažete”.
Havarija logike
Pa imamo “havariju logike”. “Živio Volter, smrt onomu tko eksploatira Voltaireovo načelo”
Oni koji govore da je Zvonko Bušić bio terorist (jest bio je terorist, ali humani terorist), znaju da samo oni i njihovi imaju pravo pisati za strane medije iz Hrvatske o hrvatskoj politici. Isto kao za vrijeme kada je zvonko Bušić morao oteti putnički zrakoplov da bi mogao koristiti Voltaireovo načelo. Jer je informativni politički sustav, kad samo jedna strana ima pravo pristupa glavnim svjetskim medijima – zatvoren!
Ista stvar s memoarima “važnih aktera hrvatske, jugoslavenske i svjetske politike i kulture”, o krvavom raspadu Jugoslavije?
S obzirom na to, da je… granatiranje Vukovara bilo glavna tema svih svjetskih medija tada, trebalo je tražiti osudu granatiranja Vukovarske bolnice. Jer je u moderno doba u ratu, osuda granatiranja bolnice “standardni (obvezni) moral”! A znamo da toga nije bilo. A ta osuda granatiranja Vukovarske bolnice, mogla i morala je doći samo od tih “važnih aktera”.
Pa predaja oružja TO Srbiji, embargo na uvoz oružja Hrvatskoj i razbijanje antisrpske koalicije? Umjesto zadržavanja postojeće antisrpske koalicije – ona Miloševiću: Idite, samo brzo bez puno prolijevanja krvi”.
A da nije bilo predavanja oružja TO Srbiji i razbijanja antisrpske koalicije, pitanje je, bi li rata uopće bilo. Ako bi bilo, sigurno s manje žrtava i razaranja.
“Važni akteri hrvatske, jugoslavenske i svjetske politike i kulture” – akteri planiranog krvoprolića u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu? Jesu.
Da je Hrvat (Zvonko Bušić) imao pravo na pristup američkim medijima, da nisu iz Hrvatske za strane medije pisali oni koji su pisali, da nije bilo predaje oružja TO Srbiji i razbijanja antisrpske koalicije, ovog zadnjeg rata na Balkanu ne bi bilo.
A što se tu može? Kad za strane medije iz Hrvatske, piše onaj koji nikad ne vije hrvatsku zastavu na svojoj kući (svom prozoru). I koji ne ide (nije išao) na komemoraciju na Bleiburg i Vukovar.
