Hrvatima iz Srbije samo sto tisuća dinara
U svom otvorenom pismu od 2. studenog 2019. godine, koje je objavio „Hrvatski fokus“ iz Zagreba (br. 492 od 8. studenog 2019. godine u rubrici „iseljeništvo“) i koje je tiskano u mojoj knjizi Otvorena pisma II (HKUPD „Stanislav Preprek, Novi Sad, 2020., str. 51.), prikazao sam na koji način je Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) podjelilo tri milijuna dinara u 2019. godini hrvatskim udrugama u Republici Srbiji. Sredstva iz budžeta Republike Srbije u visini tri milijuna dinara i ove godine, kao i prošle (te niza ranijih godina), podijeljena su krajnje nepravično, pristrasno, netransparentno i sramno u odnosu na broj Hrvata koji žive u određenim područjima ili gradovima Srbije.
Informtivno-politički tjednik „Hrvatska riječ“ u broju 921. od 11. prosinca 2020. godine na str. 75. (rubrika „oglasi“) je i ove godine, bez ikakvog obrazoženja, donio tablicu dodjele tih sredstava hrvatskim udrugama za ovu godinu, a podjela je još gora od prošlogodišnje. Iz tablice se vidi da je i ove godine donjotavankutski trokut (Subotica i okolica) progutao (kao naš Bermudski trokut) više od dva milijuna dinara od ukupno tri milijuna! Tako se više od jednog desetljećja pravi diskriminacija među hrvatskim udrugama u Srbiji, pri čemu se one u Subotici i okolici fvoriziraju te se množe i razvijaju svoju djelatnost, dok se druge gase ili tavore na ivici egzistencije. Uzrok je koncentracija svih hrvatskih krovnih udruga u Subotici u kojima su u većini zaposleni „bunjevački Hrvati“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju), a sve konce u svojim rukama drži jedan čovjek, „bunjevački Hrvat“, Tomislav Žigmanov.
Evo kako to izgleda:
- po oblastima:
Bačka 2,360.000 din (od kojih donjotavankutski trokut 2,060.000 din),
Srijem 450.000 din,
uža Srbija 100.000 din i
Banat 90.000 din
- po mjestima:
Subotica (i okolica) 2,060.000 din,
Donji Tavankut 290.000 din,
Sombor (i okolica) 260.000 din,
Zrenjanin 90.000 din,
Beograd 60.000 din,
Niš 40.000 din i
Novi Sad 40.000 din.
Karta najjasnije pokazuje nesrazmjer sredstava dodjeljenih udrugama u donjotavankutskom trokutu, gdje žive svi Bunjevci (od kojih 16.706 kažu da nisu Hrvati, a manji nepoznati broj kaže da su i Bunjevci i Hrvati, takozvani „bunjevački Hrvati“), i ostalom dijelu države, gdje žive svi „drugi“ Hrvati.
Bezbroj puta sam pisao da se život Hrvata u Srbiji odvija u kulturnim udrugama, a da se na ovaj način „nepodobne“ udruge, po mišljenju Tomislava Žigmanova i njegovih poltrona, sistematski uništavaju. One se gase ili još opstaju u nemogućim uvjetima samo zahvaljujući nekolicini entuzijasta u svakoj od njih, dok se u Subotici množe i rastu kao gljive poslije kiše zhvaljujući sredstvima koja permanentno dobijaju, kao i njihovom favoriziranju.
Eventualni izgovor da neke udruge nisu učestvovale na natječaju za dodjelu sredstava (pet iz Srijema, a iz Subotice i okolice su sudjelovale sve i svake godine ih je sve više!) je ciničan, jer se, primjerice, Donjem Tavankutu, rodnom selu Tomislava Žigmanova, pomaže (materijalno i stručno) da svoju slamu i jabuke plasira preko europskih projekata, a Književnom klubu HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada (sa dvije kulturne manifestacije godišnje na razini regije „Preprekovo proljeće“ i „Preprekova jesen“), koji svake godine izda 4-5 knjiga, ne pomaže se niti materijalno niti stručno, naprotiv, rad tog Kluba se prešućuje, kao da on ne postoji! Ove godine je od HNV-a dobio 40.000 din za „redovitu djelatnost“, dok je, primjerice, HKPD „Đurđin za redovitu djelatnost dobio 50.000 dinara i još 20.000 dinara za advent (više od dvije beogradske udruge zajedno!), a samo za knjigu Nevene Mlinko „Vinjete bola“ izdvojeno je 30.000 dinara. Sve to spada u teror Bunjevaca nad Hrvatima u Vojvodini (Srbiji) koji inače traje više od sto godina.
