SUBOTICA.INFO: Dužijanca je “drevni običaj koji povezuje Bunjevce i Srbe”!
Sve „hrvatske“ krovne institucije u Republici Srbiji locirane su u jednoj kući u Subotici i u rukama su nekolicine „bunjevačkih Hrvata“ povezanih rođačkim, prijateljskim i emotivnim vezama. Zato umjesto kulturnog i administrativnog centra za sve Hrvate u Srbiji u rodnoj kući bana Jelačića imamo „kulturne centre“ u Đurđinu, Tavankutu i ostalim selima subotičkog atara sa „najvećom kulturnom manifestacijom u ovdašnjih Hrvata“ koja se zove „Dužijanca“.
Radi se o bunjevačkim salašarskim običajima, koji imaju korijene u poganstvu, gdje je jedan od najznačajniji kulturnih događaja „preskakanje (ili priskakanje) vatre“. Evo, što o preskakanju vatre pišu lokalni dobri poznavatelji bunjevačkih običaja, na primjer na portalu „Subotica.info“ pod naslovom Preskakanje vatre: Drevni običaj koji povezuje Bunjevce i Srbe:
Preskakanje vatre: Drevni običaj koji povezuje Bunjevce i Srbe
Pet, 27.06.2025 – 09:08
(vidjeti: https://www.subotica.info/2025/06/27/preskakanje-vatre-drevni-obicaj-koji-povezuje-bunjevce-i-srbe)
Preskakanje vatre – ritual koji izaziva strah, ali i neodoljiv zov u srcima učesnika, vekovima povezuje Bunjevce i Srbe, uprkos svim istorijskim i kulturnim previranjima. Dok telo leti kroz vazduh, a toplota plamena miluje kožu, muškarci i žene predaju se jednom od najdrevnijih rituala naših predaka.
Ovaj običaj, koji se kod Bunjevaca najčešće vezuje za Ivanjdan a kod Srba za Lazarevu subotu, nije samo puka tradicija. On je živo svedočanstvo duboke povezanosti čoveka sa prirodom, vatrom i obnavljajućom snagom godišnjih ciklusa. U vreme kada mnogi narodni običaji nestaju pred naletom modernizacije, preskakanje vatre opstaje kao most između prošlosti i sadašnjosti, između bunjevačke i srpske kulture.
Nitko nema ništa protiv bunjevačkih i srpskih drevnih običaja, ali ovaj običaj “bunjevački Hrvati” (i Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme za veliki novac) napadano, svakodnevno i hvalospjevno nameću svim Hrvatima u Srbiji kao jedan od najvećih hrvatskih kulturnih događaja!!!
Najveća sramota za Hrvate (ne samo u Srbiji) oko “Dužijance” je što istu manifestaciju kao svoj najveći kulturni običaj imaju i Bunjevci koji inače niječu bilo kakvu vezu s Hrvatima i na svojoj “Dužijanci” ističu svoju nacionalnu zastavu dok “bunjevački Hrvati” na svojoj “Dužijanci” ne ističu hrvatsku zastavu!!!
I bez hrvatske zastave “Dužijanca” je čak u Bruxellesu predstavljena kao najveći kulturni običaj Hrvata u Republivi Srbiji, a sve u režiji nekolicine “bunjevačkih Hrvata” iz par subotičkih bunjevačkih obitelji (Vojnić, Bašić, Pijuković), koji od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske i iz europskih fondova za ovakve “kulturne manifestacije Hrvata” u Srbiji dobijaju veliki novac.
Bunjevački ples u Bruxellesu 6. svibnja 2026. godine
Tragično je što su “bunjevački Hrvati” plesali u Bruxellesu 6. svibnja 2026., na pravoslavni Đurđevdan, na dan održavanja Šešeljevog mitinga u Hrtkovcima, poslije kojeg je ubijen Mijat Štefanac i još 25 srijemskih Hrvata, a 40.000 srijemskih Hrvata izgnano iz svojih domova, dok je u isto vrijeme par Hrtkovčana, s gostima iz Zagreba i Novog Sada davalo na groblju u Hrtkovcima pomen Mijatu Štefancu i svim stradalim srijemskim Hrvatima devedesetih!!!
Groblje u Hrtkovcima 6. svibnja 2026. godine
Oko “Dužijance” se izmišljaju razne stvari kao “veliko hrvatsko umijeće”: ručak na njivi, košenje žita, pletenje užadi od slame, spravljanje tarane, pucanje bičevima, natezanje konopca, svinjokolja, spravljanje krofni i još svašta što su nekada radili ne samo Bunjevci nego svi narodi u žitnim krajevima, pa je veliki blam pripisivati sve to preko “bunjevačkih Hrvata” kao nešto autohtono ovdašnjih Hrvata!
Ide se čak na zlouporabu djece i izmišljen je običaj nazvan “Dužijanca malenih” pri čemu je glavni lik upravo predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća i Saborska zastupnica HDZ-a, Jasna Vojnić, kao neka kraljica svih Hrvata, a oko svega se vrti veliki novac koji se debelo sliva u džepove aktera ovih prekulturnih hrvatskih zbivanja!
Oni to ne mogu čak ni kriti uz osmijeh velikog zadovoljstva, trljanje ruku, frenetični aplauz ili bahato držanje za pojas (likovi zaokruženi žutim na fotkama)!
(Komentar Mirka Popovića: Jasna Vojnić se ukazuje kao Gospa u Međugorju. Iz Plenkovićevog kabineta dobila je blagoslov da promovira stav da su Bunjevci Hrvati, a oni to ne će.)
Razorena hrvatska manjinska zajednica
Zato umjesto velebnog Hrvatskog doma u Rumi imamo pompozno otvaranje kuhinje u dvorištu privatne kuće u kojoj je danas smještena rumska hrvatska kulturna udruga stara 123 godine!
Zato za spašavanje od urušavanja Hrvatskog doma u Srijemskoj Mitrovici, jednog od najvećih kulturnih centara u Srijemu između dva rata, HNV dodjeljuje samo deset tisuća eura, ali se s milijun eura razbacuje gradnjom vrtića u Donjem Tavankutu, investicijom tako nestručno vođenom da je vrtić bio godinu dana zatvoren!
Zato Hrvatsko kulturno društvo u Hrtkovcima, mjestu koje je u cijelom svijetu, osim Subotice, sinonim za izgon Hrvata iz Vojvodine, ne može dobiti svoje prostorije, ali se u “Matici” potkopava podrum (bezumni projekt) za smještaj mladih bunjevačkih slamara, što će koštati preko 300 hiljada eura!
Zato umjesto Biografskog leksikona Hrvata istočnog Srijema, koji je zapeo na desetom slovu abecede u prvom tomu jer nema novca, imat ćemo 30 tomova tog leksikona Bunjevaca i Šokaca.
Još stotine “umjesto” govore da je ovdašnja hrvatska manjinska zajednica potpuno razorena djelovanjem za to podobnih “bunjevačkih Hrvata” u sprezi s hrvatskim i srpskim političkim vrhom.
